O dosadašnjem dijelu mandata, svom odnosu s lokalnim HDZ-ovcima i Plenkovićevom Vladom, bijeloj kugi i uvozu ljudi, optužbama iz Srbije da je "ratni zločinac", te što će raditi za dvije i pol godine, u razgovoru za Šibenski list otvoreno progovara kninski gradonačelnik Marko Jelić.
Prošlo je godinu i pol dana otkad ste zasjeli u gradonačelničku fotelju...
– Ne sjedim tamo nikada. (smijeh, op. Z.Š.)
Zašto?
– Ne volim u njoj sjediti.
Zbog prethodnika ili...
– Ne, ne. Naprosto mi daje dojam nekog prijestolja. Ni ja, ni moji zamjenici nemamo taj osjećaj. Obični smo građani, živimo ovdje, radimo vinograde, pilamo drva. Ništa to nije drukčije od bilo kojeg drugog sugrađanina, pa zašto bih ja sjedio na prijestolju?! Na prijestolju sjedi onaj koji ništa ne radi. Ja taj luksuz nemam.
Tuđman i križ
Ništa niste mijenjali ni u interijeru. Slika Franje Tuđmana je tu. Sve isto kao dok su ovdje sjedili Josipa Rimac i Nikola Blažević.
– Franjo Tuđman je otac ove domovine, stoga zaslužuje svoje mjesto na zidu. Jesam, promijenio sam nešto, jer sam postavio križ iznad svega, i to ne zato da bih pokazao nešto ili nekomu, nego da bi se poručilo da ovdje vrijede kršćanske vrijednosti u smislu da je svatko dobrodošao, da svatko ima pravo izjasniti što ima i da će ovdje biti dočekan na način kako ja želim da se netko prema meni ponaša.
Jedan od vaših zamjenika je SDSS-ovac. Drži li on možda pravoslavni križ u uredu?
– Ne znam. Mislim, da.
Ne bi vam smetalo?
– Dapače, bilo bi mi drago. Čak mislim da ga i ima. To je sasvim u redu jer je to isti križ. Čak i da nije, da je netko islamske ili židovske vjere, sve te religije imaju istog Boga kao i kršćanska. Sve one govore o nekim višim vrijednostima gdje se poima ljubav, razumijevanje, prihvaćanje različitosti, samo što to neki iskrive.
Prošlo je 18 mjeseci otkad ste u ovoj ulozi. Koju bi profesor Jelić dao ocjenu gradonačelniku Jeliću za obavljeno do sada?
– Ja sam, što moji kolege studenti znaju, dosta strog profesor, ali nastojim biti pravedan. Neka bude četiri minus.
Što nedostaje do petice?
– Puno toga. Peticu je vrlo teško zaslužiti. Vi znate da je ovo grad koji ima puno otvorenih pitanja, prije svega u gospodarstvu, iseljavanje... Ne možete dobiti peticu dok te stvari nisu riješene ili barem nisu jasno definirane u smislu rješavanja. Mi jesmo definirali stvari, ali treba još dosta raditi.
Pomoć poduzetnicima
Pročitao sam jednu vašu gotovo medicinsku dijagnozu Knina iz proljeća ove godine, da je grad došao do – točke trajnog venuća. Ima li onda uopće pomoći ili barem nade kako za grad, tako i njegove stanovnike?
– Rekao sam da smo blizu te točke. To nije medicinska, nego biljno-fiziološka definicija, jer sam po struci fiziolog i to mi je blisko. To vam je ona točka kod koje poslije ne možete popraviti ništa da biste izmijenili situaciju. Kada je Knin u pitanju, osjećaju se promjene, i to vidimo i po broju rođene djece, gdje se ponovno vraća uzlazni trend. Mi smo to stimulirali pa će za koji dan biti potpuno gotov novi vrtić. Kupujemo i zgradu "Kninjanke" pa ćemo i to obnoviti i dati poduzetnicima. Povećali smo davanja za poduzetništvo četiri puta, smanjili najam prostora poduzetnicima i došli do stimulacija od nekih 1,5 milijuna kuna, što ljudi osjete. S druge strane, vidjeli ste Advent s besplatnim klizalištem za sve, što mislim da nema nitko drugi. Okitili smo grad i tu su se uključile brojne udruge i građani. Oni su se uključili jer ja stalno govorim da ovo nije grad gradonačelnika, niti da su to moji građani, nego moji sugrađani. Oni su samo meni dali da radim nekakav posao, ali isto i ja od njih očekujem da bi grad bio onakav kakav želimo. U konačnici, kada mi prigovaramo kao građani čitave zemlje ili Europe na nekakve osobe ili politike koje su nešto učinile ili nisu, uvijek se, kada se probudite ujutro, pogledajte u zrcalo i pitajte koliko ste sami krivi. Nisu ti ljudi i te politike došli sami od sebe. Netko je to morao dopustiti, blagosloviti, izabrati...
Uvoz radne snage
Hoće li se morati pribjeći onome što ste već predlagali, uvozu ljudi iz Ukrajine i Bjelorusije?
– Kada sam to govorio, govorio sam načelno i nije se odnosilo samo na Knin. Što se tiče potrebe za radnom snagom, i mi je već osjećamo. Na Zavodu imamo nekih 800 ljudi, što nije malo, ali riječ je mahom o starijim osobama ili onima koji su prešli granicu od 50 godina i kompetencije im nisu na dovoljnoj razini. Mi smo izišli u susret kroz javne radove i zaposlili u prvom krugu 175 ljudi, u drugom više od 60, tako da su bili zadovoljni i grad je, što se može vidjeti, to osjetio.
Mene su neki napadali kad sam u vezi s uvozom radne snage istupio javno, ali vidjeli ste što se dogodilo ubrzo, odnosno da su nadležna ministarstva odjednom povećala kvote. To se ne događa samo u Hrvatskoj: Njemačka u ovom trenutku ima nedostatak od milijun do milijun i pol ljudi radno sposobnih.
Je li istina da se u Kninu više ni javne i državne službe ne mogu popuniti?
– Jako teško. Radi se o manjku ljudi s kompetencijama. Imamo nešto mladih ljudi koji su završili ili završavaju studije, ali ih treba dodatno obučavati. O tome je, međutim, trebalo puno prije razmišljati, jer sada, kada smo došli do točke koju sam spominjao, "koprcamo se" da se iz toga izvučemo. Kninski poduzetnici, među kojima i DIV, povećali su plaće značajno, ali da su to učinili ranije, doduše možda nisu ni mogli, značajan broj ljudi bi ostao. Meni se javljaju ljudi koji su otišli i to mi kažu.
Turizam i poljoprivreda
Kratkoročan program oporavka zasnovali ste na četiri stvari: Tvrđava, Dinara, vojarna i rijeka Krka. Hoće li to biti dovoljno?
– Imate što imate. Da mi imamo nanotehnologije ili proizvodimo Airbus ili Mercedes, onda bih se bavio time. Na raspolaganju su nam resursi koje možemo koristiti i mi smo se odlučili na one koje možemo brzo staviti u funkciju da nam ljudi ne bi još više odlazili. To su turizam i poljoprivreda, pogotovo proizvodnja nekih prehrambenih proizvoda u manjim količinama. Imamo i strateške ciljeve i zato radimo tri inkubatora, informacijsko-informatičko-inkubacijski prostor gdje kroz europske projekte pokušavamo mladim ljudima osigurati prostor i početak rada.
Na listi prioriteta je cesta prema Zadru. Je li to način da se izbjegnu efekti što ih je na Knin u smislu izolacije ostavila Dalmatina?
– Iznimno sam ponosan na hrvatsku cestovnu infrastrukturu, malo tko to ima, ali je loše što je politički donesena odluka pod utjecajem raznih sfera koje su imale svoje interese. Naravno da Zadar mora biti povezan, to je uostalom moj grad u kojemu sam išao u školu i poslije Knina mi je najdraži, međutim puno ekonomičnije i logičnije je bilo graditi autocestu ovuda. Ja bih isto tako kao Zadrani pokušavao dovesti cestu u Knin i smatram da cijelo to područje ljudima koji su izlobirali projekt mora dići spomenik. Ima i nekih drugih razmišljanja, ali uvijek treba priznati i pohvale i one loše stvari.
Ako Knin ostane u izolaciji, on će odumrijeti. Kada dođete u Liku, Gospić živi, kao i Otočac upravo zato jer su na autocesti. Knin nije. Ovuda čak ne idu ni autobusi, pa čak imamo svega nekoliko linija sa Zagrebom i Splitom koji je centar cijele regije. Jesmo željezničko čvorište, ali stanje naših željeznica je svima poznato. Ako Kinezi uđu u proces modernizacije, možda se to popravi.
Plagijat je zločin
Jeste li izgladili stvari s HDZ-om otkad kada je otišla Josipa Rimac i stigla nova ekipa Nikole Blaževića?
– Baš suprotno.
Zar plačete za Rimac?
– Ne, ne, ne... Govorim o trenutačnoj situaciji. Ovo je mali grad i u njemu se svi poznajemo, odnosno imamo poveznice iz prošlosti. Gospodin Blažević, dok sam ja bio dekan, radio je kao tajnik Veleučilišta, uostalom ja sam ga i zaposlio, dok je gospođa Rimac tada, kao gradonačelnica, bila predsjednica Upravnog vijeća. Moram reći da HDZ ima ozbiljnih razilaženja unutar sebe, ali ja sam to postavio na način da su svi vijećnici moji vijećnici, kao što sam gradonačelnik svih građana. Gospodin Blažević je moj dožupan, isto kao i gospođa Šimpraga, ili gospođa Rimac moja državna tajnica, ali s druge strane ja sam Blaževiću i Rimac gradonačelnik. Htio sam da normalno funkcioniramo. Kao ekipa, imamo konkretan plan što napraviti, a oni su započeli neke dobre stvari, dok smo za druge smatrali da nisu dovoljno kvalitetne pa smo ih za sada stavili na čekanje. Dio vijećnika HDZ-a koji je to prepoznao konstruktivno surađuje, ali nisu pozicija, nego i dalje oporba. Ona mora biti konstruktivna, tražiti konkretne stvari i ono što mi radimo krivo, a vjerojatno radimo, oni moraju reći da neće podržati. I to se tako radi, a ne prebijati nekakve vlastite probleme i frustracije preko leđa grada i građana, a pogotovo neću preko mojih to dopustiti.
U načelu nisam političar i silom prilika sam ovdje. Nastojim biti normalan čovjek koji svaki dan hoda kroz ovaj grad, razgovaram sa svima, svatko me može zaustaviti, svi imaju moj broj telefona, kao i svi moji studenti. Cilj je valjda da se normalno ponašamo i idemo dalje, jer nakon što prođe ovih nekoliko godina sve što su ti ljudi predložili ostat će zapisano kao njihovo. U akademskoj zajednici kojoj pripadam, plagijat je najgori zločin. Zato nikada neću oduzeti nešto tuđe i reći ako si ti predložio da se ova ulica asfaltira, da je to moj prijedlog. Imamo i vijećnike iz Mosta, koji su predložili nešto sami i kada smo mi prihvatili, oni glasaju protiv. Koja je to logika?!
Premijer i ministri
Imate li problema s HDZ-ovom središnjom vlašću? Ima li bojkota s njihove strane?
– Nimalo. Nisam to osjetio u ovih godinu i pol dana. I sam premijer mi je, kao i svim nezavisnim gradonačelnicima i načelnicima, dao jamstvo da ova Vlada tako ne razmišlja. Svuda smo do sada nailazili na otvorena vrata. Komunikacija možda nekada dođe u zastoj, ali je razlog što obje strane ne definiraju što žele. Iako ga napadaju sa svih strana, moram reći da je ministar Zdravko Marić napravio jedan veliki iskorak za sve nas fiskalnim izravnanjem. Sada imamo 20 milijuna kuna više u proračunu zahvaljujući tome. Nije samo u pitanju Knin, nego sve nerazvijene sredine. Imam osjećaj da je cilj ove hajke koja se vodi protiv ministra otjerati kvalitetne ljude. Njegova sestra negdje mora raditi. Ako je prošla na legalnom natječaju i ako to nitko nije skrivao, u čemu je problem?
Pohvalit ću i Gorana Marića, s čijim se ministarstvom uvijek može kontaktirati i tražiti rješenje. Funkcioniramo dobro i s Butkovićem, Žalac..., zapravo sa svima.
Koje sam vam, gradonačelniče, tri želje za Knin u 2019.?
– Prije svega želim da svi razumno i smireno upravljamo ovim gradom kao dionici, dioničko društvo, što zapravo i jesmo. Druga želja je da se popravi ekonomska situacija našim radom. Treća je vezana uz natalitet, da imamo što više djece. Neka ova posljednja bude prva.
I za kraj, nakon ovog mandata...
– Neću više biti gradonačelnik! Na početku sam postavio neka pravila, ona i danas stoje na mojoj web-stranici, napisana su i prije nego što sam izabran. Čovjek se, htio – ne htio, korumpira. Korumpira se duhovno. Jedan posao ne smijete obavljati dulje od četiri do šest godina. Drugo je ovaj moj profesorski, što sam u biti ja.
Da nećete u neku višu politiku? Sabor?
– U Sabor sigurno ne bih. Imao sam pozive davno prije, dosta izgledna mjesta na listi, ali to nisam prihvatio. Sabor nije mjesto gdje čovjek može biti operativan.
Dakle, povratak na Veleučilište?
– I sada sam na Veleučilištu. Ne znam, ali ono što sa sigurnošću sada mogu reći jest da više neću biti gradonačelnik.
DOM UMIROVLJENIKA?
Iz Srbije nema odgovora
Jesu li vam ikada Srbija i Ivica Dačić odgovorili na vašu ponudu da u Kninu naprave dom umirovljenika? To je bio vaš odgovor kada vas je Dačić nazvao zločincem.
– Ja ne mogu funkcionirati na "nerazumu". Razum je temelj čitavoga moga postojanja, od školovanja do danas. Oni se još bave ustašama, četnicima. Dajte, ljudi, završilo je kako je završilo i imate što imate. Ajmo raditi. Naravno da imamo pijetet prema žrtvama, to je civilizacijski doseg. Kršćani smo, uostalom. Problem Srba u Kninu, kao i čitavoj RH, jest stara populacija, a djeca im nisu ovdje. Ako se kao matična, izvorišna zemlja žele brinuti za svoj narod, pa dajte onda uložite u nešto što će tim ljudima donijeti da normalno žive, da imaju normalnu starost. Na moju veliku žalost, nije došlo ni do kakvog odgovora od Srbije. Ja to, da budemo jasni, nisam izrekao ni s kakvim sarkazmom, ironijom. O tome smo prije i razgovarali. A da sam zločinac, ma glupost.