Eto, čitamo ovih dana kako je Katarina Peović najavila kako će ona i njezina Radnička fronta predstaviti u Saboru svoj prijedlog Zakona o radu (ZOR) koji je u interesu radnika, za što oni predlažu čak 46 amandmana. Svašta bi oni promijenili, i to potezom pera – smanjili bi rad na određeno vrijeme, ograničili bi ga samo na godinu dana, a ne na tri kao dosad, koliko je trebalo da on prijeđe na neodređeno, odnosno za stalno, smanjili bi i radni tjedan.
Radnici kod nas rade čak deset sati više nego u Nizozemskoj, kazala je naša Katarina, pa ne bi ni mi trebali raditi više od četiri dana u tjednu. Divota! Kad bi to bilo tako jednostavno kako naša Katarina predlaže, ne bi ništa bilo lakše nego postati Japan, ili Njemačka. Samo uzmeš olovku i pišeš! Koliko ćemo plaću? Tisuću eura? Malo je to! Piši, tisuću i pol! Eura, nego što. Odnosno, deset tisuća kuna. Iako je i to malo, prema troškovima života, vidiš da sve poskupljuje. Ali, dobro to je za početak. I sve smo riješili!
Tko će to platiti?
I onda samo stojiš, gledaš i nadzireš da vidiš je li se to tvoje direktive poštuju u praksi. Tko će to isplatiti? Pa, poslodavci! Država i privatnici! Odakle državi pare? Pa dignut će poreze, ili će ih štampati. Doći će do inflacije, cijene će rasti! Nema problema, onda ćemo i cijene potezom pera ograničiti! Napisat ćemo još jedan zakon! Ali, doći će do nestašica! E, ali onda će Radnička fronta opet donijeti zakon, kojim će staviti pod udar reakciju, a represivne će službe tražiti lopove i sabotere, koji ne proizvode dovoljno i dižu cijene, kriju robu. Jer, mi smo bogata država, imamo dobre radnike i mudro rukovodstvo, i da nije sabotera i lopova, mi bi cvjetali. Ali, oni podrivaju naš rad i trud. Pa će se tražiti "unutrašnji neprijatelji".
Onako kako su poslije rata tražili kulake, one koji su krili pšenicu i nisu je htjeli – ili mogli - davati u otkup onoliko koliko je bilo propisano. I po cijeni koja im je bila napamet određena. Nego su s njom trgovali na crnoj burzi, "žuto za žuto". Kukuruz za zlato. Kao što se na "crnoj burzi" trguje i danas. Istina, ne više kukuruznim brašnom, nego drugom "robom" koja je danas na cijeni, koje kronično nedostaje i koje fali. A to je – radna snaga. Radnika fali. I to najviše u djelatnostima koje su trenutno najpropulzivnije, a to su turizam. I uz turizam vezano graditeljstvo i građevinarstvo.
Nekada je u Šibeniku bilo nekoliko geometara, danas je, kažu poznavatelji stanja na tržištu, više od 30. I iz dana u dan otvaraju se novi. Kupuje se, prodaje se, promet nekretninama raste unatoč Covidu-19, rotovirusu, zaraznoj žutici, feršama i ošpicama, a ne smeta mu ni rat u Ukrajini. A s rastom prometa rastu i cijene.
Isplata na crno
Javna je tajna da se već godinama u nas, i u turizmu, i u ugostiteljstvu, i u građevini, i u svim radno intenzivnim djelatnostima, samo jedan dio plaće isplaćuje na račun, odnosno na bijelo, a drugi dio na ruke, odnosno na crno. Na taj način poduzetnici, koji bi trebali financirati sve ove "morske ideje" Radnički fronti, ali i većine drugih stranaka u hrvatskom Saboru, svejedno bile one na vlasti ili u oporbi, pokušavaju barem sačuvati vlastite biznise i firme od bankrota i propasti. A u konačnici, nešto i zaraditi, jer za koga vraga rade? Pa nisu oni političari da mogu živjeti od lijepih priča i obećanja.
Zahvaljujući tome su i uspjeli opstati svih ovih godina, pa su danas u prilici, od toga što su zaradili, i povećati plaće svojim radnicima, ako ih žele zadržati, da im ne odu u Njemačku ili Irsku. U kojima Zakon o radu nema toliko članaka niti amandmana koliko ih u nas predlaže Radnička fronta, nego samo jedan. A on glasi – ono što je dogovoreno, mora se poštovati. Pacta sund servanda. I gotovo. A stranu koja to ne želi, koja ne ispunjava ugovorne obveze na to će prisiliti sud, odnosno država. Koja u nas, umjesto da radi svoj posao, samo štanca i donosi nove zakone koje nitko ne poštuje. A sa sudom se izruguje tko stigne.
Ne vjerujete? Evo je Visoki upravni sud ovih dana ukinuo odluku primoštenskog načelnika o izgradnji spornog zida kojeg su Jadranka i Darko Skorin-Kapov vodili s Općinom Primošten, ali sam zid i dalje stoji. Tko će ga ukloniti
Županija poručuje da "njezin Upravni odjel nema javne ovlasti, a isto tako nije stvarno nadležan za poduzimanje bilo kakvih pravnih radnji u vezi s izvršenjem predmetne presude Visokog upravnog suda." Tko bi ga dakle trebao ukloniti, onaj na koga su se žalili? No, njemu to ne pada na pamet. Jer da ga je mislio ukloniti, ne bi ga ni gradio! U konačnici, stvar završava tako da je bračni par Skorin- Kapov dobio presudu. I ništa drugo. A stvarnu je pobjedu odnio primoštenski načelnik. Koji je još jedanput dokazao da mu nitko ne može ništa, a da on može što hoće.