Ne daj bože nuklearnog rata, no dogodi li se, na listu životnih oblika koji bi preživjeli udar trebalo bi dodati neuništivu hrvatsku birokraciju. Jer, tko će popisati štetu od razaranja i na kraju sam sebi isplatiti odštetu, ako neće birokracija?
Ta misao se nameće nakon razgovora s Tihomirom Budankom, načelnikom Općine Promina kojemu istječe treći uzastopni mandat. Dočim je došao na dužnost, 2013., dočekao ga je finacijski uteg sudskog postupka veći od 300 tisuća kuna, povezan s danas neaktivnim eksploatacijskim poljima boksita, a njih na općinskom prostoru ima kao nigdje u zemlji.
Čak 97 jama i jalovišta, na rudarenjem devastiranom prostoru impresivne površine od 3300 hektara. Ima ih još u okolici, no malo je lokalanih samouprava osim Općine Promina i Kijeva prijavilo sanaciju. Rok je prošao, te će sanacija ići na teret lokalnih samouprava.
Taj poveći rashod za općinu koja oduvijek prevrće svaki cent i koliko god je moguće koristi europske fondove bio je živa muka, no i danas, dvanaest godina poslije, nakon donošenja Zakona o rudarenju 2023., podebljeg snopa papirnate dokumentacije i digitalnih zapisa koje je Općina trebala pripremiti da bi aktivirala novac od države za sanaciju, stvar nije krenula kako se očekivalo.
Nisu to jedino rane u okolišu, opasne za ljude i životinje, zagađene svakovrsnim otpadom, nego je općini zabranjeno koristiti taj prostor niti je s njim moguće išta planirati dok ne bude saniran.
K tome, s obzirom na njegovu veliku površinu, zajedno s dijelom od 2 tisuće hektara koji općini zauzima NP „Krka”, nesanirani rudokopi čine čak nemalih 30 posto površine jedince lokalne samouprave koja se proteže na 14 tisuća hektara.
-Kasni se godinu dana, kaže Budanko. Općine je sa svoje strane, dodaje, uradila sve što je bio uvjet da ostvarimo državni novac. Za sanaciju tih neaktivnih polja predviđeno je 7 milijuna eura, koji bi nam bili isplaćivani tijekom tri godine. Od donošenja Zakona 2023., rok da se općine očituju kakav tip sanacije žele bio je 12 mjeseci. Mi smo odabrali sanaciju kopova bez eksploatacije i uradili smo sve zasad potrebne korake u vezi s opsežnom dokumentacijom.
Za ilustraciju, samo lista vlasnika zemljišta na kojima su eksploatacijska polja sadrži gotovo 300 stranica word dokumenta i sada je potez na Odsjeku za rudarstvo pri Ministarstvu gospodarstva. Načelnik jedino čeka na zeleno svjetlo od države pa da raspiše javnu nabavu, što je u obvezi općine. Za svaku jamu i jalovište trebat će raditi poseban projekt ovisno o stanju na terenu: bit će mukotrpno, ističe načelnik, no u načelu, jame se u dosta slučajeva mogu zasipavati jalovinom, a procjepe rudarskih okna obično se uređuje kaskadno, da se ublaže strmine. Na kraju se teren pošumi i tako oplemenjen, uskoro izgleda kao da tu nikad nije rudarilo. Općina već ima spremnu namjenu tih punktova, a ta je da se u podnožju instaliraju solarni paneli, što novi Zakon dopušta. I to povišeni, s mogućnošću ispaše u podnožju, što su podnijeli kao zahtjev u novi prostorni plan Šibensko-kninske županije.
Budanko priznaje kako je očekivao da će to riješiti tijekom svoja dva načelnička mandata, a evo, treći mu je pri kraju, dok jame i jalovišta i dalje stoje kako su ostavljene nakon što je rudarenje prestalo.
-Nakon dvanaest godina, imamo s naše strane gotovu dokumentaciju i gubitak od 300 tisuća kuna. - rezimira načelnik. Naime, njegov prethodnik tužio je u međuvremenu ugašene Dalmatinske rudnike boksita za isplatu nadoknade općini za zemljište zaposjednuto tada još uvijek aktivnim poljima. Međutim, općina se morala povući iz toga sudskog spora po toj za nas visokoj cijeni, premda je bivši načelnik ispravno adresirao tužbu tražeći 3,2 milijuna kuna koji su općini pripadali kao naknada za zaposjednuti prostor. Dalmatinski rudnici boksita, kao pravni sljednik obrovačkog rudnika, u međuvremenu su ugašeni. Prestali su s eksploatacijom, no povukli su se s terena ne ispunivši obvezu da saniraju eksploatacijska polja. Nekako su se izmigoljili iz svega, pa i sudskog postupka, kao da ih se to ništa ne tiče. - objašnjava Budanko kako se i u njihovom slučaju ispunjava ona da nevolja nikad ne dolazi sama.
Potom su još četiri godine prošle ni u čemu, jer je država tek 2017. na sebe preuzela vlasništvo nad ugašenim rudokopima i odgovornost za sav nered koji je iza sebe ostavila propala tvrtka. Da bi stvar bila gora, dosta tih jama, onih bližih poljskim putevima, tijekom obnove do temelja spaljenih prominskih sela u Domovinskom ratu poslužile su građevinarima kao odlagalište šute i drugog otpada.
Ne dangubeći, Općina Promina je u više navrata, u suradnji s Hrvatskim šumama odvozila taj otpad, prijavljujući se i na natječaje Fonda za zaštitu okoliša. Sakupila se od toga na predjelu Mratovo poprilična gomila, te je općine već napravila plan da na tih četiri hektara otvori reciklažno dvorište za oporabu građevinskog otpada u korisne namjene. Poduzetni Budanko planira da se dio od toga iskoristi za sanaciju kopova i sve je to rezultiralo ipak nekim dobrom, a to je da na prominskom području više nema odlaganja šute u prirodu.
Ma koliko općine, poput prominske, vodili vrijedni, poduzetni načelnici pripravni da iz ladice izvade spreman projekt, predviđen prostornim dokumentima, toliko administracija RH može biti neumoljivo spora. Tako se već jedanaest godina na njihovom prostoru „rađa” najveća solarna elektrana u Europi snage 150 MW, privatni projekt na državnom zemljištu i tek je nedavno postalo sigurno da ide u realizaciju. Općini će tih oko 400 tisuća eura donijeti lijepu naknadu u proračun i osigurati da lakše investira u daljnji razvoj.
Sve nagriza zub vremena: načelnici općina projekte koji mogu preporoditi njihove sredine započinju kao crnokosi junoše, a završavaju – bude li sreće - sa sjedinama. Jedino se naša administracija stalno napaja s izvora vječne mladosti. Otporna i na radijaciju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....