StoryEditorOCM
ŽupanijaMeštar maketar

Betinjanin Darko Škevin izrađuje najbolji suvenir u Šibensko- kninskoj županiji: zavirili smo u njegovu radionicu

22. studenog 2018. - 15:28

Njegova je maketa betinske gajete dobila oznaku Hrvatski otočni proizvod, a onda je lani proglašena najboljim suvenirom u Šibensko-kninskoj županiji.

Riječ je o radu Darka Škevina, meštra maketara, bez čijeg bi kreativnog doprinosa suvenirnica Muzeja betinske drvene brodogradnje bila opustošena. Tihi i samozatajni 64-godišnji Betinjanin već je tri desetljeća posvećen maketarstvu, kao svom načinu izražavanja ljubavi i poštovanja prema rodnom mjestu i njegovoj tradiciji. Za doprinos očuvanju baštine kroz radove koji uprizoruju istezanje gajete na kraj, scene iz brodogradilišta, povlačenje brganje i brojne druge, nedavno je dobio priznanje Općine Tisno. Simbolično mu je, tako, iskazana zahvalnost i za pripremu radnih materijala i tutorstvo u tehničkim radionicama izrade betinske gajete koje organizira Muzej.

A kad je već riječ o radionicama, jednu takvu koja podsjeća na svojevrsnu muzejsku ispostavu i dislociranu alatnicu, odnosno zbirku eksponata iz betinske povijesti, ima i Darko. Mjesto je to na kojemu nastaju najbolji suveniri u županiji i unutar čijih zidova meštar krati duge umirovljeničke sate. A počeo je Darko izrađivati suvenire desetljećima prije nego što je iz betinskog škvera otišao u mirovinu. Bilo je to sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je završio zanat za brodskog mehaničara i spremao se za odsluženje vojnog roka u tadašnjoj vojsci.

Najbolji kampanel

– Prvo sam napravija betinski kampanel, a za to je "kriv" otac od jednog mog prijatelja u čijoj sam kući uvik bija. Počeja je radit kampanel od gipsa i to me povuklo, zainteresiralo... Reka sam mu: Napravit ću ja boljega od tebe! I tako je, s kampanelom crkve svetog Frane, sve počelo. Kasnije sam iša u Zagreb, završija tehničku školu i tamo sam radija dvi godine. Onda sam se vratija u Betinu, zaposlija u škveru i radija u kancelariji ka tehničar. E, kad je došlo novo doba i kad su stigli kompjutori s kojima nisam ima veze, završija sam jedno vrime, do penzije, u alatnicu. Cili radni vijek, punih 39 godina, radija sam u škveru, a računajući i one dvi godine u Zagrebu, znači da sam u penziju iša sa 41 godinom staža – brzinski je izračunao Darko.

Na ta škverska desetljeća, kada su se u Betini radili brodovi za naručitelje sa svih kontinenata, od Njemačke, Libije, Tunisa i Alžira do Amerike, mnogo štošta podsjeća u Škevinovoj radionici. A svi bi ti "eksponati", da ih Darko nije "škapulao", završili na Hripama, murterskom deponiju. Od velikog kuhinjskog panja, koji pamti izdašne škverske marende, pa do neobičnog okruglog sata koji je na porti bio svojevrsna "paklena naprava" za radnike sklone kašnjenju. Njegov je mehanizam, na čiji je svaki, i najmanji dio, otisnut serijski broj, nepogrešivo zvučno signalizirao četvrt po četvrt sata. A što se tiče rečenih Hripa, baš je na tom otočnom odlagalištu svakovrsnog otpada Darko pronašao još jedan predmet iz davne 1892. Ne može se pogriješiti u godini proizvodnje jer je ona otisnuta na širokoj lakiranoj dasci, zajedno s grbom Austro-Ugarske i još dva jedrenjaka.

– To je prednja stranica skrinje koju sam našao na Hripama. Sve drugo bilo je razbijeno, pa sam tu stranicu uspija skinuti – prisjetio se meštar.

Još valja spomenuti da je najstariji predmet u toj maloj radionici/muzeju kraj obiteljskog vrta Škevinovih kratki mač za koji Darko pretpostavlja da je iz doba starog Rima. Barem su ga tako uputili konzervatori.

A najnoviji predmeti su minijaturne gajete spremne za lakiranje i daljnju obradu. I one će u Muzej betinske drvene brodogradnje kao i drugi suveniri s prepoznatljivim Darkovim štihom – privjesci s maketama raznoraznih koloturnika, palubne opreme, bucelja, blanja i drugih tradicijskih alata.

Dajmo joj spomenik

Neke je suvenire Muzej povukao iz prodaje jer nije želio ostati bez posljednjeg primjerka, na primjer – ploča s brodograditeljskim alatima, maketnog prikaza izvlačenja gajete na skaladu, betinske gajete koja poteže brganju...

Iste takve Darko ima u kuhinji obiteljske kuće, gdje na središnjem mjestu još uvijek čuva svoj prvi rad – betinski kampanel.

Zidove i vitrine je ukrasio predivnim maketama čije su replike i inačice otputovale iz Betine na sve strane svijeta.

O svom radu moj je sugovornik jedva prozborio koju riječ. Ljubav je to još iz mladosti kada je kao tehnički crtač najprije crtao, a onda izrađivao makete od jasena, lipe, mahagonija, hrasta, vjerne replike velikih brodova, sa svom opremom. Drago mu je što su te makete danas toliko tražene. Uostalom i što Betina ima svoj Muzej o kojemu su Betinjani sanjali desetljećima. Još bi samo želio doživjeti da se negdje, na mjesnom trgu, podigne kameni spomenik gajeti. Jer, zašto bi, pita se, samo Rovinjani od svoje batane, broda jednostavnijeg od gajete, napravili čudo.


Tehnologija od teslice
Dolaze novi trendovi i nova tehnologija, a ova tehnologija s kojom mi u škveru radimo je stara, još uvik je tu teslica... Škver danas ima malo brodi, jedino privatnici čuvaju tradiciju – Žabac, Ćiro, Mile... Sad, dokle će oni, ne znam. Mlađe generacije će to teško preuzeti. Sad u Betini i nema mlađih kafalatov, Siniša je najmlađi za kojeg znam – spomenuo se Darko.


Škofuni za kopanje
Na zidu Škevinove radionice obješeni su brojni kalafatski, brodograditeljski i težački alati. Našlo se tu i drugih stvari, poput betinskih škofuna, obuće koja se nosila na kopanje da se ne bi šporkale noge. Isto tako i jedan grbač (alat za struganje zemlje s motike), paj (po šibenski – šešula), bigot za sartije (pripone), bradva, dugačka kliješta za vađenje velikog kamenja iz mora... Nemoguće ih je sve pobrojati, još teže po izvornim betinskim nazivima. I dva šćapa (to "ć" je napisano betinski namjerno), jedan od domaće crnike, a drugi od masline, Darko je "oteo od prirode". Nisu makete.

22. studeni 2024 13:41