Šibenski gradonačelnik dr. Željko Burić liberalni je HDZ-ovac, što zvuči kao oksimoron, a zapravo je dobro konfigurirana skupina političara koji iz pragmatičnih razloga žive pod okriljem najveće i najmoćnije hrvatske političke stranke, ne iz ideološke kompatibilnosti, nego zato što im ona, više nego bilo koja druga, omogućava da ostvare svoje ciljeve.
Pragmatičan pakt
Izvorno, bio je jedan od osnivača HSLS-a u Šibeniku i u toj je stranci formalno ostao sve do 2010. Politički je tolerantniji od autohtonih HDZ-ovaca, što ga čini prihvatljivijim za širi krug ljudi, različitih svjetonazora, odnosno ideoloških i političkih opredjeljenja. Na recentnim lokalnim izborima osvojio je treći mandat, kako sam tvrdi, posljednji. A već s prvim danima novog mandata prošao je jednu od možda najneugodnijih političkih epizoda u svojoj gradonačelničkoj karijeri. Bio je prisiljen paktirati u Gradskom vijeću s Hrvatskim suverenistima, svojim najljućim kritičarima iz nedavne izborne kampanje zbog jednog mandata koji je HDZ-u manjkao da bi formirao vladajuću većinu.
Danima je Burić javnost uvjeravao kako nikakve koalicije ne dolaze u obzir, nikakvi trgovački aranžmani neće se sklapati, nikakve sinekure dijeliti, svi će njegovi pročelnici ostati na svojim radnim mjestima, moguća je samo suradnja na programima i projektima, a ako treba i novi izbori.
A onda se na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća, na iznenađenje mnogih, pokazalo da je prihvatio ultimatum Hrvoja Zekanovića da će imati potporu "Suverenista" ako im preda vođenje, za Burića najvažnijeg - projekta Batižele. Burić je pristao da ga Zekanović doslovce ovim potezom ponizi, da mu oduzme projekt na kojem je godinama radio, vjerujući da će do kraja svoje političke karijere uspjeti realizirati najveći od svih koje je pokrenuo i Šibeniku želio ostaviti sa svojim potpisom. Sigurno mu nije bilo lako slušati kako Zekanović govori da se javni poziv za Batižele nikad ne bi raspisao da nije bilo njega, ali pragmatična crta šibenskog gradonačelnika omogućila mu je da prevlada taj udarac, stisne zube i stoički podnese da ga se, nakon svega, suspendira iz igre u kojoj je već odigrao mnoge utakmice, pa je i sam Zekanović ono što je Burić dosad u tom projektu napravio kvalificirao kao "golem progres".
Megaprojekti
Ali, "sve je u životu politika, što nam može poslužiti ako sredstvo kako bismo postigli onaj cilj koji želimo da dosegnemo. Politika je vještina", pisao je još Krleža, "koja računa s jednim koeficijentom, a to je koeficijent stvarnih snaga!"
A Buriću je računati sa "snagom" Zekanovićeva dva mandata u Gradskom vijeću...
Na kompromise je navikao. Iako je predsjednik šibenskog HDZ-a, u stranci nema baš osobiti utjecaj. Burić i HDZ se uzajamno trebaju i zbog toga sve ove godine kohabitiraju. Buriću HDZ treba da bi ostvario svoje planove i ambicije vezane za grad, a HDZ bez Burića teško da bi imao gradonačelnika u Šibeniku! Njihovo savezništvo održavalo se na njihovoj uzajamnoj ovisnosti.
Željko Burić ni svjetonazorski ne pripada HDZ-u, ideološkim temama se ne bavi, ne sudjeluje u političkim polemikama i njegov fokus je, doista, samo grad. A politika je nužno sredstvo da svoje planove provede. Voli megaprojekte, manji komunalni zahvati nisu toliko njegov fokus.
Osim Batižela, njegova je najveća opsesija nova bolnica u Šibeniku. Razumljvo, jer Burić je po zvanju liječnik oftalmolog. I unatoč svome političkom angažmanu i zahtjevnoj gradonačelničkoj dužnosti, s izvornom strukom zadržao je vezu, pa i dalje, sve ove godine, radi privatno kao oftalmolog. Ako ga pitate kako sve to stiže, reći će da je to rutina. Radi u službeno registriranoj privatnoj poliklinici, temeljem ugovora, de facto sve osim operativnog dijela oftalmologije. A kroz taj njegov, uvjetno rečeno rutinski rad, pohvalit će se da je kod sedam-osam pacijenata otkrio tumore. Nije to neki enorman posao, kaže, ali raduje kad svojim otkrićem možete ljudima pomoći, veseli i da imate pacijente koji su k vama dolazili kao djeca, a danas dolaze kao odrasli ljudi, sa svojom djecom.
Nova bolnica
Nova bolnica, za njega je to priča koja nema alternativu. To je, kako sam naglašava, projekt njegovog trećeg mandata.
- Da! Samo je možda bahato reći da je to moj projekt. To je nešto za što ja mogu lobirati, raditi na tome, žrtvovati se za to, razgovarati unutar sustava zdravstva i to ću raditi. Ali svi gradovi i općine Šibensko-kninske županije moraju na tome raditi jer je to interes cijele županije. Grad je osigurao prvih 500 tisuća kuna za tzv. projektnu dokumentaciju. Shodno svojim mogućnostima, ako mene pitate, sve općine, svi gradovi u svojim proračunima trebali bi osigurati dio novca za novu bolnicu. Naravno da će ostati kninska bolnica, i njezine mogućnosti su veće nego ih sada ima, ali se to mora uskladiti s funkcioniranjem šibenske bolnice.
Svojevremeno je bio u klinici Žan Mitrev u Skoplju kao član jedne delegacije (u organizaciji Hrvatsko-makedonske tangente) i vratio se potpuno impresioniran onim što je vidio...
- Kirurška bolnica koja sedam godina radi i nije imala nijedne intrahospitalne infekcije nikad, a nama ljudi umiru, ne zbog dijagnoze, nego zbog bolničke bakterije, mrse, zbog čega se u Europi, u 21. stoljeću, ne umire…
S doktorom Mitrevom je ostao u kontaktu, nagovara ga da takvu kliniku gradi u Šibeniku, i on je tome sklon, traži odgovarajući stan na šibenskom području i gradonačelnik vjeruje da će i taj projekt u svom zadnjem mandatu makar započeti.
Dva braka
Željko Burić je izraziti radoholičar. Njegov radni dan traje do devet sati navečer i tek tada se, nakon cjelodnevnog rada, sretne sa suprugom Vesnom koja je radiologinja. Djeca su odrasla. Mario ima 26 godina, završio je Pravni fakultet i vježbenički staž. I sad se priprema za pravosudni. Bio je u generaciji kojoj je predsjednik Milanović uručio diplome, a jedan je od deset najboljih studenata u svojoj generaciji. Voli svoju struku i, na iznenađenje roditelja, veli Burić, upisao je pravo, a ne medicinu, što je pomalo neobično kod oba roditelja liječnika.
- To dijete nikad od mene nije tražilo da lobiram za njegov vježbenički status. Ne! Bit će odvjetnik i već ima partnere - ponosno će o svom sinu. Kći Matea je studentica u Splitu i trenutačno je u dilemi slijediti bratov put i opredijeliti se za pravo ili nastaviti kemijsko-tehnološki studij na kojem upravo studira.
- Što god izabrala, imat će moju podršku - s puno razumijevanja će. Burić ima i kćer iz prvog braka, koja je najstarija, zaposlena je, to je već odrasla žena.
Zadovoljan je sa svojom djecom i, kako kaže, "mislim da smo supruga i ja odgojili djecu koja su vrlo realna u procjeni života", usađeno im je, napominje, da se sami moraju izboriti za svoj status i da se ne oslanjaju i ne pozivaju na statusne simbole koje predstavljaju roditelji. To nikako ne podržava, tvrdi.
'Naša dica'
S obzirom na to da je sam veliki zagovornik politike da se trebaju osigurati pretpostavke da se "naša dica vrate u svoj grad i pridonose njegovu razvoju", zbog čega se u prvom mandatu posebno angažirao na otvaranju novih studija u Šibeniku, očekivali biste da su i njegova djeca sklona povratku kući.
No, na tu temu Burić kaže kako će Mario do daljnjega ostati u Zagrebu, "još je u fazi školovanja". Ali, s obzirom na sve mogućnosti, veli gradonačelnik, koje imaju u svom gradu, povratak nije isključen. S Mateom je prerano o tome govoriti, ali činjenica je da se percepcija o Šibeniku mijenja i kod mladih ljudi. Pa od čvrstog stava da trebaju veću, urbaniju sredinu, polako, sa svakim novim događajem, svakom novom dobrom pričom u gradu, pomalo postaju fleksibilniji, i to ga čini zadovoljnim i kao oca i kao gradonačelnika. Uostalom, gdje ćete živjeti uvijek je određeno partnerskim odnosima, pitanje je odakle vam je momak ili cura. Volio bi, priznaje, da se vrate oboje, pa čak i Mario, ali za to nikad nije kasno. U odvjetničkim krugovima u Šibeniku ima i onih koji su tu došli nakon desetak godina karijere u Zagrebu, i u Šibeniku su vrlo uspješni i zadovoljni poslom.
Tvrđava kulture
Šibenik je sve više grad po mjeri mladih ljudi, što se, kazat će, dade vidjeti po javnoj ustanovi Tvrđava kulture.
- Ti naši dečki i cure dobili su europsko priznanje za najbolje upravljanje kulturnim dobrom. Veliki je dobitak što se tu zaposlila jedna struktura mladih ljudi koji su obrazovani PR-ovci, komunikacijski stručnjaci i pitanje je gdje bi, da nisu u Tvrđavi kulture, ti mladi stručnjaci radili u gradu od 50-ak tisuća stanovnika. Tu su koncentrirani oni najkvalitetniji i božesačuvaj da je tu netko politički ili na bilo koji drugi način kadrovirao. Ravnateljicu Goranu Barišić Bačelić upoznao sam tek nakon 15 dana od početka njezina mandata na tom poslu. Pristupila mi je i predstavila se, a ja sam znao da je radila u HNK Split, bila je suradnica Opari, i da ju je ljubav dovela u Šibenik, udala se u Grebaštici, i stalno putovala na relaciji Grebaštica - Split. I kad smo objavili natječaj, javila se, i na njezino iznenađenje, da ne kažem šok, primljena je. Sva ta naša djeca koja su danas u toj ustanovi glavni su kreatori onog što se događa u gradu, što grad čini privlačnim i zanimljivim. Kad smo 2014. otvorili Tvrđavu sv. Mihovila, odmah smo dobili prvu turističku nagradu kakvu dotad nismo mogli ni primirisati. Ta medijska prezentacija Šibenika, praktički kroz kulturu, toliko je promijenila percepciju o ovom gradu da sada poduzetnici koji nemaju veze s kulturom jednostavno drugačije razgovaraju o gradu. To je zakon biznisa. U sredinu u kojoj se ništa ne događa neće doći ni kapital - konstatira Burić.
'Nije sve u kampanji'
Mnogi će reći da je Željku Buriću PR u krvi, da malo koji gradonačelnik, malo koji političar, znade tako dobro promovirati ono što radi kao on i da na tome ne štedi, pa je svojevremeno za te usluge angažirao i Krešu Macana. No, Burić se s tim ne slaže...
- Krivo. To je potpuno kriva percepcija.Najjači PR je rezultat rada. Najjači PR je kad ste nešto obećali napraviti, pa nakon izvjesnog vremena to i realizirate. Mi smo svojevremeno počeli priču s Krešom Macanom, i tu nema ništa sporno, ali ništa veliko, ništa pretenciozno, ni skupo. Ja sam se u osam godina s Macanom možda tri puta vidio, ne računam poruke koje smo razmjenjivali preko WhatsAppa. Rijetko smo komunicirali. Suradnju smo završili. Ali, pokazala je i zadnja izborna kampanja, nije stvar u Macanu. Ovu smo kampanju radili s našom firmom "Kreatorom", s dečkima iz Šibenika. Nitko ne može bolje prepoznati i prezentirati ono što se ovdje radi. Ali, nije sve ni u kampanji - veli Burić - ključno je da imate rezultate i da iza vas nema repova afera.
- Svi naši projekti imaju kontinuitet i samo sedam dana od izbora, a mi već imamo dvije nove institucije otvorene u gradu: Kuću umjetnosti Arsen i Spomen-sobu Ive Brešana - zadovoljno će Burić.
Odužilo se to s Brešanom, priznaje, ali samo zato što je on smatrao da Brešan ne zaslužuje kuhinjski stol s pisaćom mašinom u kantunu neke od gradskih ustanova, "a da je bilo po Vinku (Brešanu op.a.), to bi odavno imali i gotovo".
- Moja je ambicija povezati kulturnu osovinu rive: Arsen i "Azimut". Oni su nevjerojatno kompatibilni. Jer, "Azimut" kroz svoje književne večeri, kvizove koje organizira, vuče opet jedan svoj đir mladih, šibenskih intelektualaca, odnosno alternativaca. Uostalom, otac šibenske Adventure je Hrvoje Jelković, vlasnik "Azimuta". To je njegova ideja i njegova zasluga. A u meni je imao veliku podršku.
Uvijek dostupan
O čemu god krenete sa Željkom Burićem razgovarati, završit će na poslu. Posao je njegova najveća preokupacija. Klasični radoholičar koji nema hobija, kojeg ne zanimaju ni vinograd, ni maslinik, ni robolov, ni mali nogomet…
- Ne, ne, ništa od toga. Po majčinoj strani, dida i baba su mi bili težaci, znam kako to izgleda, ali i ja sam u godinama, pa to nije ni isplativo ni moguće. Ali i da imam želju, tog vremena nemam! Pogotovo što je ovaj gradonačelnički posao iscrpljujući. Divim se onima koji uzimaju i saborske mandate, mislim da se to ne može raditi istodobno. To me nikad nije privlačilo, ali ja zaista s ovim gradom živim 24 sata i nije izuzetak, ja bih rekao čak da je pravilo, da se sa suradnicima čujem i navečer, bilo radnim danom ili vikendom, znamo se naći i navečer u 10, jer je nekome nešto sinulo, i mislim da je to u redu. Ovo je grad koji trenutno nema nijedan veliki problem. To zaista izgleda PR-ovski, kako kažete, ali ne, mi smo čak riješili i brojne dugove koji su nam visili nad glavom…
Tri mandata na čelu grada i previše je. Za prošli mandat je uvjet bio zdravlje, sada optimistički kaže da ni to nije uvjet i da će i ovaj mandat biti uspješan. A što će nakon toga? U mirovinu?
- Ne, neću ja otići u mirovinu. Poznato je da je moja supruga radiolog i planiramo da ona otvori svoju privatnu dijagnostiku, bavi se posebno ultrazvukom dojke, i to radi jako dobro, tako da šibenske žene ne bi zbog toga više trebale ići nigdje izvan Šibenika.
Ali, gdje tu vidi sebe?
Ima, kako napominje, iskustvo u tzv. menadžerskim poslovima, a završio je i službeni menadžment u zdravstvu. Supruga će raditi dijagnostiku i pregledavati pacijentice, a on - sve ostalo.
- Ne mogu zamisliti da se ujutro dignem i ne znam što ću sam sa sobom. Naravno pod pretpostavkom da sam zdrav. To jednostavno ne ide uz moj habitus…
'Ne treniram strogoću'
Šibenski gradonačelnik ne prakticira obiteljska putovanja, pa ni ona s prijateljima. Ali ne toliko zbog njegova posla koliko zbog obveza supruge koja dnevno skrbi i o svojoj majci koja živi sama.
Ne koristi ni godišnji odmor. Otkad je u siječnju 1999. postao ravnatelj Šibenske bolnice, od tada više nije bio na godišnjem, i ne smatra da je to neka žrtva.
- Pa di je meni ljepše nego kad dođem u ured, i čim se pojavim, za dvije minute stiže kava, a odmah zatim i novine. Meni je godišnji odmor jutarnji kolegij s pročelnicima, u 8.30. Ne inzistiram na dolasku u sedam na posao, nije to potrebno, želim napraviti atmosferu bez pritiska, bitno je da ljudi na vrijeme završe posao, a hoće li ga završiti u 10 sati, u 14, ili kod kuće, nebitno, bitno je da ga završe i da projekti idu. To je moj način funkcioniranja. Od treniranja strogoće, udaranja kartona, od toga nema sreće.
Ne odlazi ni na kupanje, iako ima vikendicu u Žaboriću, gdje mu je plaža pred nosom...
- Nisam se kupao zadnje dvije godine. Dođem popodne na vikendicu, kad je smiraj, čitam novine, more ispred mene i to me čini sretnim i zadovoljnim, a kupanje, pa tuširanje, pa presvlačenje, to je gnjavaža. Nisam zaljubljenik ni u ribarenje. Slušam prijatelje, idu na more, pa spavaju u brodu, pa love, ništa to mene ne privlači. Evo vam jedna anegdota: Išao sam jednom s prijateljem "primorkom" na ribe, spavali smo u potpalublju broda, bilo mi je vruće, gužvali smo se, o komarcima da ne govorim, pa more stalno pucketa, ne možeš zaspati, na kraju nismo ništa ulovili, izgubili smo puste udice i još nam se u povratku pokvario motor, i rekao sam - hvala vama lipo, ali nikad više! Imam i drugi slučaj. Otišao sam na more luksuznim brodom, vlasnik je moj prijatelj. I sjedim na palubi, a dolazi vlasnik i kaže: Otiđi u dnevni boravak, stisni botun i izaći će veliki ekran, pa uživaj...
Ma fala ti lipo, prijatelju, to imam i kući, pa ako ću ići na more da bi gledao televiziju, pa čemu to?! A ti motori, buka, trešnja, ne bih pare dao za te brodove...
Novine na stalku
Ukratko, radije more promatra s kraja, zaključujemo.
- Apsolutno. Ne mogu ni zamisliti, i to je razlog zašto sam se vratio u Šibenik, da živim tamo gdje ne vidim more. Meni je gušt popiti kavu u Fafarinki, gledati more i brodove, čak i zavidim ljudima na tim brodovima, a onda se sjetim kako je to za mene dekomodirajuće...
Burić je "gradski čovjek", ali ne živi ritmom svoga grada, nećete ga baš vidjeti po kafićima kao neke druge lokalne dužnosnike, ili u šetnji gradom. Nema se kad. I supruga i on previše su zauzeti. Nemaju vremena za izlaske i šetnje. I kad u rijetkim prilikama izađu, supruga se uvijek čudi da je neki dućan zatvoren, da su neki novi otvoreni.
Subotom i nedjeljom, kaže gradonačelnik Burić, rado popije kavu u "Blue baru" na Brodarici, uz magistralu, zato što je mirno. Voli pročitati novine, i dalje preferira tiskane pred digitalnim medijima, i rado bi vratio u kafiće novine na stalku, stara škola… Ne voli online sastanke, nije to kao kad se ljudi gledaju u oči. Ne bi, prizanje, kupio komad odjeće preko interneta ni pod koju cijenu. Sve on to razumije, ali nije to za njega, kaže.
Čista nostalgija
Voli poslušati dobru glazbu, obožava Gibonnija, jer "njegove pjesme pričaju naše priče, naš život".
Trenutno čita "Uspavano srce demokracije" Ivana Koprića, ali nikako pročitati do kraja, uvijek ga netko prekine, omete, a "tu ima jako dobrih stvari". Nedavno je kupio jedan, kako kaže - multipraktik uređaj, klasični radio s kasetofonom i CD-om, naravno i USB-om, ali ima i klasični gramofon. I danas čuva stare ploče Abbe, Boney M., ima i kaseta i CD-ova, crtića od svoje djece na VHS kasetama, i to panično čuva jer, “to su uspomene i neka stoje, to me vraća u neka stara vremena i lijepe godine života". Čista nostalgija...
