StoryEditorOCM
ŽupanijaMURTERSKE 'BAKE'

Ove djevojke ponovile su uspjeh svojih Aliena iz 2015., njihova ovogodišnja kreacija 'Dan mrtvih' ostavila je žiri i Murterine bez daha: Zamuklo cilo misto, a mi se naježile...(FOTO)

13. ožujka 2017. - 14:39

Sve mi se čini, sinovac, da će od ovog tvoga maloga sigurno bit novinar. Laže dok zine! - prvi se o mome budućem zanimanju davnih dana izjasnija pokojni mi ćaćin stric Ante, očito 'zadovoljan' kako san proša 'detektor laži' glede toga ko je obra susjedovu mamulu. Bila su to vrimena dok je mularija još išla u taraš - sada voće gnjije i pada po zemlji, a prije nije od drčine moglo ni sazrit, bralo se zeleno - a ja se s osmijehon sitin (ćaćina) strica Nostradamusa svaki put kada se nađen u sličnoj situaciji da se ni kriv ni dužan moran ispovidat. Eto, šta ću ja sad reć svojoj ženi, koja me je prošli vikend, jadnoga žalila:

– K vragu i ti tvoj posal, gori je nega vojska, ni petka ni svetka. Koga ćeš vraga sad na Murteru? Intervju s kimen, s bakama? Uvik neka starčad, bit će i ne čuju, pa će se tribat s njima nadvikivat uru vrimena za tri retka. Jadni moj. A baš san mislila da nas dvoje odemo teke vanka, nismo davno. A ništa kad ne moš...

I šta ja sad da njoj kažen kad ona u novinama danas vidi da te murterske 'bake' s kojima san ja činija kolektivni intervju, nisu nikakva starčad nego cili buljuk atraktivnih žena u najboljim godinama. Od njih jedanaest najstarija je Ana Marija Papeša, ona je osandeseto. Godište, a ne godina! Bit će jopet po meni:

– Natira te urednik, a? Uvik nekog vraga izmišlja! E, teško je žabu bilo u vodu natirat! A ja se čudin šta on u subotu popodne trče na posal ka da u svadbu iđe. Još se lola i obrija, ka ono 'nemoš svakakav među ljude'. I ja ga luda još žalin...

Neće me, svitu moj, oprat ni svo more murtersko.
I kome da se ja sad pravdan da nisam ništa laga. Jerbo, 'bake' u Murteru nisu bake - one su i tamo 'babe' ka u ciloj Dalmaciji - nego su maškare. Tako ih Murterini zovu još od davnih dana i vrimena. Jedni vele da je to zato šta su se o pokladima žene oblačile u muške, a muški u ženske, pa bi se tako zvali 'didovi' i 'bake' a drugi, među kojima je i Šime Ježina, direktor TZ Murtera, vele da su na otoku oduvijek sablasti i prikaze zvali 'bake'.

– Ne budeš li dobar dojti će bake, pa će te odniti! - strašili su odrasli dicu kad ne bi bila dobra. I plač bi odmah prista. Bake su lica iz bajki, iz narodnih predanja i virovanja, a i iz toga su i svi oni koji se maškaraju i pretvaraju u bića iz mašti bake - objasnio nam je Ježina, kako su murterske 'bake' iz narodne ušle u urbanu legendu.

Murterski karneval stao je uz bok riječkom, a kada se zna da misto ima svega 2200 stanovnika, onda nisu pretjerane usporedbe ni s Venecijom ili Riom.

- Tko bi za njih čuo da ih ima toliko malo, a za naše Aliene čuja je čak i Ridley Scott kojem je prije dvije godine jedna iz naše ekipe. Maja Radman, poslala tweet s našim murterskim Alienima, on ga je retweeta na svoj i tako su naši Alieni i Murterske 'bake', postali i globalna priča - priča nam Ana Marija Papeša, neslužbena glasnogovornica skupine od jedanaest Murterinki koje su ove godine ponovili uspjeh Aliena.

Njihove ovogodišnje maske 'Dia de Los Muertos' proglašene su prvom maskom godine, a njihova imena su - ispisana redom kako ih se moglo zapamtiti su - pored već spomenutih: Nensi Lukin, Antica Markov, Ane Šandrić, Ružica Mudronja, Barbara Vodopija, Blanka Šikić, Sandra Bašić, Barbara Marušić Vidaković i Ane Donđivić. Njihov murterski 'Dan mrtvih' - po uzoru na meksički - ostavio je žiri bez daha. Čak je i Vedranko Šikić Balara, voditelj maškara, objesio vilicu do poda.

– Šta sad kažete, Murterini, ostali ste ka i ja bez teksta!
- Ni muva se nije čula, mi smo se sve naježile, a onda se kada su krenuli taktovi naše glazbe, Ameno od ERE, prolomio pljesak cilog mista. Još da je razglas bolji. Eto, poručite načelniku da općina mora već dogodine odrišiti kesu za novi, bolji razglas - pričaju cure, sve u jedan glas, a ja bezuspješno pokušavam uvatiti šta je koja rekla. I kako se koja zove.
- Nema veze, metni ti da smo mi to sve kolektivno pričale.

No, eto, baš je Barbara Vodopija kazala da je kao dite gledala u Vedranka i njegovu klapu kao u bogove, nedostižne uzore, kad bi se on i njegova klapa maškarale u 'bake' pa joj puno znači da je baš on kada ih je vidio ostao bez teksta.
- On je najzaslužniji za to što je murterski karneval postao to šta je. I ne samo karneval, on drži i zbor, i žensku klapu 'Mela' i dramsku ekipu. Vedranko je čudo! - veli Barbara.

- A di smo našle ideju za ovogodišnju temu 'Dia de Los Muertos'? Pa na You Tube, di bi drugo! Okupile bi se zajedno, di ćemo, šta ćemo i kako ćemo ove godine, pa smo pričale, surfale po internetu, tražile inspiraciju. Ljestvicu smo očekivanja kod svih podigli prilično visoko, svi očekuju od nas - pa i mi same - svake godine nešto još luđe, još bolje, još originalnije, pa se nije bilo lako odlučiti. Bili smo svašta, i stabla, nešto kao 'Enti' iz 'Gospodara prstenova', to je isto bila luda, zapažena maska.

- Svake godine imamo istu želju - samo da se ne osramotimo! - pričaju cure o groznici koja zahvati cili Murter užežin maškara.
Zapravo, ne zahvaća, ta groznica traje cilu godinu, čin završe jedne bake, već se smišlja šta će biti dogodine, a na pobjednike se gleda kao da su se vratili s Olimpijade, ili kao na slavodobitnike alke u Sinju.

- Biti prva maska godine na 'bakama' u Murteru je, vele nam ponosno, top topova, iako džentlemenski - ili bolje reći damski, priznaju da su i Mauri, koji su dobili nagradu za scenski nastup i za prvu masku povorke, bili jako dobri.

- U Murteru se svi maškaraju, i muški i ženski, i staro i mlado. Žene imaju svoje klape, dica svoje, stari isto tako. Eto, jeste li vidili ona dva samuraja? To su Boba i Runje, svekri od naših Ana Marije i Sandre. Imaju šezdeset pet godin i nisu propustili ni jednu maškaranu povorku u životu! Ajme, šta će in biti drago šta smo ih spomenili... - ushićene su naše sugovornice, vičući kako in moramo dati bar tri strane da reču - i pokažu - sve šta imaju.

- Da smo mi Murterini tako složni u svemu ka šta smo u maškarama di bi nam bija kraj. Misto bi bilo ka Monako! - smiju se cure.
Među svima vlada takva natjecateljska napetost da je ona između 'Torce' i 'Bojsa' vele - čista kamilica.
- Žena od muža, brat od sestre, krije u šta će se koja klapa maškarati, koja će in biti tema nastupa. Sve se ipak manje-više sazna, ponajviše zahvaljujući dici koja prinose informacije od jednog do drugo stožera.

A dice, fala Bogu, ima koliko hoćeš. Samo u ovih jedanaest krasnih i reprezentativnih primjeraka ženskog roda ima ih dvadeset i četvero! A bit će, smiju se, sigurno i još koje, jer je najstarijoj – tek – trideset i sedam, a najmlađoj trideset i tri godine. Dakle svih jedanaest stane u četiri godine. I sve su matere! Pravi Murterski 'baby boom', iako među njima osim Murterinki, ima i 'uvoznih' kako zovu neviste.

- Ali to je uvoz prve klase! - zezaju se i podbadaju
– Eto, sada nas ne morate pitati šta nam rade muževi dok smo mi u maškarama! Čuvaju dicu! - pune su duha cure.
A kako i ne bi bile, kad mogu od plastičnih čaša, pijata, žlica i pinjura napraviti onakve haljine, frizure i lumbrele. Sve je na njima od tog plastičnog - rekli bi Nijemci - bešteka, prilijepljenog na til i lancun. A pištoljem za silikon, koji im je glavni alat, rukuju, jednako dobro kao i dječjim bočicama.

- Svaka je potrošila barem jedno sto komada onih patexovih silikonskih štapića po glavi. A o čašama i pijatima nećemo ni govorit. Eto, samo za periku potrošili smo tri paketa čaša, onih od 0,35. To je 150 komada. Za jednu periku. A di su haljine... Za svaku je tribalo bar sto žlica, pa sto piruna, tristo pijata. Ma metni slobodno da je po glavi otišlo jedno sigurno petsto čaša! Di smo ih kupovali? Pa kada smo poharale sve dućane po mistu i na cilom otoku, onda smo zvali Konzumov Velpro u Šibeniku, di nam je njegov poslovođa reka da su nam njihova vrata uvik širom otvorena.

Mogu zamisliti, s obzirom da su im šleper robe ove godine uzeli, dogodine će im crveni tepih prostrijeti kada budu dolazile...
- Svake godine same sebi kažemo kako ćemo dogodine početi na vrime, kako ćemo završiti misec dana prije, a ne čekati drugu Novu godinu i onda svake godine isto - ni jedna od nas ne spava tu cilu zadnju noć, šijemo, majstorimo, lipimo, do zadnjeg trena, crnčimo uz litre kave cilu noć i šaljemo jedna drugoj SMS-ove u pet ili šet uri ujutro sa samo jednon riči – 'GOTOVO!'
O
sim slave, cure su za nagrada od pokladnog odbora osvojile i tisuću kuna plus večeru u murterskom restoranu 'Tic Tac'. Ovih tisuću kuna potrošile su već za Dan žena gdje su se sve zajedno, kako i priliči pravoj klapi, proveselile uz živu glazbu u 'Roce'. A kad budu u 'Tic Taca', sve se nešto mislin, moga bi se i ja opet žrtvovat, pa i tamo ić učinit reportažu. Neće škodit ni ako me zapadne u subotu, nedilju, ma može i na praznik rada... novine su takvi posal, ka vojska, nema u njoj reć ne mogu ili neću.

Jer, kad čeljade vidi ovakve bake, dođe mu da Šimu Ježinu ponovno pita, jer nije dobro razumija:
– Oće li me bake odnit ako buden ili ako ne buden dobar?


'Isola del morte'
Neke zanimljive poveznice između 'Dia de los muertos' i Murtera cure su našle i u tome što su, priča nam Barbara Vodipija, Murter u stara vrimena, na latinskom zvali i Isola del morte. Otok mrtvih, ili otok smrti. Navodno su ovim otočjem u to vrijeme vladali i haračili gusari, koji su svoje žrtve lišavali svega, pa na koncu i života. Današnje ime puno bi ljepše zvučalo - Isola del carnevale.


ŽELJA - Ljestvicu smo očekivanja kod svih podigli prilično visoko, svi očekuju od nas - pa i mi same - svake godine nešto još luđe, još bolje, još originalnije... Svake godine imamo istu želju - samo da se ne osramotimo


MUŽEVI ČUVAJU DICU - Najstarijoj je tek 37, a najmlađoj 33 godine. Dakle svih jedanaest stane u četiri godine. I sve su matere! Dvadeset i četvero djece. 'Eto, sada nas ne morate pitati šta nam rade muževi dok smo mi u maškarama! Čuvaju dicu!', pune su duha cure

19. travanj 2024 20:00