StoryEditor
ŠibenikKonac djelo krasi

Završili Dušanovi beskućnički dani: Zbrinut je dobrostivošću poduzetnika Vlade Čovića i njegovih šibenskih suradnika

Piše Joško Čelar
30. studenog 2020. - 14:03
DUŠAN PRASKIĆ ZAVRŠIO SVOJE BESKUČNIĆKE DANEJoŠko Čelar

Dobro se ponekad prisjetiti i starih mudrih izreka, poput one latinske da "Konac djelo krasi" (Opus finis coronat). Tako može glasiti i naslov ove naše završne priče o beskućniku Dušanu koji više nije beskućnik.

Zbrinut je humanim angažiranjem dobrih ljudi. Sad ima krov nad glavom u Ulici Slobodana Macure br. 7, u blizini zgrade "Socijalnog". U odavno praznome stanu uvedena mu je struja i voda, a uskoro će dobiti još neke pogodnosti.

Naša priča o Dušanu Praskiću (78) iz Nove Gradiške, više godina nastanjenom u Šibeniku, dobila je tako sretan završetak. Poslije teškoga iskustva "smještaja" na klupi pred autobusnim kolodvorom.

Nakon što nam je dojavljeno da mu je, u inače prostrani stan, uvedena struja i voda, posjetili smo ga. Otvorio nam je, još uvijek slabašan, vanjska limena vrata na kojima je netko stavio naljepnicu na kojoj piše: "Šuti, samo šuti, moj dječače plavi...", stihovi poznate pjesme "Novih fosila". Uspeli smo se na kat gdje je gorjelo svjetlo žarulja, a iz kuhinje se čuo šum vode iz slavine. Najobičnija stvar, ali za tog čovjeka spasonosna.

– Ovdje sam sada na sigurnom i nema više spavanja na otvorenom na klupi pod dekama – zbori Dušan. – Ali u sobi gdje spavam još nema svjetla, a u zahodu nema vode. Ipak, više nisam u mraku. Rekli su da će doći popraviti ono što nedostaje. Čistim prostor u kojem se dugo nije živjelo, ali sam ne mogu. Ima dosta otpada što treba ukloniti. Još ostaje da prijavim boravak i adresu kako bih mogao dobiti zdravstveno osiguranje, što nemam. Ali, najteže je za mene prošlo. A od mojih mi se nitko ne javlja, kao da ne postojim.
 

Zvone Čović, brat Vlade Čovića koji vodi poslove u centru "Dalmare", rekao nam je da će poslati ekipu na sadašnju Dušanovu adresu da mu sredi stan, a dobit će i grijanje.

A ono što je najčudnije, da ponovimo, jest okolnost da se o ovom slučaju u Šibeniku nije oglasila ni jedna služba.

Jedan čovjek više ili manje i u ovo epidemijsko doba.
"Gubitak svakog čovjeka umanjuje čovječanstvo. Zato nikad ne pitaj komu zvono zvoni", pisao je Hemingway. Ta misao nikad nije bila aktualnija.

Izdvojeno

17. siječanj 2021 11:48