StoryEditorOCM
ŽupanijaProjekt s europskim predznakom

Drniš nastavlja izgradnju kanalizacijskog sustava; ‘Od 17,1 milijun kuna, Grad će platiti niti desetinu‘

Piše Zdravko Pilić Snimila Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
24. rujna 2022. - 17:53
Davor Jakelić: Ako ne bude žalbi, nadamo se da će negdje krajem listopada odabrani izvođač krenuti s radovimaNikolina Vukovic Stipanicev/Hanza Media

Kad pročitate vijest da je Hrvatska od Europske komisije primila dosad najveći iznos bespovratnih sredstava od 700 milijuna eura, na ime Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), onda se to prosječnog Hrvata i ne dojmi baš previše.

Tko zna gdje će to i za što otići, misli se on, a onda nakon nekog vremena čuje da će se u Drnišu uložiti 17 milijuna kuna u nastavak izgradnje kanalizacijskog sustava, koji će tako, kad bude gotov, u najskorije vrijeme pokriti gotovo u cijelosti grad Drniš, industrijsku zonu s TOF-om i "Drnišplastom", i spojiti je s uređajem za pročišćavanje otpadnih voda trećeg stupnja u Petrovu polju.

Odakle sad to? Pa iz tog NPOO-a, iz Europske unije. I to još nepovratno? Da, skoro sve. Od nešto više od 17 milijuna kuna, koliko je procijenjen projekt, iz EU sredstava je osigurano 13,7 milijuna kuna, dok je nacionalna komponenta 3,4 milijuna. Od čega pola daju Hrvatske vode, a pola Grad Drniš. Tako da od 17,1 milijun kuna platiš 1,7 milijuna, ili niti deset posto.

Nedovoljne ‘biojame‘

U Drnišu je oko 1100 korisnika spojenih na kanalizacijsku mrežu, koji kubik otpadne kanalizacijske vode plaćaju 3,40 kuna, a sada će, s ovom investicijom, priključak na kolektor dobiti njih još 180 u stanovima, ali glavni je naglasak ove investicije, koja uključuje izradu i crpne stanice, prihvat otpadnih voda "Drnišplasta" i TOF-a, kaže nam Davor Jakelić, direktor drniškoga komunalnog poduzeća "Rad". Osobito je tu važna Tvornica oplemenjenih folija, koja se nalazi pred novom velikom investicijom i dogradnjom novog pogona, koja podiže svoju dosadašnju potrošnju vode čak tri puta. A samim tim, logično, posljedično raste i potreba za povećanjem kapaciteta odvodnje, što se više neće moći zadovoljiti dosadašnjim "biojamama".

– Na raspisani natječaj za izvođenje radova pristigle su četiri ponude, otvorili smo ih i sad smo u fazi sravnavanja i kontrole dokumentacije, tako da ćemo za desetak dana obaviti i taj dio posla i krenuti dalje u proceduru. Ako ne bude žalbi, nadamo se da će negdje krajem listopada odabrani izvođač krenuti s radovima, odnosno uvođenjem u posao, a rok za završetak radova je dvije godine – kazao nam je Jakelić.

Fizički, treba iskopati pet kilometara kanala, vode i kanalizacije, ugrubo, riječ je o kilometar i pol vode, tri i pol kilometra kanalizacije; gdje je staro, promijenit će se novo, tako da će se dobiti praktički nova infrastruktura, nova mreža vodoopskrbe i odvodnje.

Naglasak cijelog posla bio je da se uđe u industrijsku zonu, opet naglašava Jakelić, posebno do TOF-a, koji je veliki potrošač, a onda se može nastaviti i dalje, put GIRK-a Kalun. I put Badnja, prema Siveriću, za što postoji već pripremljen projekt, ali još nije prošao za financiranje, preko EU fondova.

Pravi strujni udar

U svakom slučaju, ulaz u Badanj znači da se infrastrukturno, kanalizacijski, pokrio grad i da se ide dalje, u sela, odnosno drniška prigradska naselja. Kanalizacija je u svakom slučaju skup sport. Treba tu uračunati ne samo polaganje cijevi, nego i mehaničko-biološku obradu kojom se otpadne vode, nakon tretmana, pretvaraju u čistu vodu koja se bez problema može pustiti u Čikolu.

A sve ono što je štetno ostaje na rešetkama, u mulju, u pogonima pjeskolova i mastolova, koji se nakon sušenja miješa s vapnom, trpa u vreće i deponira na Bikarac. Zvuči lijepo i urbano, ali taj "švicarski" i komunalni standard i njegovo održavanje nešto i košta. Traži "švicarske" plaće i penzije, a ne drniški i hrvatski – socijalni – prosjek.

A kad smo već kod cijena i rasta troškova, aktualna tržišna kretanja izazivaju laganu zebnju. Naime, dosadašnji troškovi za struju drniškoga komunalnog poduzeća, koji su na mjesečnoj razini do 1. veljače ove godine iznosili nekih 75 do 80 tisuća kuna, sada su narasli na 300 tisuća. Nema što, to je pravi strujni udar! Koji je prisilio i drniški "Rad" da napravi neku korekciju cijena, odnosno poskupljenje, od nekih 16-17 posto, od 1. srpnja.

Efekti toga poskupljenja tako se praktički osjete tek sada, u prošlih mjesec dana, kroz nešto veći priljev novca od potrošača. No pravi efekti zapravo se očekuju tek od početka listopada, za kada se nadaju kako bi se cijene električne energije mogle vratiti u nekakvu normalu, kako je najavljeno. No, ako se te najave ne ostvare, bit će teško. Jer s ovakvom dinamikom cijena struje "Rad" bi, kaže Jakelić, mogao preživjeti najkasnije do proljeća. A što bi bilo nakon toga, strah ga je i razmišljati. Morali bi ići s nenormalnim povećanjem cijena vode, što bi bila cjenovna, odnosno inflatorna spirala koju bi bilo nemoguće pratiti. U svakom slučaju, ostaje nadati se najboljem – da će Vlada nešto "izmisliti", da će se međunarodne prilike smiriti...

Deponiranje na Bikarac

No, kako na ono na što ne možeš utjecati ne valja trošiti ni previše vremena ni previše resursa, Marta Vujević, voditeljica samog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Drniša, brine se da on radi besprijekorno u projektiranim gabaritima. Makar i trošio puno struje. Jer o njemu ovisi da Drnišani imaju čistu Čikolu i sve ostale vodotokove, u kojima je prije završavala većina otpadnih voda. Dakako, nepročišćena. Više nije tako. Otpadne vode se pročišćavaju. Mulj koji prođe rešetke, odnosno najprije gruba, a potom i fina sita, od centimetra pa do 2-3 milimetra promjera – na kojima su lako vidljive i najbrojnije vlažne maramice – dodatno se dehidrira, zgušnjava se polimerom, pa se presa, dodaje mu se vapno kojim ga se higijenizira... I može ići na deponiranje, na Bikarac.

Skupi se toga desetak do petnaest tona godišnje. Sve je to – mehanika plus biologija – u potpunosti djelo domaće pameti, šibenskog MIAB-a, koji je bio i izvođač radova na uređaju, nakon što je varaždinski Coneco propao i završio u stečaju, pa se nakon građevinskih radova moralo praktički krenuti ispočetka. No i to se riješilo, kao što će se riješiti i sadašnji problemi, koji svi imaju svoju cijenu. Osim čistog okoliša i zdravlja svih nas. U konačnici, to je jedino bitno i neprocjenjivo!

27. studeni 2022 22:28