Urbana legenda kaže da je legendarni šibenski postolar – i tehniko košarkašica Revije, odnosno Elemesa Josip Slamić Primo na vrata svoje radnje iznad Medulića stavio kartu na kojoj je pisalo - “Vraćam se odmah!” A vratio se nakon dva tjedna, koliko je trajao vijađ s klubom i šibenskim košarkašicama po Kaliforniji i SAD-u
Eto šta u Dalmaciji znači odmah! I koja je to brzina! Ode je kod nas, u ovim našim tisnim kalama, vremenski okvir prilično aproksimativan, odnosno odokativan. Kad ti čeljade kaže da ga evo za minut, to otprilike znači da mu se možeš nadat u vremenskom okviru od 15 minuta do pola sata. A kad ti kaže da će brzo do tebe, jer da ima samo uru, najviše dvi, posla, a onda evo ga do tebe, odmah možeš prikrižit da ćeš ga oti dan vidit. A ni sutra nije sigurno, jer će se u međuvremenu – garant - nešto kod otoga di je tribalo bit uru il dvi posla, iskomplicirat.
Zato se možemo samo slatko nasmijat na prijedlog zakona koji upravo naši vrijedni činovnici pišu u Ministarstvu prostornog planiranja, graditeljstva i državne imovine, a u kojem, kako je procurilo u novine, navodno ima jedna klauzula po kojoj bi upravitelj zgrade, u slučaju da se dogodi kakav nepredviđen događaj, ili moderno rečeno, akcident, kao što je primjerice, kvar na plinskim instalacijama ili prodor vode u podrum zajedničkog stambenog objekta, morao osigurati majstora u roku od tri sata. I sve to pod prijetnjom kazne u iznosu od pet do dvadeset tisuća kuna!
Moš mislit što će to u praksi funkcionirati! Mogli su, umjesto kazne, prije propisati da će upravitelj zgrade, ako uspije dobiti majstora da iziđe na teren u roku od tri sata, umjesto prijetnje kaznom dobiti nagradu, i to u istoj visini i kunskoj protuvrijednosti. Ali, sumnjamo da bi vrijedilo. Jer, majstori, bilo kakvi, u nas su vrlo tražena i deficitarna roba koje na tržištu uopće nema, a nema ni pomoćne radne snage.
Onih koji će dodavati mistriju i ‘cvik cange’, motati kabele i držati skale. I njih domaći građevinski sektor već uvozi iz Bangladeša, Nepala, Šri Lanke, Pakistana i ostalih, do jučer egzotičnih destinacija. Svi su drugi bazeni radne snage BiH, Albanija, Makedonija, Kosovo, već iscrpljeni. Lakše je, kažu, doći do liječnika specijalista nego do meštara. A naša birokracija misli da oni jadni, besposleni, čuče pokraj telefona i samo čekaju njih da im se jave na poziv, u stavu pozor – ‘Dobar dan, izvolite, kako vam mogu pomoći!’ Pa se onda polome da bi u niskom startu došli na posao koji im ponudite. Što bi rekao Izet - ‘Hau jes no!’
U praksi, možete biti sretni ako vam se netko i javi, i ako čujete uobičajen odgovor na vaše pitanje – “Ovaj tjedan ništa. Zauzeti smo, možemo se čuti idući tjedan. Nazovite, pa ćemo vidjeti”. U nas ne samo da je problem dobiti meštra nego čak i običnu trgovačku uslugu kao što je - kupiti drva. Jer mi u Dalmaciji nemamo kvar na plinskim instalacijama nego se grijemo na drva.
A u trgovačkim centrima, u kojima ih prodaju, obično ih ne voze, nego imaju broj prijevoznika s kojima se “možete dogovoriti”. Jer, oni nemaju ništa s tim. A s prijevoznicima morate proći proceduru kao da vadite oružni list – “Di stojite, jeste li daleko, je li uska ulica, može li se proć, je li velika uzbrdica, imam li se tamo di okrenit?” Tek ako prođete ovaj filter i zadovoljite na testu s odgovorima, možete se nadati da bi vam gazda mogao napraviti uslugu. “Šta će od vas? Ovo vam nitko drugi ne bi napravio!” A vi možete biti sretni što ste ga platili!