Radovi na Poljani u završnoj su fazi i novo lice središnjeg gradskog trga sada je već posve vidljivo. Kada će sve biti dovršeno još se točno ne zna, ali se spominje nekoliko datuma: 9., 15. i 20. lipnja. Bilo kako bilo – sitno se broji, a iščekivanja rastu. Množe se i komentari o novom izgledu Poljane i rijetki su oni koji o tomu ništa ne misle. Mnogo su prašine podigle nadstrešnice iznad ulaza i izlaza iz garaže, posebice ona uz pročelje kazališta. Mnogima nisu “sjela” ni famozna sjenila, a vrlo kritično o projektu uređenja Poljane govorili su u Šibenskom listu prije dva mjeseca i neki šibenski arhitekti. Ti su komentari, ali daleko više onih pozitivnih, kažu, došli i do autorica projekta zagrebačkih arhitektica: Pavle Šimetin i Ivane Tutek te Šibenčanke Ive Dubovečak kojima se u ovom radu pridružio i arhitekt Izvor Simonović-Majcan. Iako su se, uz javne zgrade i prostore, bavile i muzejima, postavima izložaba te studijama zaštite prostora na dubrovačkom području, Poljana nije jedini trg koji su “uređivale”. Na natječaju za glavni gradski trg u Karlovcu osvojile su drugu nagradu, no iako je taj zadatak bio daleko složeniji, Poljana je, kažu, bila zahtjevnija jer i nije “pravi” trg kao i zbog njezina spoja s arheologijom i gradskom knjižnicom u Vitićevom zdanju.
Sjecište putova
Pratite li radove na Poljani i jeste li zadovoljni kako se odvijaju?
Pavla Šimetin: Pratimo radove od početka. Znali smo kako će teći proces izgradnje i da će biti komplicirano već od iskopa na stijeni dubine oko 10 metara. Sad smo često u Šibeniku i na gradilištu smo svaki tjedan.
Ivana Tutek: Radovi se dobro odvijaju i zadovoljne smo. Na gradilištu je pozitivna timska atmosfera. Svi surađuju i uložen je veliki napor da sve ispadne najbolje moguće.
Jeste li očekivali ovako veliku pozornost Šibenčana za Poljanu?
Iva Dubovečak: Drago mi je što Šibenčane zanima kako napreduje Poljana, što komentiraju i zanimaju se za projekt. Budući da se radi o glavnim gradskom trgu očekivala sam interes i to je lijepo. Pratim komentare na društvenim mrežama i imam dojam da je atmosfera pozitivna.
Ipak, dosta oštre komentare izazvale su lokacije za ulaz i izlaz iz garaže i predimenzionirane nadstrešnice, osobito ona koja zaklanja pročelje kazališta.
Iva Dubovečak: Ne može se jedan grad graditi stotinama godina, a da u njegovoj gusto izgrađenoj strukturi ne dođe do preklapanja slojeva. Mijenja se način korištenja, način života... Balkon koji je u jednom trenutku povijesti nadograđen na kazalište izgubio je svoju funkciju, a to mjesto je postalo sjecište različitih putova.
Nadstrešnica nad ulazom u garažu sa svojim tribinama je vanjski dio kazališta, vanjsko gledalište, ona ga nadopunjuje, ne nadmeće se s njim. Sada se kolni ulaz u garažu doživljava isključivo iz perspektive vozača iz Ulice kralja Zvonimira. S plohe trga doživljaj je drugačiji, tamo se nadstrešnica preklapa s kazalištem samo rubno.
Pavla Šimetin: Poljana je na sjevernoj strani omeđena jakom prometnicom, Ulicom kralja Zvonimira, koja mu je tako odredila na neki način i oblik, što nije uobičajeno za mediteranske trgove. To je na neki način specifičnost Šibenika, a nama je bio zadatak ući u komunikaciju s takvom situacijom. Ideja je bila od Poljane napraviti neku vrstu spleta različitih ruta u svim smjerovima, dakle urbano polje. Poljane su inače u prirodi, a ovdje je neobično što je ona urbana, što je danas unutar grada. Kao mjesto presijecanja suvremenih putova ali i putova prošlosti, jer je taj prostor ustvari sinteza povijesti grada, postala je ključno mjesto njegova identiteta. Nas je takva situacija oduševila. Slijedili smo princip koji je utemeljen i prije nas, koji je uspostavio arhitekt Ivan Vitić kako bismo postigli integriranu cjelinu. Budući da nije bilo u planu premještanje glavne prometnice, mi smo duž cijelog tog oboda izgradili „konstrukte“- fontanu, nadstrešnicu, kiosk, koji su ga pratili i naglasili njegovu konturu, što je za trg važno i daje mu dinamiku. Funkcionalno smo odredili ulaz u garažu i na tom mjestu izgradili tribine s idejom da se trg izdigne od nivoa ceste. Uz bočnu stranu kazališta, tribine su postavljene i zamišljene kao kazališni vanjski dio, mjesto s kojeg je dobra vizura na cijeli prostor gdje se mogu izvoditi i neke predstave.
Ivana Tutek: Na samom početku izrade natječajnog rada, paralelno s postavom osnovnog koncepta, analizirali smo sve moguće pozicije kolnog ulaza te smo zaključili da je ova najprihvatljivija jer ne prekida komunikacijske tokove na plohi, ne predstavlja prostornu barijeru, te smo smatrale da plitko položeni nabor uz bočnu fasadu kazališta može pružiti mogućnost za adiciju nove scene okrenute prema trgu.
Je li i koliko idejni projekt s kojim ste 2011. godine pobijedili na natječaju kasnije promijenjen? Naime, na skicama i crtežima koji su predstavljeni javnosti nadstrešnice nisu izgledale tako velike i tako blizu kazalištu?
Iva Dubovečak: Na plohi trga gotovo da nije bilo nikakvih izmjena u odnosu na natječajni rad. Minimalni pomaci su se dogodili u fazi razrade, što je neizbježno, npr. kolni ulaz se odmaknuo malo dalje od kazališta. U oblikovanju i proporcijama nije bilo promjena.
Ivana Tutek: Neke manje izmjene su se desile u zoni arheologije zbog konzervatorskih uvjeta i utvrđivanja točne pozicije arheoloških nalaza.
Ima i primjedbi kako je sve što je izgrađeno na Poljani sada “zagušilo” Vitićevu zgradu s knjižnicom?
Pavla Šimetin: Arhitekt Ivan Vitić postavio je moćnu zgradu smjelo i dinamično na sam srednjovjekovni bedem. Time ga je još više naglasio i uobličio južno pročelje trga. Istu smo logiku slijedili i mi. Pokraj i ispod Vitićeve zgrade pokazao se pravi arheološki nalaz. Most iznad bedema samo je afirmirao Vitićevu biblioteku. Tu je i koncept hortikulture u arheologiji odigrao značajnu ulogu. Nastao je urbani vrt u kojem se može sjediti, čitati, boraviti uz zgradu visokog značaja. U prostorima vrta, ispod i pored biblioteke usađene su autohtone biljne vrste: bijeli tamarisi, mirte, dubačci, ružmarin, pitospora. Oblikovane su u maniri sadnje u polju kako bi se i u asocijativnom smislu povezale s povijesnom matricom prostora. Cijelo krajobrazno uređenje arheološkog nalaza u skladu je s ambijentalnim karakterom. Zelenilo ima funkciju građenja prostora i nadopunjavanja prostornih odnosa.
Iva Dubovečak: Poljana je trg koji je imao samo dvije definirane fasade, a s dvije strane je bio omeđen cestama, s crkvom i Krešimirovom domom tek u drugom planu. Mislim da je dobro da se prema glavnoj gradskoj ulici formirala nova, perforirana, propusna fasada koja pomaže jasnijem definiranju Poljane kao trga. Pozicija s koje se trenutno doživljava Poljana je nezahvalna jer je gradilište ograđeno i jedini doživljaj trga je s Ulice kralja Zvonimira gdje je u prvom planu “nova fasada” s ulazima u garažu i nadstrešnicom. Međutim, doživljaj sa same plohe trga, sa šetnice je potpuno drugačiji. Vitić dominira prostorom, njegovo prisustvo je naglašeno i novim smjerom na plohi i oblikovanjem nadstrešnice i ulaza.
Prometna studija
Neki šibenski arhitekti kazali su kako nitko tko poznaje duh grada ne bi stavio ulaz i izlaz u garažu tamo gdje ih stavlja vaš projekt, nego bi ih udaljio od kazališta i stavio, primjerice na suprotnoj strani trga?
Iva Dubovečak: Prometna studija koja je bila sastavni dio raspisa natječaja sugerirala je ulaz u garažu na tom mjestu, a i sam obuhvat natječaja onemogućio je šire promišljanje prostora.
Šibenik do sada nije imao sreće s fontanama, a neke su se pretvorile i u velike pitare za cvijeće. Kako će izgledati vaša fontana i kako će funkcionirati kao sat i hoće li kad zapuše jaka bura ili jugo, voda prskati na sve strne?
Pavla Šimetin: Odgovorit ću djelomično tehničkim opisom. Fontana obuhvaća dva kružna prostora različitih radijusa određenih kardinalnim pravcem kroz njihova središta. Fontana s vodom i vodoskocima zauzima prostor manjeg kruga čiji je radijus 2, 65 metara. Projektirana je kao mehanizam za prikazivanje vremena. U njezinom središtu su u dva radijalna sustava postavljene 24 mlaznice koje u lukovima bacaju vodu svaki sat i svakih 5 minuta. Mlaz vode koji lučno pada na sate je kraćeg dometa i viši je, dok je drugi za minute dužeg dometa i niže visine. Dometi i visine vode su varijabilni i reguliraju se pritiskom prema vremenskim uvjetima. Uz obod manjeg kruga, radijalno je postavljen sustav od 60 mlaznica koji broji sekunde. Sustav svaku minutu baca mlaz vode u pulsirajućim vertikalnim pravcima čija visina varira od minimalne 10 cm do maksimalno 100 cm. Prostor većeg kruga, čiji radijus iznosi 5,78 metara, projektiran je kao prostor interakcije za prolaznike, sjedenje uz fontanu, fotografiranje, igru.... Prostor fontane kao i Poljane prilagođen je atmosferi svakodnevice. I još, fontana svojom kružnom formom naglašava radijalni oblik oboda na ovom dijelu trga. Sad smo došli do one ideje ili odluke natječajnog projekta da se ne preformatira jedinstveni oblik Poljane. Prilagođujmo se njenom specifičnom obliku, veličini, detektiramo tu potencijal, sagledavamo život kroz povijest, današnje stanje. Potencirat ćemo sve što smo na tom golemom prostoru našli. Aktiviramo sustav da funkcionira. Rješenje je eto tu i sada.
Je li zamišljeno da hlad na Poljani prave samo sjenila i koje drveće će biti posađeno?
Pavla Šimetin: Hlad će praviti nadstrešnica i drveće uz obod Poljane. Od stabala predviđeni su bijelo cvatući judići.
Ivana Tutek: Predviđeno je i proširenje zasjenjenja kroz ljetne mjesece pozicioniranjem dodatnih sjenila u prihvatne točke na trgu.
Nadimci
Kakav život trga očekujete kada bude gotov?
Ivana Tutek: Nadamo se da će građani Šibenika prihvatiti novi prostor, jer je on uređen upravo za njih kao mjesto susreta života i umjetnosti. U to je uložen velik napor na ovom projektu- da se stvori prostor za građane s brojnim otvorenim potencijalima i mogućim tihim transformacijam. To je naša najveća želja.
Pavla Šimetin: Dinamičan, urban. Tu su kazalište i knjižnica dostupni ljudima kao zatvoreni i otvoreni prostor. Moguće su različite atmosfere i scenariji. Treba ih osmisliti, ali nekad i prepustiti spontanoj svakodnevici.
Koje ste vi najljepše komentare čuli o Poljani?
Iva Dubovečak: Razveselilo me je što ljudi imaju nadimke za nadstrešnicu, kao galeb ili leptirići.
Pavla Šimetin: Mnogi kolege, prijatelji, mladi arhitekti, podržavaju projekt. Svjesna sam da je naš posao podložan kritici, kako struke, tako i promatrača. Najblaža kritika kolega arhitekata mogla bi biti: „Sviđa mi se, ali ja bih to napravio drugačije.“ Promatrači, a naročito stanovnici grada su druga priča. Treba vremena da se prilagode i prihvate novo. To je razumljivo, jer štite svoju rutinu i osobnu sliku grada. Ali grad doživljava promjene kako bi zadržao i razvijao svoju urbanost. Završit ću rečenicom japanske arhitektice Kazuye Sejime: „Arhitektura = kako se ljudi susreću u prostoru.“
Ivana Tutek: Za svaku novu arhitekturu, a naročito za onu koja formira javni prostor, test vremena jedini je istinski pokazatelj vrijednosti novostvorenog ambijenta.
Hoćete li doći na otvorenje?
Iva Dubovečak: Da! Jedva čekam da se prošećem sa svojima.
Pavla Šegvić Šimetin: Naravno!
Ivana Tutek: Brojni prijatelji i kolege su također najavili svoj dolazak.