Zlarin, proljeće 2020. Otok u doba korone... tako će se jednom zvati pripovijest o zlarinskom proljeću 2020. godine. Ima na otoku tko će napisati i tu pripovijest, bez brige!
Zlarin je malešan, ali na svaki način dobro ekipiran: ima svoje pisce, pjesnike, glazbenike, fotografe, glumce, novinare, kompjutoraše, čak i graditelja robota!, likare, brodograditelje, trgovce, zanatlije... i nadasve ima svoju malu mjesnu vlast: Mjesni odbor, zatim odlično organizirane Dobrovoljno vatrogasno društvu i Turističku zajednicu, i sada najnovije – svoj Stožer civilne zaštite.
Zlarin, bez obzira na blizinu s kopnom, dijeli sudbinu hrvatskih otoka, naročito malih, a to znači da njima život u (samo)izolaciji dođe kao prirodna pojava. Zato su se, čim je situacija postala pomalo gusta i čim se počelo govoriti o nekontroliranim ili polukontroliranim dolascima na otoke i mogućnostima da se otok “infeta”, već 14. ožujka sami organizirali i za početak priredili savjetovanje o tome kako shvatiti rizike života u doba korone, kako na njih odgovoriti, kako se organizirati i što im je činiti – a odazvao se bogme dobar broj mještana.
Volonteri iz DVD–a
Predsjednik Mjesnog odbora Tomislav Kranjac postao je i predsjednik Kriznog stožera, Dario Gregov je, inače zapovjednik DVD–a, sad i zamjenik predsjednika Kriznog stožera, a u ovoj priči u garaži vatrogasnog doma, na međusobnoj udaljenost od par metara, našla sam se Kranjcem, Gregovim i Stipom Bjažićem, članom Stožera:
–... i volonterom, kao i svi drugi – domeće Stipe.
To “svi drugi” odnosi se prije svega na grupu od 16 ljudi koji su članstvom vezani uz DVD Zlarin. No, volonterska grupa na kraju je narasla na 21 člana uz još pet prijavljenih – ako nešto zatreba.
I onda to sve u praksi izgleda ovako.
U mjesno samoposluživanje i drugi manji dućan i kiosk mogu dolaziti samo građani do 65 godina života, i to po dvoje, u preporučenom razmaku. Ostali u dućan nazovu 553-444, naruče što im treba, prodavači to spakiraju u papirnate vrećice (jer na Zlarinu, otoku bez plastike, više nema plastičnih vrećica!) i volonteri odnesu na kućni prag.
– Svaka četiri dana grupe se mijenjaju, a s vlasnikom dućana Ivanom Tabulovom, koji je i član našeg Kriznog stožera, sve smo dogovorili: na koliko ljudi za dostavu treba računati i kako će podmirivati svoje račune. Imamo i dogovor s našom doktoricom Petrom Svirčić; volonterka Lina Gregov, inače zaposlena u Crvenom križu Šibenik, prema popisu u ljekarnama podiže lijekove, a Pavle Branica ih raznosi po kućama. Članovi DVD-a u stalnoj su ophodnji po mjestu.
– Naravno da su zabranjena okupljanja u grupama – govori Kranjac.
– A dodatno smo zabranili i paljenje vatre na otvorenome, što bi, inače, na red došlo kasnije. Ovo je krizna situacija u kojoj nitko nema nikakvo iskustvo, DVD u mjestu ima još niz drugih funkcija i onda je najbolje djelovati preventivno. Uostalom, vidjeli ste da je bilo proljetnih požara zbog paljenja u polju – govori Dario Gregov. Nažalost, zlarinski volonteri slabo stoje sa zaštitnim sredstvima, gumene rukavice još i imaju, ali maske tek poneki. Zato pakete dostavljaju mimo ikakvog izravnog kontakta – vrećice ostavljaju pred vratima ili na njima svaki dan oko jedanaest, tako da primatelji već znaju. Na nadležnim adresama u Gradu tražili su nešto zaštitne opreme, ali nisu dobili ni odgovor, nekmoli opremu.
Muke s prugom
– Na Zlarinu je zimi oko 200-250 stanovnika, ali zbog svega bi bilo važno znati koliko ih je na otoku u ovoj situaciji. To se, pak, nigdje ne može saznati, kao što nismo mogli imati uvid u njihovo zdravstveno stanje kad su došli na otok, no, srećom, za sada sve dobro prolazi.
U zlarinskom Kriznom stožeru sastavili su sve moguće upute, a te upute, uključujući sve najnovije i ažurne informacije o bilo čemu – uključujući ono najvažnije, a to su brodske linije – prenose na internetskim stranicama Mjesnog odbora, DVD-a, Turističke zajednice i – oglasne ploče pokraj dućana. Premda su s kopna tražili upute o koječemu, odgovor nisu dobili pa su se, slijedeći ono što prenose mediji i slušajući Državni stožer, snalazili sami.
Vrlo je zanimljiva situacija oko njihove (Šibenik – Zlarin – Prvić Luka – Prvić Šepurina – Vodice i natrag), odnosno “Jadrolinijine” pruge 505. U trenutku se stubokom promijenila a da Mjesni odbor o tome nitko nije obavijestio. “Jadrolinija” je samoinicijativno odlučila zadržati jutarnju prugu s polaskom u pet manje kvarat ujutro iz Vodica (!!!), u 5.10 s Prvića (!!!), u 5.25 ujutro sa Zlarina (!!!)... i popodnevnu u 15.30 iz Šibenika. Nemoguće za kojekakvu opskrbu, nemoguće, recimo, za dva pacijenta na dijalizi, onih nekoliko koji s otoka moraju na posao, i sve tako.
Naravno, “Jadrolinija” ne pita otočane što im i kako treba – ona odluči sama. Onda su se Zlarin i Prvić ujedinili u zahtjevu za normalnijim redom vožnje, obavijestili dogradonačelnika Danijela Miletu i uspjeli dobiti i ustalili normalniji vozni red nakon nekoliko dana u kojima je pruga vozila svaki dan u drukčijem terminu...
– Ali, isključili su nam trajekt pa sad moramo postići da periodično dolazi zbog odvoza smeća – govori Tomislav Kranjac.
Zanimljivo je to: šibenski otoci u ovoj situaciji kao da više ne pripadaju svojim administrativnim središtima, gradu Šibeniku i gradu Vodicama. Njih je Državni stožer stavio pod “otoke”, kao i sve ostale naseljene hrvatske otoke koji, pak, imaju svoje općine ili gradove, i “Jadrolinija” se po tome ravna – govori voditelj agencije u Šibeniku Emir Berbić. E da je još usuglasiti državni i lokalne stožere pa tako sve do malešnog otočnog mjesta tipa Zlarina – plus za život neophodnog brodskog koncesionara, u ovom slučaju “Jadroliniju”...
– U svemu tome mislim da smo postigli maksimum za jednu ovakvu kriznu situaciju, i to bez potpore sa strane – govore čelni ljudi zlarinskog Stožera civilne zaštite ili Kriznog stožera, svejedno, Tomislav Kranjac i vatrogasni zapovjednik Dario Gregov:
– U stalnom smo kontaktu, na stalnoj telefonskoj vezi, atmosfera je odlična, vrlo pozitivna, ljudi u mistu su se smjesta skupili da zajedno vidimo šta ćemo. A naročito moramo istaknuti mlade ljude, napokon, aktivirajući se makar i uz veliku kontrolu, riskiraju svoje zdravlje, jer su bez opreme ili je poneko bar djelimično ima uz parolu “snađi se”.
Dućan je opskrbljen
Sad pruga u Zlarinu pristaje kao i uvijek, u deset ujutro, dućan je odlično opskrbljen, u njemu Ljiljana, Ružica, Ines i Momčilo spremno bilježe narudžbe i uključuju se u koordinaciju volontera koji se s papirnatim vrećicama razmile na sad već poznate adrese.
– A svi započeti ili planirani radovi, na centru koralja, na prometnicama i plažama koje je uništilo nevrijeme, sad su stali – pripominje na kraju Tomislav Kranjac.
I vrijeme kao da je stalo na Zlarinu, i to ono zimsko, pa je jutro na prvi travnja osvanulo s plus 4 Celzija... i nije to bio aprilili, nego zapravo!
Jedino što će Zlarin u ljetnu sezonu ući s mnogo novih ofarbanih dvorišnih vrata i ograda, bogme i stanova i kužina u kojima se ložilo, dobro očišćenih maslinika i uređenih vrtala...