Željko Protega, unatoč tome što je uvatija već lipe godine – 57. je godište, pa vi računajte – još uvik ne pije nikakve tablete. Neki bi rekli da je od, takve, zdrave race, drugi da ne iđe dokturu, pa mu onda ne mogu ništa ni nać, a treći – među koje spadam i ja – da njega liče njegove tice. Kanarinci su njegov dekot i oko njih on provede dva sata dnevno svaki dan.
U druženju s njima, u slušanju njihove pisme, u čišćenju gajbi, u kombiniranju uzgojnih parova, u učenju mladih pravilnim turama. Jer, Željkovi kanarinci posebni su u ptičjem svijetu – riječ je o kanarincima pjesme, belgijskim Malinois Waterslagerima, popularno zvanim malinoima, čija se pjesma sastoji od "vodenih melodija" – moraju imati čak dvanaest tura, veli Željko. Poput klokota, brbota, žubora koji podsjeća na žubor vode, pa kojima su i dobile ime "waterslager".
Malino kanarinci posebni su i po tome što pjevaju tiho, zatvorenog kljuna, a to među Dalmatincima, naviknutima na glasne pjevače, "conklere" od kojih sve zvoni, i nije baš previše omiljeno.
Šest uzgajivača u Hrvatskoj, tri u Šibeniku
– Ode ako ne čuješ tića na 200 metara, ka onu sirenu od alarma šta zavija na autu – ne valja. Šta ti vridi tić, ako niko, čak ni susjedi ne znaju da ga imaš! – smije se uvijek dobro raspoloženi Protega, koji se u ovu racu zaljubio još kao mladić, krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Držao je on svašta, kao i svi tada, najviše golubove. A onda je u pomorca iz Rogoznice Tonča Perića vidio malinoe, koji ih je donio s vijađa. Pa se i zaljubio, na prvi pogled! I na prvo slušanje. Jer, ta pjesma malinoa nije za svakog, to je pjesma, kao ona klapska, "šoto voće" za koju moraš imati i uho i sluh.
– Tičari inače eksperimentiraju, drže jednu racu, pa se zaljube u drugu, pa u treću, pa im i ta dosadi, pa s lipokroma, ovih žutih i bilih, priđu na melanine. Ja ne! Nikad ništa drugo nisam držao osim malinoa, od 1978. godine. I neću! – uvjereno govori Željko, koji je trenutno najstariji uzgajivač ove sorte kanarinaca u Hrvatskoj, a bio je među prvima koji su je uzgajali. Jer, kako je sve novo i moderno u bivšu Jugoslaviju stizalo brodom i preko pomoraca – poput rebatinaka, Marlboro cigareta i viskija – tako je bilo i s kanarincima. U Rijeci, lučkom gradu, postojala su tri najbolja uzgajivača malinoa u cijeloj bivšoj Jugoslaviji – legendarni Marcelo Bernes, koji je poslije bio i međunarodni sudac za ocjenjivanje ovih ptica, Branko Tuškan i DragoTrnka.
– Od njih sam nabavio prve parove i sam krenuo u uzgoj. Danas od njih trojice više nitko nema živ, ostao sam samo ja – smije se opet Željko.
– No ima i drugih. Marcelo je bio mentor Aleksandru Arsiću iz Kleka, koji je danas također međunarodni ornitološki sudac i sam vrlo uspješni uzgajivač ove belgijske sorte, najbolji u nas. I Splićanin Alfred Krstulović Fredi, najuspješniji hrvatski uzgajivač po broju osvojenih medalja, danas poznatiji po španjolskim minijaturnim kanarincima, nekih je desetak godina uzgajao malinoe. U cijeloj Hrvatskoj danas ima šest uzgajivača malinoa, od toga čak troje u Šibeniku i županiji – uz Protegu, tu su i Ljubo Popović i Toni Nedoklan. Šibenčani su čak ustanovili i memorijal pokojne Marice Baranović, u čast dugogodišnje tajnice društva za uzgoj i zaštitu ptica "Šibenik", koji se održava svake godine, i na kojem se natječu i ocjenjuju isključivo malinoi.
– Teško je to razumjeti nekom sa strane. Inače smo mi koji držimo tiće posebna sorta ljudi, i mi kad počnemo o njima, mogli bi o tome pričati tri noći i tri dana. A da ovi sa strane stoje i pitaju – o čemu ovi to? Nije to atomska fizika, ali ipak kanarinci i njihov uzgoj zahtijevaju i znanja, i širine, i opće kulture, a onda i odricanja, vremena, ulaganja. Koliko sam imao najviše ptica? A jedno sto dvadeset komada. Sada sam to smanjio na minimum. Ova je korona sve poremetila, pa tako i nas tičare.
Ovu godinu nije bilo ni natjecanja. Imam deset uzgojnih parova i računam da će se, nakon sezone parenja koja počinje oko Svetog Josipa, izleći barem jedno šezdeset komada mladih tića, od kojih će se opet dati probrati nešto i za daljnji uzgoj, izložbe, natjecanja... – govori Protega, koji se sjeća vremena kada je on tek počinjao. I kada su izložbe društva u kinu "Tesla", u DIT-a i u hotelu "Krka" znale privući i nekoliko tisuća Šibenčana. Koji su imali što i vidjeti, jer bi samo Šibenčani izložili i po 500 ptica, mladih za ocjenu. Bila su to vrimena kada se bar jednu keba s tićem dalo vidit u svakom dvorištu, na ponistri, cila je ulica zvonila od njihove pisme i grdelinskog "pletiva". No danas su to "tempi pasati". Dici su danas primamljiviji playstationi i ine kompjutorske igrice.
Majstor za tiće, ali i za peku
Danas si i ti Željko, među mlađim članovima društva? – smijemo se zajedno.
– A je, tu smo svi negdi, po godinama, manje-više. Ima nas dvadesetak, i naši su članovi dosta uspješni, ptice im osvajaju medalje na državnim izložbama. I po Kupu Dalmacije najviše. Ali, sve teže je to pratiti, jer uzgoj vrhunskih natjecateljskih ptica prestaje biti hobi, cijene kvalitetnih malinoa u Belgiji se vrte oko 200 eura, a onih još boljih, vrhunskih, i oko tisuću. One najbolje, vrh vrhova, nemate šanse ni kupiti, za to morate znati i ljudi, imati prijatelje, tu su liste čekanja...
Ali to je kad infišate, odete u ludost, za početak su vam dovoljne i ove ptice koje se mogu nabaviti kod nas za 200-300, pa čak i manje kuna – savjetuje iskusni ptičar, koji iako je u mirovini – ne miruje. Dapače! Svugdi ga ima, i u Dubravi, u svojim Protegićima, radi sve oko kuće, kao da je mladić, u polju, u vrtlu, vinogradu, u maslinama. Nema u njega čega nema, ima i tri koze koje sam muze i sam pravi kozji sir.
– Provaćeš ga, pa ćeš mi reć je l' valja! – veli mi Željko, a ja odgovaram:
– Ne rodilo! Da je l' valja?! A tek šta je majstor za peku! A i ono u peki! Jer, ne uzgaja Željko samo tiće. Ima u njega i pilića i jarića, domaćeg maslinova ulja, vina, crnog i bilog, uz koje bi i mutavi, ako ne zapiva, a ono barem progovorija. I kako onda ne reć da Željko ima pravo kad kaže:
– Tice nas zbližavaju, to je jedno druženje, divota. Eto, da nije njih, kad bi ti doša kod mene? Nikad, ne bi me ni poznava! Ali, s tićima, s društvom, s izložbama, upoznaš puste ljude, stekneš prijatelje, obađeš gradove, vidiš svita...