StoryEditorOCM
ŽupanijaUtore gornje

Njihov kruh je od kamena: Tko kaže da se ne može raditi i živjeti i u 'pasivnim' krajevima; U zabačenom dijelu Dalmatinske zagore 'praši' 40 ljudi na najmodernijim strojevima

10. travnja 2019. - 14:26

Prije četiri godine mala obiteljska tvrtka “Kameni zid” sa sjedištem u Drnišu, a pogonom, odnosno kamenoklesarskom radionicom u Utorima Gornjim, u unešićkoj općini, na samoj granici Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije, osmjelila se i uložila oko dva milijuna kuna u kupnju specijaliziranog stroja za obradu kamena, talijanskog proizvođača “Breton”.

To je značilo i prilagođavanje cijelog proizvodnog procesa takozvanoj CNC tehnologiji, koju su u Hrvatskoj u to vrijeme imali samo Istrijani. Da se preuzeti rizik itekako isplatio, svjedoči danas Mihovil Melvan, budući strojarski inženjer i jedan od trojice sinova Petra i Milke Melvan, vlasnika "Kamenog zida".

Zatekosmo ga na radnom mjestu sa još šestoricom kolega u zagorskom kamenom carstvu, u okruženju urednih kamenih blokova, stupova i raznoraznih ukrasnih predmeta od kamena, kakve bi poželjela svaka okućnica.

Trebalo je hrabrosti

- Nova nam je tehnologija ubrzala i poboljšala proizvodnju, a možemo reći da je otvorila i nova radna mjesta jer nas je sveukupno 40-ak, dvostruko više nego 2015. godine, kad nam je stigao stroj. Cijeli je spektar njegovih mogućnosti, od graviranja, izrade funkcionalnih i ukrasnih predmeta od kamena, do uloge u restauraciji kamenih pokretnina i nekretnina. U našoj radionici jednostavno možemo napraviti sve, od kipa ili skulpture pa do najzahtjevnijih elemenata u građevinarstvu i arhitekturi. I prije smo to mogli, ali se sve radilo ručno. Stroj je ubrzao proces, znatno skratio vrijeme izrade, a postigla se i izvanredna preciznost. Investicija se isplatila, a da je bilo riskantno - jest. Trebalo je hrabrosti za ulaganje u pogon u zabačenom dijelu Zagore u kojemu je sva manje radno sposobnog stanovništva - iskreno će naš mladi sugovornik.


Upravo je to razlog što su među zaposlenima u kamenoklesarskoj radionici i Sead Selimović i Hikmet Hajrić iz susjedne Bosne i Hercegovine. Kako se, upitasmo, Bosanci snalaze s kamenom?

- Odlično. Ljudi znaju zašto su došli i rade bez greške. Najveći i jedini im je problem bio snaći se s mojim imenom, pa su ga skratili na Miho - nasmijao se Melvan.

Mlađi mu je brat, kaže, na Studiju elektrotehnike, sestra je srednjoškolka a najmlađi brat osnovac. Već s dvije-tri godine najviše se, kaže, volio fotografirati sa špicom u ruci, što znači da za budućnost obiteljskog biznisa nema brige.

A što se radnika tiče, brige ima. Posao se širi i zahtijeva sve veći broj ruku, a na tržištu rada premalo je onih kojima je zanimljivo radno mjesto u Zagori. Zato se ovih dana "Kameni zid" širi i na šibensku Poduzetničku zonu "Podi", na kojoj gradi novi pogon površine od oko tisuću četvornih metara. Tako će simbolično proslaviti i 25. obljetnicu rada. Tvrtka je, naime, formalno osnovana 1994. godine, iako se s proizvodnjom, odnosno preradom kamena, građevinskim i restauratorskim poslovima počela baviti dvije-tri godine poslije.

Uspješni kolektiv

Mala obiteljska firma prometnula se u uspješni radni kolektiv koji, kroz natječaje javne nabave, posluje od Istre do Dubrovnika, ali i u unutrašnjosti Hrvatske. Dobru suradnju ostvaruje i s jedinicama lokalne uprave, općinama i gradovima, kao i s privatnim naručiteljima.


- Zbog povećanja opsega posla nabavit ćemo nekoliko novih strojeva za pogon u Šibeniku, istina ne ovakvog tipa kao što je ovaj u Utorima, ali će biti itekako korisni. Uz pomoć takvih tehnoloških dostignuća, koja nam osiguravaju brzinu i udovoljavanje i najzahtjevnijim traženjima kupaca ili naručitelja, možemo biti itekako konkurentni. Kamen je prirodni materijal koji i najnoviji trendovi postavljaju visoko na listu materijala poželjnih u interijerima ili eksterijerima obiteljskih kuća, objekata za turističku namjenu, ali i gospodarskih građevina i objekata infrastrukture - referirao nam je Mihovil kao da čita kakvu stručnu brošuru.

Da se u kamenoklesarstvu ne može opstati bez stalnih ulaganja potvrda su, dodao je, sve složeniji zahtjevi kupaca. Nekadašnji standard u graditeljstvu neusporediv je s današnjim.

- Tržište - ispričao nam je naš domaćin dok smo razgledavali ukrasne predmete i gravure pred radionicom, dijelove kupaoničke i kuhinjske opreme i posloženih ploča - traži kvalitetan gotovi proizvod. Kamen je najskuplji dio proizvodnje, a kad imate vlastitu preradu i finalizaciju, onda ste u velikoj prednosti. Narudžbe su najrazličitije. Ovo su, na primjer, ploče lomljenog kamena,
ovo modelirana podnožja za stupove. Tamo možete vidjeti jedan stup, a na stroju je trenutno jedan kip, jedan je već završen. Što je u poslu ugovoreno to se proizvodi, a posebne narudžbe su uvijek izazov. Naručuje se svašta, od ukrasnih žardinjera različitih dimenzija do lavandina iz kamenog bloka.

Ploče za Vodice

U samoj radionici moćni stroj odrađivao je jutarnju "šihtu" uz privremenu asistenciju Martina Maloče. Svaki od radnika, a uz spomenute Seada i Hikmeta zatekosmo i Antu Duvnjaka, Božu Gelu i Josu Džaju, bio je zaokupljen svojim dijelom posla. Na buku se nisu previše obazirali. Ona je u opisu posla.


Za kraj nam je Mihovil pokazao ured u kojem se računalno programiraju kamene kreacije. Za puno razumijevanje izrečenoga ponestalo nam je stručnog znanja otprilike nakon treće rečenice. Jedino smo shvatili da se trenutno radi na kamenim pločama vodičke rive u Vruljama. I to je bilo sasvim dovoljno.

03. svibanj 2024 18:26