Propala drvenarija, istrunuli prozori i vrata kroz koja kiša prodire u unutrašnjost kazališta, popucala fasada, pukotine na stubištu u lijevom krilu zgrade, zbog čega je posjetiteljima zabranjeno da tom stranom ulaze u lože na prvom i drugom katu, nefunkcionalan i polovičan sustav klimatizacije te, naposljetku, a što je za funkcioniranje samog kazališta možda i najvažnije, potpuno zastarjela tonska oprema, razglas i rasvjeta!
To je stanje u kakvom se danas nalazi Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku nakon što 16 godina, koliko je proteklo od njegove obnove i ponovnog otvorenja, a tijekom kojih u kazalište, izuzev prijeko potrebnog tekućeg održavanja i krpanja kvarova, u njega gotovo ni kune nije bilo uloženo!
Šibensko kazalište u Domovinskom ratu, u rujnu 1991. godine, granata je izravno pogodila u krovište zbog čega je bila ozbiljno narušena statika zgrade izgrađene davne 1870. godine. Takva je situacija navela tadašnju upravu da zbog sigurnosti posjetitelja zatvori kazalište te su se sva kazališna događanja, onoliko koliko je to bilo moguće, uključujući i programe Međunarodnoga dječjeg festivala, preselila u bivše kino "Odeon".
Obnova zgrade kazališta, jer je riječ o spomeniku kulture u zaštićenoj gradskoj jezgri, bio je zahtjevan i složen projekt. Trajala je šest godina i bila praćena stalnim probijanjem rokova i povećanjem troškova, pa je na kraju cijela investicija bila trostruko skuplja od prvotno ugovorene vrijednosti i iznosila je oko 32 milijuna kuna! Govorilo se tada da je Šibenik dobio ne samo obnovljeni vrijedni kulturni spomenik nego i suvremeno opremljeno kazalište koje je trebalo omogućiti izvedbu tehnički daleko zahtjevnijih komada i programa, negoli je to bilo prije obnove.
No, neki zahvati i radovi iz te skupocjene obnove šibenskim kazalištarcima i danas zadaju muke. Voditelj tehničke službe Boris Radić kao primjer navodi vrata loža koja prilikom postavljanja sva nisu točno stavljena na svoja mjesta, pa se tako neka nikada nisu mogla zatvoriti.
- Riječ je o drvenim vratima, ručno izrađenima. To nije industrijska proizvodnja i nijedna zapravo nisu potpuno jednaka koliko god na prvi pogled to izgleda. Ako točno niste zabilježili gdje koja trebaju doći, dobijete ono što mi danas imamo.
Možda su ta vrata trenutačno i najmanji problem. Daleko veći predstavlja vanjska drvenarija.
- Vjerojatno se tu radi o drvetu koje nije bilo kvalitetno obrađeno, pa su nam prozori i vrata istrunuli, ne dihtaju dobro, a kroz neka voda prodire u kazalište kada pada kiša. Imamo problem i s nekim istrunulim gredama na krovištu, naročito na mjestima gdje su ventilacijski otvori. Problem je i fasada koja je na nekim dijelovima ispucala - ističe Radić.
Grad Šibenik, vlasnik i osnivač kazališta, do sada nije reagirao na ovaj problem, pa za održavanje kazališta izdvaja oko 60.000 kuna, što je dostatno tek za zamjenu žarulja u kazalištu!
Ravnateljica Maja Trlaja tvrdi kako su u kazalištu odlučili ipak stvari uzeti u svoje ruke! Jer, funkcioniranje kazališta na neki način dolazi u pitanje.
- Zbog neadekvatne i zastarjele tehnike: rasvjete, ozvučenja, kabela, tonske opreme, razglasa… mi se nalazimo u situaciji da neke predstave i kazališta ne možemo ugostiti, jer oni traže određene uvjete i standarde izvedbe. Također, da bismo imali neke predstave moramo dodatno iznajmljivati opremu. I rasvjeta više nije u skladu s kazališnim standardima. Osim što dosta troši, njezine su mogućnosti više nego skromne. Sve to ograničava i našu produkciju. Problem nam je i grijanje i hlađenje koje ne možemo kontrolirati, jer taj sustav nikada nije u cijelosti profunkcionirao - ističe ravnateljica.
Stoga je, tvrdi Trlaja u pripremi izrada dokumentacije za sve potrebne građevinske i sanacijske radove, kao i za nabavu i postavljanja nove kazališne tehnike. Prema gruboj procjeni riječ je o investiciji teškoj oko 31 milijun kuna!
- Velik je to iznos. Samo nabava kvalitetnijeg razglasa stoji 350.000 kuna, a mi ne možemo odrediti što nam je prioritet: krov, stolarija, fasada ili kazališna tehnika, jer je sve zastarjelo i u raspadajućem stanju. No, novac se ipak može nabaviti, uređenje može ići u fazama.
Računamo na europske fondove kojima ćemo se okrenuti. Važno je da pripremimo cjelokupnu dokumentaciju, pratimo natječaje i da se prijavimo na vrijeme. Imamo u tomu podršku Grada Šibenika s kojim smo u dogovoru oko svega - optimistična je Trlaja koja se nada da bi za dvije godine svi projekti mogli bili izrađeni i sva dokumentacija pripremljena za prijavu za EU fondove. S nestrpljenjem će se čekati odgovori, ali u šibenskom kazalištu, čini se, nadaju se velikoj naklonosti bruxelleskih zvjezdica!
Planovi za kuću Ušić
U projekt uređenja i obnove zgrade kazališta, za koji bi, prema, istina, gruboj procjeni trebalo utrošiti vrtoglavih 31 milijun kuna, uključujeno je i uređenje tzv. kuće Ušić koja je spojena sa sadašnjom upravnom zgradom šibenskog HNK-a.
- Riječ je o zgradi od oko 200 metara četvornih. Na žalost, ne postoji ulaz s ulice nego se u nju ulazi iz sadašnjih prostorija naše upravne zgrade. Ta je kuća u našem vlasništvu od prije 15 godina, ali je u vrlo derutnom stanju i trebalo bi ju obnoviti, jer nama i te kako taj prostor treba. Sada tu držimo neke materijale, rekvizite, premda baš i ne znam koliko možemo biti sigurni da nećemo propasti dok tu hodamo - govori Trlaja i otkriva kako je plan da se tu u budućnosti preseli uprava, dok bi postojeća dva kata zgrade u kojoj je sada uprava bila namijenjena MDF-u i sadržajima vezanim iz festival.
