Dok na sve strane divlja oganj, u NP "Krka" sve je puno turista - rajska oaza u predvorju pakla

Ako je Venecija poznata po Mostu uzdaha, kako bismo onda mogli nazvati drveni most preko Krke, na Skradinskom buku? Most selfieja! Nema onoga tko njim prođe a da mobitelom ne opali selfi sebe, svoje bolje polovice – ako je ima, ili je s njom došao – i opjevanih slapova u pozadini.
– Eh, da mi je dati samo kunu za svaku sliku što je uslikana. Za misec dana bija bi bogatiji od Billa Gatesa. I onoga šta je izumija Facebook, zajedno. E, Zuckerberga – veli nam jedan od domorodaca. I stvarno – tu je ovih dana, na Skradinskom buku, u Nacionalnom parku Krka, kula babilonska svih svjetskih jezika, ljudi svih raca i kolura. Rajska oaza u predvorju pakla, dok vatrena stihija mahnita na sve strane...



Katia Župan, vazda ljubazna glasnogovornica NP Krka, uskočila nam je odmah s podatkom kako je NP Krka od početka godine do 22. kolovoza posjetilo 926.776 posjetitelja, što je u odnosu na lanjsku godinu povećanje od 21 posto. Dnevno je na Krki između 12 i 13 tisuća posjetitelja, pa je izgledno da će se milijuntog posjetitelja ove godine dočekati znatno ranije nego lani. Prošle je godine to bilo početkom listopada, a ove godine već krajem kolovoza. Ili, da budemo precizniji, za nekoliko dana.
I tako se na Krki vrti oko milijuna. Već na prvi pogled Skradinski buk ostavlja dojam kao da je na njemu mali milijun svita. Već od radnih jutarnjih sati stižu puni autobusi i automobili turista koji dolaze kopnenim dijelom, preko Lozovca, svakih dvadeset minuta stižu krcati brodovi iz Skradina, njih tri u koja odjednom stane i do 750 turista. Nerijetki stižu i biciklima ili pješice, bijelom cestom dugom četiri kilometra koja vodi od mosta na ulazu u Skradin. Baš nas zanima kako u tim uvjetima funkcionira ona odredba o ograničavanju broja posjetitelja Skradinskog buka na deset tisuća.



– To znači da ondje odjednom ne bi smjelo biti više od deset tisuća posjetitelja. Kada se to dogodi – a mi imamo brojače na ulazu u NP Krka u Lozovcu i u Skradinu, gdje se na displeju vidi koliko je slobodnih mjesta – automatski se obustavlja prodaja ulaznica. No, to obično traje samo dvadesetak minuta do pola sata, koliko je potrebno da se u popodnevnim satima oko 750 ljudi odveze s tri broda, tako da se odmah oslobodi isto toliko mjesta pa se krene s novom prodajom ulaznica – kazao nam je mornar Tomislav Škugor. Glasnogovornica parka objasnila nam je da je ta nova mjera ograničavanja posjeta Skradinskom buku potaknula i povećan posjet atrakcijama srednjeg toka Krke poput Visovca, Roškog slapa, Burnuma i manastira Krka, što se i željelo postići. Drugim riječima, atrakcija je na Krki i pokraj Skradinskog buka toliko da ih se može obilaziti ne cijeli jedan dan, nego nekoliko dana.
S tim se slaže i četveročlana obitelj iz Latvije, Baiba i Andris, koji su sa svoje dvoje djece Loretom i Ralfsom, koja su upravo kruhom hranila patke, već četvrti put na Krki, od pet puta koliko su ljetovali u Hrvatskoj. Ona je marketinška stručnjakinja, a on je zaposlen u IT kompaniji.



– Bili smo i na Kornatima i na Plitvicama, bili smo i na kajakingu na Zrmanji, pored Obrovca, ali na Krki nam je najljepše. Tu se može plivati, okupati se pored ovih prekrasnih slapova i sadržajno provesti čitav jedan dan, i mi i djeca – uglas vele, dodajući da će u Hrvatskoj na odmoru provesti oko dva tjedna.
Skradinskim bukom, čija ih je slika koju su vidjeli na internetu i navela da posjete Krku, oduševljen je i mladi španjolsko-meksički par Celia i Josue. Ona je iz Santandera u Španjolskoj, a od djelatnika parka zatražila je pomoć zbog sasvim konkretnog razloga – pukla joj je japanka. A ništa, dečki i cure sliježu ramenima. Možda se dogodine eventualno razmisli i o zapošljavanju postolara, koji bi ovakve i slične "unfale" rješavao na licu mjesta.
Dotle se eventualno mogu pomoći sladoledima koje na Buku prodaju sestra i brat, Ana Maria i Ivan Krnić. Posao, fala Bogu, ide dobro. Čak odlično. Jednako kao i Neveni koja na šest ploča sprema palačinke. A ispred nje je red malo manji nego ispred brodova. Vole gosti palačinke, a najviše one s čokoladom. Odakle cijena od 19 kuna? Zašto nije zaokružena na 20? – pitamo sluteći odgovor – marketing.
– Nije do mene, to morate pitati šefa.
Sreća da je Nevena mlada, spretna i žvelta i da ima svega 20 godina, pa joj ništa nije teško. Prva joj je, veli nam, sezona i sve joj je novo i zanimljivo.



Što kažu domaći gosti? Naletjeli smo i na njih, Ivanu Alujević s mamom Marijom Vugdelijom, koja radi u Tisku. Ivana s mužem živi u Parizu već četiri godine, pa je s roditeljima i dvoje djece došla malo na Krku. Sviđa joj se na Krki, ali s obzirom na to da su za četiri ulaznice dali 720 kuna – četvero odraslih po 180 kuna, djeca do sedam godine mukte – očekivali su i malo više. Malo im je, veli, teško ići s Buka u Skradin brodom po auto koji su ostavili tamo na parkiralištu, ali će otići malo ranije i posjetiti Roški slap kako bi iskoristili ulaznicu koja im vrijedi cijeli dan. Inače, cijene ulaznica su poslije 16 sati niže – za odrasle 130 kuna, djeca od 7 do 18 godina i studenti, koji do 16 sati plaćaju 110 kuna, a poslije 16 plaćaju 80 kuna. Cijeli park se inače zatvara u 20 sati, ali kako je na Skradinskom buku najpopularnije kupanje, tamo se svi kupaju sve do zadnje minute. Nerijetko i s mobilnim telefonima u zaštitnim gumenim navlakama. Zbog selfanja, of course! Šta ti vridi bit na Krki, na Skradinskom buku, ako o tome nisi objavija selfi na Twitteru ili Fejsu?! To ti je ka da nisi nigdi bija.
– A pravi "cukerbergi" na Buku su ti znaš koji? To su ti oni šta su se obogatili prodajući fureštima bajame u cukru! – dižu paru prodavačicama lokalni gnjavatori.



– Ma je, njima je sve skupo. Nudim im ovaj vijenac od dvadeset smokava, a on me pita – mogu li mu prodat dvi?! Ma šta ćeš od dvi smokve, velin ja. Eto, to ti je moja prodaja. Svake godine sve lošije. A svita sve više. Nema kojih nema. Iz Iraka, Irana, Azerbajdžana, Kazahstana, Libije. Oni bi sve to tili jeftino. Najbolje je bilo kad je bilo najviše naših najboljih gostiju, Talijana i Nijemaca, a i Poljaci su dobri. Njima nije skupo platit ove naše domaće proizvode 30, 40, 50 kuna. Oni vele "ode je sve kod vas tako lipo", i da ništa nije skupo – u dahu nam je ispričala prodavačica Sandra Šupe, prva koju smo zatekli do mosta. Mosta selfieja. Njima, prodavačima, uvijek je lanjska godina bila bolja, bez obzira na postotke rasta. Al šta'š, valjda to u nas tako mora bit...