Šibenski urar Mario Ljubić među posljednjim je čuvarima tog zanata u Krešimirovu gradu. I posljednji koji se nije okrenuo prodaji, već i dalje živi od pincete i urarskog povećala, od servisa i popravaka satova. A mušterija mu ne manjka, jer posao je preuzeo od pokojnog oca pa su mnogi ostali vjerni baš njegovoj zanatskoj radnji koja je na istom mjestu više od četiri desetljeća, piše HRT
Vijak mehaničkog sata običnom promatraču poput truna je prašine, no uvježbanom oku i sigurnoj ruci ništa ne promiče. A za posljednjeg urara u šibenskoj Kalelargi ovaj je sat samo jedan od "kucajućih pacijenata".
- Kojeg je potrebno rastaviti, oprati, očistiti, osušiti i kasnije ponovno sastaviti, podmazati svaki od dijelova, za HRT Regionalni dnevnik rekao je Mario Ljubić, urar.
No, pravi je izazov kad mu pod ruku dođe kakva stara zidna dama.
- Onda nastaje problem kod tih dijelova kad moramo i tokariti i brusiti i izrađivati nove osovine ležajeva, kazao je Ljubić.
Uskaču i kolege, pa dijelove razmjenjuje s urarima iz cijele Hrvatske. A podjednako su mu dragocjeni i savjeti veterana zanata.
- Imamo zajednički jezik kao da smo rođena braća u istoj godini rođeni, istaknuo je Ante Kuštera, umirovljeni urar.
Prijateljstvo s meštrom Antom kao i zanatsku radionicu, nepunih 9 četvornih metara, uređenih s ljubavlju prema satovima, baštinio je od pokojnoga oca Željka. A od njega je naslijedio i talent, pa mu se ljudi uvijek vraćaju.
- Ne mogu bilo gdje promijeniti remen od sata, bateriju nisu to više popravci kao nekad, ali jednostavno ne mogu, to moram napraviti i doći tu, rekao je Ivica Poljičak, sociolog i publicist.
- I onda kad on otvori pa izvadi ono svoje povećalo, ja sam s tim fascinirana, s tom sitnom mehanikom i ja se divim njemu da je nastavio tradiciju, kazala je Meri Pašara Mitić.
A nastavio je, poput oca, voditi brigu o tome da Šibenčani uvijek znaju koliko je sati. Održava sve gradske satove i nas je poveo do jedne od najprepoznatljivijih u zvoniku Gospe vanka Grada. Točnost joj jamči satelit no kad zupčanici zapnu, nema te tehnologije do njegovih ruku.
- Svaki komadić vremena priča svoju priču ovdje tako da se nadam da će biti još ljepših priča i popravljenih satova i potrebe za nama urarima i malim obrtnicima, rekao je Ljubić.
Jer kaže vrijeme se mjerilo i mjerit će se, sve dok je ljudi, zaključuje HRT