Pri spomenu na Javnu ustanovu Priroda Šibensko-kninske županije mnogi će najprije pomisliti na popularnu šetnicu u Kanalu svetog Ante i Tvrđavu svetog Nikole, koja je nakon katedrale svetog Jakova postala drugi šibenski spomenik kulture uvršten na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine.
Iza uređenja šetnice, kojom je svaki mali i veliki stanovnik Šibenika barem jednom prošetao, stoji upravo ova županijska ustanova, a i jedina gradska morska utvrda njezina je briga. Još jedan infrastrukturni projekt ustanove privukao je pozornost javnosti. Riječ je o posjetiteljskom centru koji je pod nazivom “Kanal svetog Ante” otvoren prije pola godine u uvali Minerska, a financiran je najvećim dijelom nepovratnim sredstvima iz europskih fondova.
Produljen mandat
Smješten je u jednom od preuređenih objekata bivše vojarne i zamišljen kao središnje mjesto za prezentaciju bioraznolikosti te prirodnih i kulturnih vrijednosti kanala i ušća rijeke Krke, ali i ostalih zaštićenih područja Šibensko-kninske županije. A upravo su očuvanje i nadzor nad zaštićenim područjima glavna djelatnost JU-a Priroda, premda oku javnosti daleko manje vidljiva od spomenutih infrastrukturnih projekta.
Svjesna je toga i Anita Babačić Ajduk, ravnateljica Prirode, koja tu ustanovu vodi od njezina osnutka prije 15 godina, a Županijska skupština joj je na zadnjoj sjednici, na samom kraju prošle godine, potvrdila i novi, četverogodišnji mandat.
Prvih 15 godina postojanja i rada Javna ustanova Priroda obilježila je i objavljivanjem opsežne monografije, kojom je još jednom željela skrenuti pozornost na važnost očuvanja biološke raznolikosti kojom se Šibensko-kninska županija i te kako može podičiti.
Glavni urednik i jedan od autora monografije je i istaknuti šibenski biolog dr. sc. Drago Marguš. Uz brojne fotografije, prikaz povijesti zaštite prirode u županiji, kulturno-povijesne baštine na području zaštićenih krajobraza, ekološke mreže Natura 2000, monografija, među ostalim, donosi i dokumente o osnivanju, ustroju i financiranju ustanove, njezinim projektima i partnerstvima, edukativnim programima i radionicama, izložbama te nagradama i priznanjima.
– Naša je županija područje osobite bioraznolikosti i kulturno-povijesnog nasljeđa koje zahtijeva posebne mjere zaštite i očuvanja, valorizacije te održivog upravljanja. U ovim užurbanim vremenima posebno želimo naglasiti važnost očuvanja zaštićenih područja, ne samo zbog zaštićenih vrsta i staništa, nego i zbog nas samih, jer čovjek je sastavni dio jednog velikog ekosustava u kojem ovisimo jedni o drugima – naglašava Babačić Ajduk.
Šibensko-kninska županija tako ima 13 zaštićenih područja, koja čine nešto malo više od 15 posto ukupne površine županije, od čega najvišu kategoriju zaštite imaju dva nacionalna parka: Krka i Kornati.
Poput Istre
Slijede tri parka prirode: dio Vranskog jezera te, što mnogi možda ni ne znaju, dio Velebita te Dinara koja se dijelom proteže i u susjednu Splitsko-dalmatinsku županiju. I dok nacionali parkovi i parkovi prirode imaju svoje uprave, spomenicima prirode (Vrelo Cetine i Stara straža) i zaštićenim krajobrazima (gornji i donji tok Krke, Žutsko-sitska otočna skupina, Čikola, Kanal-Luka i Gvozdenovo-Kamenar) upravlja JU Priroda. Usporedbe radi, ističe Babačić Ajduk, to je kao da upravljate površinom veličine kao gotovo 13 NP-ova Krka.
– Htjeli smo i ovom monografijom pokazati koliko je površine naše županije zaštićeno i čime sve upravlja naša javna ustanova, jer govorimo o prostoru koji se proteže od Dinare, preko izvora Cetine i Krke te Krčića, Prukljanskog jezera do pučinskih otoka, Blitvenice, hridi i posidonije.
Ogromna je to bioraznolikost i velik raspon što se tiče reljefa, od Dinare s najvećim vrhom Hrvatske, preko izvora slatke vode, jezera... Imamo i razvedenu obalu s više od 250 otoka i posidoniju. S obzirom na to možemo se uspoređivati s nekim županijama u Slavoniji koje imaju slične ekosustave ili s Istrom koja ima i more s nekih 30 metara dubine. Zbog toliko raznovrsnih ekosustava i upravljanje je vrlo zahtjevno – objašnjava Babačić Ajduk.
Najavljuje i nove projekte za koje se očekuje da će također biti ostvareni zahvaljujući novcu iz europskih fondova.
– Uređivali bismo objekte u Minerskoj i na otočiću Školjiću. Hangar u Minerskoj važan nam je jer je edukativni program koji smo osmislili u posjetiteljskom centru postao vrlo tražen.
Dolaze nam učenici iz cijele Hrvatske, uglavnom kada počne školska godina. Najviše dolazaka ipak je iz Dalmacije, a đaci dolaze u sklopu učeničkih ekskurzija. Otkad je otvoren posjetiteljski centar u svibnju prošle godine, posjetili su nas učenici iz 30-ak škola, a u hangaru, koji planiramo urediti i koji je površine od oko 400 metara četvornih, uveli bismo neke nove edukativne sadržaje.
Također, iako smo zadovoljni kako smo znanstvene činjenice prenijeli i prezentirali u posjetiteljskom centru, vidimo da nam nedostaje prostora za interaktivni rad s posjetiteljima – navodi Babačić Ajduk.
Napominje kako je slično i sa Školjićem, gdje se postojeći objekti planiraju urediti za prodaju ulaznica za Tvrđavu svetog Nikole, odnosno za kontrolu broja posjetitelja. Osim sanitarnog čvora, na Školjiću će se otvoriti suvenirnica, a eventualno i cafe bar. Sve to prijeko je potrebno, tvrdi Babačić Ajduk, kako bi sama Tvrđava svetog Nikola ostala sačuvana u izvornom izgledu i neopterećena svakojakim sadržajima koji trebaju turistima.
– Naš je koncept da se što više događanja odvija u Minerskoj, a da sama Tvrđava svetog Nikole kao UNESCO-ov spomenik ugosti tek povremeno neka događanja, poput vrhunskih koncerata, izložaba i slično. I Komisija UNESCO-a pozitivno je ocijenila naš program da se događanja organiziraju u buffer zoni.
Zato nam je važan Školjić, gdje bismo sve potrebne sadržaje smjestili u postojeće objekte, volumen kojih bi se mogao povećati za 10 posto, kako je to i predviđeno prostornim dokumentima – smatra Babačić Ajduk, koja najvećim uspjehom Javne ustanove Priroda smatra to što je Kanal svetog Ante sačuvan u izvornom obliku.
– Koliko god se može činiti da smo se bavili samo posjetiteljskom infrastrukturom, njezina svrha zapravo je zaštita tog područja – zaključuje i dodaje kako je velik izazov i obnova, odnosno sanacija i konzervacija same Tvrđave svetog Nikole.
Čekaju se omotnice
Projektna dokumentacija obnove davno je završena, no kako je riječ o vrlo skupom projektu, vrijednom oko 20 milijuna eura, novcu je moguće nadati se jedino iz europskih fondova. To, međutim, znači da treba čekati da se otvore nove financijske omotnice i raspišu natječaji.
U međuvremenu, JU Priroda nastavlja sa svojim “tihim obrtom”, a jedan od njih je i monitoring podmorja i postavljanje kolektora za hvatanje mlađi periske, školjke koja je posljednjih godina gotovo nestala u masovnom pomoru u cijelom Mediteranu. Nažalost, na šibenskom području i dalje bez uspjeha, ali nema odustajanja. Ravnateljica Prirode, naime, smatra kako je ta ustanova u prvih 15 godina svoga rada, unatoč ograničenim financijskim i ljudskim kapacitetima, već ostavila upečatljiv trag, a njezino vrijeme, tvrdi, tek dolazi!