StoryEditor
ŽupanijaAko neće Hrvati, hoće Srbi

Evo zašto su radnici iz Srbije pohrlili i u Krešimirov grad: "Hrvatima su male plaće konobara, a kod nas nisu ni 200 eura! U Šibeniku su nas lijepo prihvatili"

Piše Katarina Rudan
7. srpnja 2019. - 12:09

Nikakvo čudo za bilo koji dalmatinski, pa tako i za Krešimirov grad, nije na ulicama, u kafićima, restoranima, na plažama i inim mjestima usred ljeta čuti sve moguće jezike ovog svita. Ljudi su došli na odmor. To su naši turisti koje priželjkujemo u što većem broju. A kako stvari stoje, sve manje postaje čudno strane jezike čuti i na gradilištima, u hotelskim i ugostiteljskim kuhinjama i restoranima, za šankom, ali s druge strane. One s koje se poslužuje. Primjerice, nedavno se u jednom šibenskom kvartu sa skele postavljne oko zgrade dječjeg vrtića koji je u energetskoj obnovi mogao čuti samo albanski jezik. Hrvatski jedino kad "gazda“ dođe. U pravilu, jedan među radnicima razumije nešto hrvatskog pa prevodi kolegama. I ne samo na tom, već i na drugim gradilištima, bilo privatnim ili – kako bi se reklo – društvenim ili javnim.

- Majke ti, pa ni Bosanca više nemo'š čut! - reče mi poznanica dok smo prolazile pored jedne kuće na kojoj su radili Albanci. Sasvim slučajno, zađemo tog dana u jedan od poznatijih šibenskih restorana na obali. Čim je progovorio, skužile smo da konobar za šankom nije "domaći čovik“! A bogme nije niti Slavonac, niti Zagorac, kojih je do prije par godina, dok nisu otišli za Austriju, Njemačku ili Irsku, u sezoni bilo na "svakom koraku".

Trbuhom za boljom plaćom

Tko pita, ne skita i na postavljeno pitanje odakle je, dobijemo od konobara odgovor da je došao u "pečalbu“ iz susjedne nam Srbije. Stigao je prije nešto više od mjesec dana, posao dobio preko agencije i već se – reče – dobro snašao. Dolazi iz Trstenika, u blizini Kraljeva, i prva mu je ovo sezona u Hrvatskoj. Po zanimanju tehničar cestovnog prometa, iskustva u konobarenju ima jer je šest godina radio po hotelima i kafićima u Crnoj Gori. Od nekih prijatelja, koji su lani sezonu odradili na hrvatskoj obali, čuo je da su uvjeti i plaće bolje, pa je odlučio i sam se uvjeriti. Kaže, nije pogriješio.

- Ovdje imamo osiguran smještaj i hranu, plaća nije loša, uvjeti rada su odlični, a ljudi su nas prihvatili kao da smo obitelj i zaista je sve u redu. Raditi znamo, želimo i vjerujem da će i poslodavac i gosti biti zadovoljni, rekao nam je Aleksandar Đelić. Govori u množini, jer u istom restoranu radi njih troje iz Srbije. Jedna od njih je Mina Barišić, trgovinski tehničar po zanimanju, ali i ona ima šestogodišnje iskustvo konobarenja.

- Prvi put sam otišla raditi izvan države i prvu put uopće sam u Hrvatskoj. Imam radnu dozvolu na tri mjeseca i, kao Aleksandar, mogu reći da su nas lijepo prihvatili i zaista nemam nikakvih primjedbi. Ovdje ne radim kao konobarica, nego kao pomoćni radnik u kužini, rekla nam je Mina. Nisam mogla ne primijetiti da su već "pokupili“ pokoju dalmatinsku. A glavni razlog zašto uopće traže posao izvan svoje države, gotovo uglas rekoše:
- Bolje su plaće! Prosječna plaća u Srbiji je 170 do 200 eura, rekoše.

E, na to nisam imala što dodati, samo mi je glavom prostrujala misao da se iz istih razloga naša mladost prije nekoliko godina otisnula u neke druge zemlje…

Mina i Aleksandar samo su dio priče o brojnim strancima koji će sezonu odraditi na šibenskoj obali, od Pirovca do Rogoznice. Tako je za uvozom radne snage i ove godine posegnuo“ vodički hotel "Punta“. Uz tridesetak stalno zaposlenih, u sezoni im treba još sedamdesetak radnika.

Do radnika na 'milijun' načina

- U velikim smo problemima i posebno je teško doći do kvalitetne radne snage. Osim stalno zaposlenih, četrdesetak je stalnih sezonaca s našeg područja, dok je 35 fluktuirajućih iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Na domaćem tržištu nema radne snage koja nama treba i zato smo primorani tražiti ju izvan granica. Ljudi imaju - usuđujem se reći – solidne plaće, ali nam to iziskuje dodatne troškove: plaćanje radnih dozvola, te smještaja i hrane, kaže Damir Varošanec, direktor hotela, i dodaje da su do stranaca došli na "milijun“ načina. Nešto preko agencija za zapošljavanje, čije su usluge u pravilu jako skupe, ali uglavnom preko poznanstava i "usmenom predajom". Dođe jedan radnik, pa pozove prijatelja i tako to ide. Tako su iz te dvije susjedne države u Puntu sezonu došli odraditi konobari, kuhari, pomoćno osoblje, sobarice i gotovo sva druga zanimanja potrebna u hotelu. I nije im ovo prva godina da su morali uvesti radnu snagu.

- Treća nam je sezona. Prve i prošle godine dobro smo prošli i već je početkom lipnja sve bilo popunjeno, a ove godine je izuzetno teško. No, nekako ćemo se izvući, reče Varošanec. U drugom vodičkom hotelu, "Olympia“, doznajemo od direktora Darka Bastića, uspjeli su sezonske radnike naći na domaćem tržištu, uglavnom sa šireg vodičkog područja, ali su i oni morali zaposliti desetak stranih radnika.

Slična je situacija i u drugim hotelima te ugostiteljskim obrtima. Domaćih radnika je sve manje, pa je uvoz radne snage nužnost. Da je to točno, potvrđuju podaci koje smo dobili u Službi upravnih poslova državljanstva i statusnih pitanja stranaca PU šibensko-kninske. U prvih šest mjeseci ove godine ukupno je izdano 1395 dozvola za boravak i rad za godišnje i sezonsko zapošljavanje, što je u odnosu na isto razdoblje prošle godine povećanje od gotovo 300 posto.

Naime, u istom razdoblju prošle godine izdano je ukupno 465 dozvola za boravak i rad za godišnje zapošljavanje i svega tri dozvole za sezonsko. No, za napomenuti je da je prošle godine Vlada tek na sjednici održanoj 7. lipnja odobrila 1000 dozvola za sezonsko zapošljavanje u ugostiteljstvu i turizmu, pa je to vjerojatno razlog tako malom broju izdanih sezonskih dozvola u 2018. godini. Za razliku od tri izdane dozvole prošle, ove je godine temeljem godišnje kvote za sezonsko zapošljavanje do 1. srpnja izdano ukupno 442 dozvole za boravak i rad na području PU šibensko-kninske i sve su u djelatnosti ugostiteljstva i turizma. Od tog broja 262 su izdane od strane PU šibensko-kninske, a 180 od strane Policijske postaje Vodice. Iz kvote za godišnje zapošljavanje državljana iz trećih zemalja, što podrazumijeva rad duži od šest mjeseci, u istom periodu izdano je ukupno 953 dozvole za boravak i rad, od čega je PU šibensko-kninska izdala 552 dozvole, PP Vodice 279 dozvola, PP Knin 142 dozvole i PP Drniš 10 dozvola.

Inače, u kvoti za godišnje zapošljavanje stranaca po djelatnostima, prednjače građevinari s ukupno izdanih 380 dozvola za boravak i rad, slijede ih ugostiteljstvo i turizam sa 312 dozvola, industrija sa 130 i područje brodogradnje sa 87 izdanih dozvola.

Zahtjevi na 'čekanju'

- Što se tiče strukture poslodavaca koji podnose zahtjeve za izdavanjem dozvola za boravak i rad, ona je raznolika. Veliki broj poslodavaca je već kroz veljaču i ožujak počeo ponositi zahtjeve za svoje radnike, no naravno da ima i onih koji su čekali zadnji tren nadajući se da će ipak na hrvatskom tržištu rada uspjeti pronaći potrebnu radnu snagu. Uglavnom su podnositelji zahtjeva mali ugostitelji i obrtnici. Trenutno imamo četiri dozvole "na čekanju". Radi se o dozvolama za godišnje zapošljavanje u ugostiteljstvu i turizmu, tipa kuhar ili konobar. No, ukoliko se kvota uskoro ne proširi, bit će daleko veći broj "dozvola na čekanju" budući da poslodavci i dalje podnose zahtjeve, iako su kvote za ugostiteljstvo i turizam već odavno popunjene. Prema informacijama s kojima raspolažemo, već sada na razini Hrvatske ima više od 300 zaprimljenih zahtjeva za sezonsko zapošljavanje nego slobodnih mjesta u kvoti, navodi Katica Mihaljević, voditeljica Službe upravnih poslova državljanstva i statusnih pitanja stranaca.

Bosanci u građevini, Srbi u turizmu Ima i Tunižana i Nepalaca

Što se tiče strukture stranaca po državljanstvu, najveći broj dozvola je izdano državljanima Bosne i Hercegovine (610), slijede ih državljani Srbije (406), Sjeverne Makedonije (130) i Kosova (106). Državljanima Bosne i Hercegovine izdano je najviše dozvola na području građevinarstva dok je na području ugostiteljstva i turizma najviše izdano dozvola državljanima Srbije. Među strukturom stranaca kojima su izdane dozvole za boravak i rad nalaze se i državljani Albanije, Crne Gore, Filipina, Ukrajine, Turske, Nepala, Tunisa, Tajlanda, Rusije, Madagaskara, SAD-a i drugi, ali njihov broj je neznatan.

Joso Smolić, predsjednik Županijske obrtničke komore Treba nam još radnika!

Nedostatak radne snage u turizmu, usudim se reći, iz trenutka u trenutak sve je veći. Ne više iz dana u dan, nego iz ure u uru. Činimo sve da bismo "podigli“ ovo malo ljudi što je ostalo na Zavodu za zapošljavanje. Uložili smo velike napore prema Ministarstvu turizma i Vladi da nam odobri dodatne kvote u turizmu i u građevinarstvu, što su nedavno i odobrili. U turizmu smo dobili 2000 kvota plus 1000 rezerve, ali sve je to u tri dana "planulo“. Dakle, i dalje ima više zahtjeva nego odobrenja i moramo tražiti nova rješenja. U velikim problemima smo posebno mi manji, obrtnici u ugostiteljstvu, jer čekamo do zadnjeg trenutka i radnike ne tražimo u siječnju ili veljači kako to rade velike hotelske kuće, već u svibnju ili lipnju. Ne možemo zaposliti radnike u trećem, a sezona nam počinje u šestom mjesecu. Financijski to ne možemo izdržati, kaže Smolić.
I sam je među šibenskim ugosttejima koji su morali zaposliti strane radnike. Zaposlio ih je troje, a potrebno mu je još pet sezonaca u restoranu. Kao predsjednik Ceha ugostitelja na razini HOK-e, ovih dana s kolegama intenzivno pregovara s nadležnim minstarstvom o nužnosti dodatnih kvota.

Šibenska burza rada Drama u Tisnom

Na burzi rada Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područni ured Šibenik trenutno je objavljeno 56 oglasa za zapošljavanje sezonskih radnika u uslužnoj i ugostiteljskoj djelatnosti. Konobare, ukupno njih 41, u pravilu traže kafići, restorani, pečenjarnice i slično. Trebaju jednog ili dva konobara, a jedan obiteljski hotel u Tisnom u potrazi je za čak pet konobara. Kuhara i pomoćnih kuhara traže ukupno dvadesetak.

Izdvojeno

30. rujan 2020 07:57