Čudom se meni čudi Mario Kovač. I mom "novinarskom pristupu analizi političkih kontroverzi". Šef šibenskog Domovinskog pokreta i vijećnik u GV-u Grada Šibenika objavio je ovih dana na svom Fejs profilu link na moj tekst, odnosno prenio moju kolumnu "Ižbenika" koju pišem za Slobodnu Dalmaciju pod naslovom "Milanović, Vidović, Zekanović, Jelić, Petrina... Tko je tu s kim, za koga i protiv koga". I okarakterizirao ga kao "Vrlo interesantan uradak o kontroverzama na hrvatskoj i šibenskoj političkoj sceni."
Gay aktivizam
Pa, kad je već Kovač prenio mene, pokušavajući sa mnom polemizirati, red je da mu ja uzvratim istom mjerom, pa prenesem i ja njega. Od riječi do riječi. Dakle, evo što je Mario Kovač napisao:
"Da se razumijemo, potpuno je legitimno imati svoje mišljenje o političarima i politikama, ali je interesantno kako se autor očešao o sve aktere političkog 'teatra' osim HDZ-a, koji je glavni režiser i čiji glumci igraju najvažnije uloge, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini. Tako, primjerice, autor ne spominje kako je dugogodišnji član (pa i lokalni lider) HSLS-a dr. Burić već treći mandat HDZ-ov kandidat, a onda i izabrani gradonačelnik Šibenika. Znade, zacijelo, autor kako se Burić uvijek dičio kao istinski i nepatvoreni liberal. Kolumnistu nije čudno što HDZ kao, kako oni za sebe tvrde, demokršćanska stranka na čelu županijske organizacije ima uvjerenog liberala koji je recimo 5. veljače 2015. primio u audijenciju izvjesnog gospodina Vukova, gay aktivista, i obećao mu potporu u utemeljenju "kuće koja će njegovati gay aktivizam" kako su to tada objavili vodeći hrvatski mediji. Nije mu čudno niti to što u Velikom tjednu u gradu kojim upravlja "demokršćanski" HDZ i dr. Burić koncert održava Let tri, čiji se čelnik zvani Mrle otvoreno zalaže u medijima za zabranu djelovanja Katoličke crkve, čiji najpoznatiji performans jest ispucavanja plutenih čepova iz anusa. Čudan je to pristup novinarskoj analizi političkih kontroverzi", piše Mario Kovač.
Kome se stvarno treba čuditi. I tome što je njemu čudno. Čudno mu je što netko na čelu "demokršćanske" stranke, a u funkciji gradonačelnika, može primiti u audijenciju nekog tko je "gay aktivist", i obećati mu potporu u utemeljenju kuće koja će njegovati gay aktivizam? Pa što ima veze što je gay (aktivist)? Ili Mario Kovač misli da ima? I zašto mu gradonačelnik u tome ne bi obećao potporu? Pa zar nije u najmanju ruku kršćanski - ako već ne i demokršćanski - dati ruku onima koji su slabiji, već samim time što su u manjini. Pa zar nije Isus rekao "Što učiniste najmanjem od moje braće, meni ste učinili!". Ili je i Isus bio liberal? A tek papa Franjo! Vjerojatno je i on liberal i nema pojma ni o (demo)kršćanstvu, kada je u listopadu prošle godine rekao: "Homoseksualci imaju pravo na obitelj. Oni su Božja djeca i imaju pravo na obitelj. Nitko ne bi trebao biti diskriminiran ili nesretan radi toga", riječi su pape Franje u dokumentarcu "Francesco", što su tada objavili svi svjetski, a ne samo vodeći hrvatski mediji. Koji su ovih dana objavili kako je dubrovački gradonačelnik Mato Franković - gle čuda, još jedan "demokršćanin" - ne samo pomogao otvorenje prvog gay bara u Dubrovniku, nego mu je i došao na otvorenje! Zajedno s brojnim drugim poznatim Hrvatima.
Čepovi iz anusa
A što tek reći o Kovačevom čuđenju što meni nije čudno "što, baš u Velikom tjednu, u gradu kojim upravlja 'demokršćanski HDZ' i dr. Burić koncert održava Let tri, čiji se čelnik zvani Mrle otvoreno zalaže u medijima za zabranu djelovanja Katoličke crkve, čiji najpoznatiji performans jest ispucavanja plutenih čepova iz anusa". Meni je, recimo, čudno što netko tko djeluje u javnom prostoru ime jednog od najpoznatijih punk-rock bandova u Hrvatskoj u zadnjih 30 godina, piše Let tri a ne Let 3. To bi bilo kao da netko umjesto U2, napiše U Dva. Ili Ju Tu. Dakle, stvar opće kulture. Isto kao što je pitanje opće kulture misliti da je Let 3 najpoznatiji po ispucavanju plutenih čepova iz anusa. To što se to nekih najviše dojmilo, stvar je osobnog ukusa. I građanskih sloboda. Za koje neki, očito, misle da bi ih trebalo ukinuti. Ako želimo biti dobri demokršćani. Odnosno - budimo iskreni - talibani, kao što su i oni sami.