Do prije par dana pristup Nacionalnome parku Krka bio je, zbog obimnih radova oko glavnoga ulaza u park na Lozovcu, moguć samo sa skradinske strane.
U tijeku je bila modernizacija i proširenje prilaza NP-u od Tromilje do recepcije u Lozovcu, te četiri kilometra duge prometnice serpentinama do Skradinskoga buka, kao i uređenje pješačke staze oko toga puta, uz druge poslove u središnjem dijela parka.
Posebno je značajan nastavak višegodišnjeg ulaganja iz EU fondova od stotinjak milijuna kuna u veliki projekt Eko- centar Puljani, na gornjoj Krki nadomak rimskome Burnumu kod Ivošavaca. Kompleks je s arheološkom zbirkom djelomično u funkciji, a radovi će potrajati još dvije godine.
– Zaključili smo – rekao nam je ravnatelj NP Krka Krešimir Šakić – da postoji gornja kritična granica broja posjetitelja koji se u tijeku jednoga dana mogu naći na najfrekventnijem mjestu parka, u Skradinskome buku. To je oko deset tisuća ljudi. Zato poduzimamo određene mjere. Inače u 2016. smo zabilježili milijun i 70 tisuća posjetitelja, pa smo od osam NP-a u Hrvatskoj drugi, iza NP Plitvička jezera koji je imao milijun i pol turista.
Radi zaštite prirode temeljnog fenomena Krke, kao naše glavne zadaće i za bolju kvalitetu boravka gostiju, uvodimo novi režim obilaska, prvi put od postojanja parka, proglašenog saborskim zakonom 24. siječnja 1985. godine. U okviru tih mjera ucrtavamo jednosmjerni protok posjetitelja, od autobusnoga stajališta kraj mlinica i etno- sela, i kretanje drvenom pješačkom stazom s mostićima preko jezeraca i potoka, do livade na skradinskoj strani mosta. Gužve na mostu tako postaju prošlost. Njime će se odsad gosti samo vraćati na polaznu poziciju vidikovca na platou.
Najveći zahvati su na prometnicama od Tromilje do ulaza u nacionalni park i na vijugavoj, strmoj cesti od četiri kilometra, što vodi do Slapova Krke. Obnavlja se i pješačka staza uz nju. U to ćemo uložiti oko osam milijuna kuna. Radi se intenzivno kako bi se prilaz otvorio do Uskrsa. Lanjske godine prešli smo brojku od milijun posjetitelja, pa sada moramo raditi puno više na disperziji gostiju na druge odredišta parka, navodi ravnatelj Šakić.
Obnovljene su i stube što vode od mosta do vidikovca, a uređena je i ruševna, takozvana Žuta kuća kraj koje je nekoć bio restoran šibenske Rivijere. Neko vrijeme služila je kao privremeno konačište za goste koji su nad slapovima željeli prenoćiti, slušajući njihov huk. Kad još nije ni bilo nacionalnoga parka.
A u obilazak NP Krka obilaznim putom preko Skradina pošli smo u pratnji djelatnica NP Krka, Katiom Župan i Tihanom Jurić, koje su i same na terenu imale pregršt posla. Na skradinskoj srane rijeke, na prostore livade, uz drveni most i preko njega treba postaviti pedesetak novih ploča smjerokaza što će regulirati drugačiji tok obilaska Skradinskoga buka. Jer, baš tu usred sezone tijekom dana znade biti najveća gužva.
Bit će to "režim" kao u nekom velikom muzejskome prostoru, čijim odajama se smije kretati samo određenim smjerovima. Zar i priroda nije neki muzej sui generis?
Put nas je vodio preko Skradina i Dubravica prema Visovcu, a potom u Roški slap. Na Visovcu smo zatekli skupinu od pedesetak polaznika državnog natjecanja u klasičnim jezicima koji se održavao u Skradinu i koje je vodio prof. Milan Maleš.
Obišli su crkvu Gospe od Milosti, vrt pun plodova i životinja, muzej sa znamenitostima Visovca, vidjeli ferman (ukaz) sultana Mehmeda IV. o slobodama danim visovačkim fratrima, sablju narodnoga junaka Vuka Mandušića koji je od Turaka branio i Šibenik, kopiju poznate Tizianove slike, portret Marije Magdalene, Gospinu sliku donesenu iz Kraljeve Sutjeske u Bosni godine 1567., Bijelu stijenu (lapis alba) u Lapidariju koja je u prošlosti činila začetak otoka i druga blaga. Vodio ih je domaštar visovačkih novaka, poznati afrički misionar fra Stojan Damjanović.
Na povratku put nas je doveo i na mirni i tihi prostor Roškoga slapa, gdje se također budi raskošna priroda, a turisti se tek očekuju. Sve je spremno za njihov prihvat. Otvoren je i ugostiteljski objekt NP Stare mlinice, a uskoro će o Uskrsu svoja vrata otvoriti i privatni ugostitelji s autohtonom ponudom.
Obišli smo dio vodenoga toka oko prelijepih slapišta Ogrlica i mjesto u kanjonu odakle vodi splet od 517 drvenih stuba do poznate Ozidane pećine, 150 metara uvrh litice, s tragovima života čovjeka od prije 7000 godina. Onuda se uspinju samo izdržljiviji, dok je drugi pristup pećini s vrha miljevačke zaravni puno lakši. Zasad u Roškome slapu još caruju mir i tišina. Ali zar i to nije očaravajuće?