StoryEditor
ŽupanijaPUSTI ZAGREB, DRŽ' SE GRUDE

Naša županija ima samo jednog HDZ-ova zastupnika, odnosno zastupnicu u Saboru. Stranka im je na vlasti, al' na Markov trg im se ne ide

13. svibnja 2018. - 11:10

Ivica, što bi želio biti kad odrasteš? Saborski zastupnik! – kao iz topa ispali mali Ivica u vicu koji godinama služi kao ilustracija poželjnosti komotne i, bez sumnje, profitabilne zastupničke funkcije u Hrvatskoj. Malo rada, nikakva odgovornost, solidna plaća i brojne druge beneficije, putovanja, odvojeni život, jeftina saborska "klopa", plaćen stan u Zagrebu (ili hotel), sve moguće počasti, statusne i materijalne. Pa tko to ne bi htio biti? U Šibeniku su čak trojica! Nevjerojatno zvuči, ali sva trojica su iz redova HDZ-a. I sva trojica odbila su sjesti u saborske klupe!

Rezultat tog specifično šibenskog "neambicioznog odnosa prema političkim pogodnostima" jest da prvi put u neovisnoj Hrvatskoj ovaj grad nema iz HDZ-a svoga izvornog zastupnika u parlamentu, ma koliko Šibensko-kninska županija kotirala kao utvrda te stranke. Naravno, ne računamo li da na tu atribuciju ima pravo i bivša vodička gradonačelnica Branka Juričev Martinčev, HDZ-ova zastupnica.

Preopsežan posao

Ergo, Šibensko-kninska županija, HDZ-ov vjerni birački korpus, u Hrvatskom saboru ima samo jednog HDZ-ovca. Doduše, s iste je liste, koju je u IX. izbornoj jedinici nosila europarlamentarka Ivana Maletić, izabran i Hrvoje Zekanović, čelnik Hrasta, koji je odnedavno raskinuo sve "koalicijske sveze" sa strankom Andreja Plenkovića. Ne samo da Zekanović više nije dio istog HDZ-ova kluba, nego mu nakon ratificiranja Istanbulske konvencije i žestoko oponira. Pa su Šibenik i pripadajuća mu Šibensko-kninska županija pali tek na vodičku perjanicu i dva SDP-ova zastupnika, Franka Vidovića i Mariju Alfirev (koja u Saboru mijenja Ivana Klarina)…

U čemu je stvar, zašto su odbili konzumirati saborski mandat i šef ŽO HDZ-a Nediljko Dujić i šibenski gradonačelnik Željko Burić, a perfin, i župan Goran Pauk, koji je prošao stranačku proceduru za uvrštenje na saborsku listu i onda je odustao od kandidature? Pa umjesto četiri, koliko je HDZ-ovih mjesta na listi pripadalo za ovu županiju, Šibenik danas ima tek jednog zastupnika iz vladajuće nomenklature.

Za gradonačelnika Željka Burića u tome nema nikakvog skrivenog razloga.
– Od prve kandidature za gradonačelnika na lokalnim izborima 2013. jasno sam i sasvim transparentno dao do znanja svima da je moj isključivi interes Grad Šibenik. Dužnost gradonačelnika je prezahtjevan, preopsežan posao i ne trpi dvostruki mandat, i nije ga moguće odraditi uz paralelnu zastupničku funkciju a da to ne bude nauštrb grada – objašnjava Burić svoje razloge odbijanja zastupničkog mjesta.
Svjestan je, kaže, i nekih benefita koje donosi status parlamentarca, mogućnosti redovitog kontaktiranja ministara, premijera, državnih institucija…

Satelitski Hrast

– Ali baš je Šibenik dokaz da je sve to moguće ostvariti i bez zastupničkog mandata ako se dovoljno trudite i dovoljno radite. Uz to, moj je stav da se treba prije svega uzdati u sebe i vlastite snage, bez utjecaja kojekakvih satelita na listu, poput Hrasta, jer se uvijek pokaže da je njihova težnja za koaliranjem uvijek motivirana isključivo sitnim interesom. Na to sam upozoravao i prije izbora – kaže gradonačelnik.

Njegovo obrazloženje o dominantnoj posvećenosti gradskim temama i projektima kao svojem dugu građanima koji su ga dva puta birali za gradonačelnika, razumljivo je i prihvatljivo. Ali ono ipak pati od jedne slabosti. Zašto se netko tko unaprijed zna da neće konzumirati zastupnički mandat bude li izabran u Sabor uopće kandidira i time oduzima mjesto na listi onima čija je to jedina ambicija, a mnogi od njih misle i – zasluga?

– U pravu ste. To je pitanje apsolutno opravdano. Ali formiranje stranačkih lista za parlamentarne izbore ima svoju logiku, nastoji se imati što više imena od formata, političkog i svakog drugog ugleda, čime bi trebalo povećati i izborne šanse te liste. A je li to prijevara birača? Na neki način jest, jer dali su vam glas da ih zastupate u Saboru, a vi ostajete na lokalnoj razini i umjesto vas netko drugi ode u parlament. No, mislim da je problem prije svega u samoj mogućnosti da se kao dužnosnik uopće možete kandidirati za neku drugu funkciju i to mora riješiti zakon – zaključuje šibenski gradonačelnik, kojega je i središnjica HDZ-a htjela vidjeti u Saboru, ali ga na to nitko nije mogao nagovoriti.

Sličnog je stava i šibensko-kninski župan Goran Pauk. S tom razlikom što, poput gradonačelnika, nije mogao istodobno obnašati i funkciju župana i zastupnika, zbog nespojivosti dužnosti. Dva puta bio je izabrani saborski zastupnik, oba je puta mandat stavio u mirovanje i ostao župan, čak se pri tome odrekao i saborske mirovine na koju je mogao steći pravo po tadašnjem zakonu, a treći put prošao je kandidaturu, predložen je za listu HDZ-a u IX. izbornoj jedinici i potom je – odustao.

Osobni afinitet

– Taj treći put čak sam se suočio i s prigovorima stranačkih kolega da nekima od njih zauzimam mjesto na listi, a ne želim sjediti u Saboru, nego u Županiji. I onda sam se – veli Pauk – dogovorio sa šefom stranke Andrejem Plenkovićem, koji je uvažio moje razloge za povlačenje s liste i odluku da ostanem župan.

Pauk smatra da je odluka o tome da li ići u Sabor ili ostati u lokalnoj (regionalnoj) vlasti, uz ostalo, i stvar osobnog afiniteta. A njemu se uvijek činilo da je dužnost župana dinamičnija, konkretnija, sadržajnija. Čovjek može dati više od sebe i svoje kreativnosti na lokalnoj i regionalnoj razini, više pridonijeti politikama zdravstva, školstva, pomorstva… nego u Saboru, gdje se donose zakoni.

– Za mene je to monotono, a i ne bih htio da me javnost vrednuje po broju mojih javljanja za govornicom, neovisno o samom sadržaju i kvaliteti onoga što se izgovorilo – ističe Pauk.
Nimalo popusta ni župan ne bi dao "uljezima" na stranačke liste, aludirajući na Zekanovića koji je, kaže, ušao preko HDZ-a na listu i naposljetku u Sabor, da bi, čim mu nešto nije odgovaralo, okrenuo leđa stranci.
– Pa to je lakrdija! Od svih mogućih diskutabilnih političkih prelazaka za koje znamo, za mene je ovaj najrigidniji. Gospodin Zekanović teatralno je odustao od svih političkih funkcija u Saboru, ali saborski mandat ne pada mu na pamet vratiti – zamjerit će Hrastovu čelniku Pauk.

"Komadinin zakon"

 

Zakon o izboru načelnika, gradonačelnika i župana Pauk smatra nepravednim i diskriminatornim, pa i njegove izmjene i dopune iz 2011., koje su neki ironično nazvali "Komadinin zakon" jer je trebao omogućiti primorsko-goranskom županu Zlatku Komadini da preuzme mjesto ministra prometa, a dužnost župana prenese na svoga zamjenika. Po tom je zakonu i Pauk mogao funkciju župana prenijeti na zamjenika Željka Šimunca i napokon konzumirati zastupnički mandat. Ali, umjesto toga odlučio je i tada (2011.) ostati župan, a u Saboru ga je mijenjala Branka Juričev Martinčev, jer je izmjene zakona smatrao lošima i manipulativnima. Birači su na lokalnim izborima glasali za lokalne čelnike imenom i prezimenom i nije korektno izigrati to povjerenje radi druge dužnosti – veli.

Smatrao je i tada i sada da se zakon trebao mijenjati u smjeru onemogućavanja gradonačelnicima, dogradonačelnicima i načelnicima općina obavljanje dvostruke funkcije, ili svima, dakle i županima, omogućiti da sjede na dvije stolice.
– Nonsens je da župan ne može biti saborski zastupnik, a gradonačelnik može – ističe.

– Biti na listi za Sabor, čak i kad znaš da nećeš konzumirati mandat, znak je, smatra Pauk, poštovanja stranke prema onome što radiš, to je pitanje tvoje političke snage, statusa i kad vas predlože, teško je to odbiti, pa i kad znate da su vam prioriteti drugi – reći će, smatrajući da nitko ne može istodobno kvalitetno obavljati dvije funkcije niti može misliti s dvije glave. A da se lokalni dužnosnici ne bi uopće dovodili u tu situaciju, tu dvojnost, smatra Pauk, treba principijelno i dosljedno definirati zakonom.
Treći šibenski primjer "otpora" konzumiranju legalno osvojenog zastupničkog mandata je šef ŽO HDZ-a Nediljko Dujić. A njemu je već dosta objašnjavanja zašto nije otišao u Sabor kad je već izborio status zastupnika, nego se odlučio za znatno manju plaću savjetnika u Hrvatskim šumama (?!).

Projekti i šepirenje

– Javno sam kazao da zasad neću konzumirati zastupnički mandat, a kad budem odlučio drugačije, najavit ću i to i znat ćete na vrijeme – pomalo nervozno, revoltiran pitanjem, odgovara Dujić. I njegov je interes lokalna zajednica, i u tome ima podršku predsjednika stranke.
– Meni je veće zadovoljstvo kad potpišemo ugovor o aglomeraciji, o uređenju cesta, realizaciji za županiju bitnih projekata, nego sjediti u Saboru. Ja se nisam kandidirao na listi za Sabor radi 20 tisuća kuna plaće. To teško mogu objasniti i svojim prijateljima, da mi je važnije imati premijera i ministre kao potporu za naše projekte nego da se šepirim po Saboru, a istodobno u županiji ništa ne štima – govori Dujić, braneći se kako su birači glasali za HDZ, za svih onih 14 ljudi na listi, i da stoga nema nikakve obmane ni prijevare.
Njegova je ambicija na kraju mandata šefa ŽO HDZ-a pobrojiti sve realizirane projekte i tako pokazati svima zašto je lokalnu dužnost pretpostavio nacionalnoj.
– A jesam li pritom možda doveo u zabludu nekoga koji mi je dao glas vjerujući da ću biti u Saboru, manje je važno – poručuje.
Njegova je satisfakcija pred svim kritičarima, koji se multipliciraju razmjerno njegovu usponu, "kad se postigne dogovor o izgradnji vodoopskrbnog sustava za pet sela unešićke Zagore, a to hoću li ja imati plaću od 20 ili od 12 tisuća kuna, manje je bitno" – napominje. Otkad je on na čelu županijskog HDZ-a, uvjerava nas, nema više dupliranja funkcija, nema smjene direktora na pola mandata samo zato što nemaju HDZ-ovu stranačku iskaznicu.

"Radim sto na sat"

Operativac je, veli, i kao takav korisniji je tu nego u Saboru.
– Za mene je nepojmljivo da jedan čovjek radi dva posla. Svi su gradonačelnici kad su dobili mandat u Saboru ostali gradonačelnici i postali zastupnici, jedino ja nisam – pohvalit će se.
Žao mu je što Šibenik i Županija danas imaju samo jednog HDZ-ova zastupnika, ali moglo je biti i drugačije, a "Zekanović nikad nije bio moj izbor, ni onda ni danas".

– Ako i odem u parlament, radit ću sto na sat, kako radim i danas u Hrvatskim šumama – na kraju će prvi čovjek HDZ-a Šibensko-kninske županije koji je između zastupničkog mandata i savjetničkog mjesta u Hrvatskim šumama izabrao potonje. Manje plaćeno i manje atraktivno mjesto. Politički neusporedivo inferiornije. A sve zbog "viših interesa i dobrobiti svoje lokalne sredine", kako to on kaže…

Izdvojeno

07. kolovoz 2020 02:18