Marku Jeliću i ekipi oko njega HDZ više nije problem. Oni sad postaju problem sami sebi. I svoj najveći protivnik. Morat će se suzdržavati, a ne ponašati se – kao i svaki pobjednik – bahato i raskalašeno. Jer, upravo je ta percepcija o bahatosti i raskalašenosti i odvela HDZ u poraz u Šibensko-kninskoj županiji. Nitko njih nije pobijedio, oni su srušili sami sebe.
To nisam rekao ja, nego je to rekao baš Marko Jelić, i to prije nego što je postao župan, uspoređujući HDZ s Rimskim Carstvom. Evo, i citirat ću ga: "Koje nisu srušili barbari, nego sami Rimljani jer su počeli kupovati državne funkcije."
Dakle, podobnost umjesto sposobnosti, stranački klijentelizam umjesto pluralizma, jednakost svih građana. To je ono na čemu je Jelić gradio pobjedu na izborima. Najavio je kako će se cijeniti "samo kompetencija". "Ne zanima nas kojoj stranci, naciji ili religiji pripadate. Važno nam je samo da pokažete što znate i možete."
Ponovio je to i u izbornoj noći, kada je kazao: "Nema više tko je za koga glasovao. Idemo zajedno raditi, ovo je zajednička županija." Dakle, sam je sebi ljestvicu postavio vrlo visoko. Problem je samo što je neće morati preskakati sam. Nego svi u njegovom timu, odnosno koaliciji. Od kojih su neki prilično niži od njega. Ali njemu će se (pri)pis(iv)ati. I još nešto. Te visoke ljestvice i visokih kriterija morat će se pridržavati svaki dan, u iduće četiri godine, a ne samo u onih mjesec ili dva dana predizborne kampanje. Fokus je dosad bio na HDZ-u, sada će biti na njima.
HDZ-ovi suputnici
Jer, što više ljestvicu digneš, veći je tresak kad ona padne. Tim prije što su očekivanja od smjene vlasti u županiji jednoga glasnog dijela biračkog tijela okupljenog oko "našeg Markana" jako, jako visoka. Dobar dio njih bivši su HDZ-ovci ili njihovi politički suputnici, oni su najžešći i najviše se naslađuju s Paukovim porazom i HDZ-ove ekipe, što je i logično. Od ljubavi do mržnje tek je korak, a mogu nas razočarati jedino oni kojima smo prije toga bili očarani. Prema drugima smo indiferentni. Oni su dosta pridonijeli Jelićevoj pobjedi, takve je HDZ- prije imao, one koji su "akali" po terenu, kao u (h)ajci, larmali i gonili na birališta.
Ali sad se "teren" prebacio na društvene mreže, jer ni čobanice kod ovaca više ne uvraćaju ovce štapom. Sad i za to ima aplikacija. I da ne duljimo – sad će tu veliku vojsku, više ili manje zaslužne, znane i neznane, one iz prvih linija i pozadine, prvoborce – dragovoljce i one koji su se uključili nakon prvog kruga, trebati nagraditi. Vidjet ćemo hoće li biti dovoljno – "Hvala, vidimo se opet za četiri godine, kad nam budete trebali".
Na primjeru HDZ-a vidjeli smo da nije bilo dovoljno. Uostalom, i pokojni je Marko Slavica – a on se, kao nitko, razumio u svoj svit i naše ljude – govorio "Čovjeku valja pokloniti puno pažnje ili malo novaca! Ako mu daš jedno i drugo, dobio si ga za cijeli život".
Pjeva li sloboda?
Dilema je, na koncu, uvijek ista, kao i kod svakog prevrata. I onog Račan – Budišina od 3. siječnja, prije već više od dvadeset godina i onog našeg lokalnog Vidović – Županovićeva otprije deset, u sličnoj širokoj formaciji kao i danas – "Hoće li sloboda um(j)eti da p(j)eva, kao što su sužnji p(j)evali o njoj?" – pitao se pjesnik Branko Miljković.
Čut će se. I to vrlo brzo. Dosad nije ni znala ni umjela. A i tonovi uštimavanja instrumenata, koji se čuju s probe orkestara, ne ulijevaju baš povjerenje. Ne nalikuje baš na glazbu, i pjesmu, nego više na kazališni komad "Stolice". Zato HDZ i šuti. Ne napada. Nisu oni Hamas, fanatici, oni su strpljivi i racionalni, spremni su predati bez borbe čak i "Pojas Gaze", odnosno Županijsku skupštinu. Pa čak i koalicijskog partnera, SDSS u njoj – Evo vam ga pa se vi s njim usrećite, kao što smo i mi! Hoćete li i onda grmjeti protiv Pupovca? Ili će vam odjednom postati dobar, kao što je i nama? Dujić najavljuje kako su spremni biti "konstruktivna oporba". Ne želi drugoj strani dati povod da svoje eventualne neuspjehe pravda opstrukcijom HDZ-a. I to smo već vidjeli, kada su Miho Mioč i Ante Kulušić vodili rat protiv Ante Županovića i Franka Vidovića u Gradskom vijeću Šibenika. I izgubili. A dobili kad su pustili ekipu da se bavi sama sobom. Kao što bi i njima bilo dobro.