Na otoku Smokvica Vela kod Rogoznice nema više Mađara, potvrdilo nam je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine početkom veljače. S trgovačkim društvom Zelena nekretnina d.o.o. sporazumno su raskinuli ugovor o zakupu. Otok se čuva i pod stalnim je nadzorom, kazali su u Ministarstvu.
Da otok nije pod nikakvim nadzorom i da se ne čuva uvjerili smo se 6. veljače kada smo se iskrcali na otok i vlastitim očima vidjeli da nema nijednog čuvara. Nakon našeg teksta nadali smo se da će Državne nekretnine od devastacije i krađe zaštiti vrijednu imovinu, da bi to provjerili ponovno smo se zaplovili put otoka Smokvica.
Nema čuvara, ali ovog puta otkrili smo nova brda smeća i tone ostavljenog, još zapakiranog građevinskog materijala. Pitamo se koja to normalana firma, pa bila ona i zelena, može na građevinske radove i dopremu teških strojeva na otok potrošiti milijune, a onda po nalogu građevinske inspekcije ukloniti bespravne izgrađene montažne bungalove, na otoku ostaviti tone skupog neutrošenog građevinskog materijala i još za najam u trajanju od nepune četiri godine u državni proračun uplatiti ukupno 19,8 milijuna kuna, a što je potvrdilo Ministarstvo državne imovine.
Jasno nam je i zašto za odvoz smeća nisu koristili usluge lokalnog komunalnog poduzeća Škovacin, na otočiću su imali nekoliko vlastitih deponija raznoraznog otpada. Napomena, Ivica Todorić odvoz smeća plaćao je 17 tisuća kuna mjesečno ili 800 tisuća kuna godišnje.
Teško je povjerovati da otok kojim gospodare čak dva ministarstva, MORH i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, prepušten takvom nemaru. Nakon što je 2017. godine s otoka deložiran Ivica Todorić, MORH je odlučio kako im cijelokupni otočić nije perspektivan, pa su tako veći dio površine otoka ustupili Ministarstvu državne imovine. Zadržali su jednu građevinu s pripadajućim zemljištem i ostalim izgrađenim nekretninama, međutim nije navedeno koja je to građevina.
Iako je MORH veći dio otoka prepustio Ministarstvu državne imovine, odnosno Državnim nekretninama, s otoka nije skinuta oznaka posebne namjene što znači da je Smokvica službeno vojna baza nad kojom Općina Rogoznica nema nikakve ingerencije. Moglo bi se to uskoro i promijeniti, naime ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica u Rogoznici je prije neki dan obećao da će lokaliteti poput otoka Smokvice ponovno biti dostupni onima kojima i pripadaju. Kojima, nije precizirao.
Prisjetimo se dakle kako je tekla priča s pretvaranjem vojarne Smokvica u elitno ljetovalište bogataša. Ministarstvo obrane još daleke ratne 1995. godine poduzeću „Grafoplast“ iz Zagreba dalo je zakup otočić na 30 godina i to bez naknade.
Ugovor je, uz odobrenje MORH-a, u konačnici potpisala Općina Primošten u čijem sastavu je tada bilo i rogozničko područje. U ugovoru piše da će nakon 30 godine sve uloženo naslijediti država. Vlasnici ondašnje tvrtke „Grafoplast“ otok su namjeravali turistički valorizirati i napraviti elitno ljetovalište za bogatu klijentelu.
Zbog velikog ulaganja u devastirani otok „Grafoplast“ se očito našao u problemima, pa je tvrtku „Grafoplast“ zajedno s koncesijom na Smokvicu prodao nekada najbogatijem Hrvatu Ivici Todoriću. Do 2017. godine obitelj Todorić koristila je Smokvicu kao vlastiti ljetnikovac i za to državi nije plaćala naknadu.
Bivši ministar državne imovine Goran Marić 2018. godine Smokvicu je na 30 godina ustupio Zelenim nekretninama d.o.o. Prema sada već raskinutom ugovoru godišnja najamnina s PDV iznosila je šest milijuna kuna, a za 30 godina Zelene nekretnine d.o.o. državi su trebale platiti 184 milijuna kuna. Za te milijune ustupljeni su im bivši vojni objekti, ljetnikovac, luksuzi apartmani, restorani i sportska igrališta i to na površini od 168.865 metara kvadratnih.
Vratimo se ponovno na moguću devastaciju državne imovine na području Općine Rogoznica koja strpljivo čeka da im Ministarstvo državne imovine dodjeli bivšu vojarnu Kruščice koju je MORH kao neperspektivnu napustio još daleke 2003. godine.
Prema urbanističkom planu uređenja na prostoru vojarne Kruščica planirana je poslovna zona veličine 14,3 hektara. Zona je smještena uz Magistralu, udaljenom svega 1,5 kilometara od centra, a prema planskoj dokumentaciji predviđena je izgradnja trgovačkog sadržaja, malih proizvodnih pogona, obrta za uslužne i servisne djelatnosti...
Za to vrijeme investitori su se javljali i odustajali, a vojarna je temeljito opljačkana i devastirana, u tim slinim objektima nema više ni centimetara električnog kabela. Ista je stvar sa starom tvornicom ribljih konzervi u samom centru Rogoznice. Umjesto revitalizacije toga vrijednog prostora prolaznici mogu očekivati da im na glavu padne kupa ili stara istruljena škura.