-U Dalmaciji nema opasnosti od zaraze groznicom Zapadnoga Nila, budući da se nalazimo izvan glavnih koridora preleta vodenih ptica selica iz Afrike koje nose zarazu, a šire je komarci. Zato je virus prisutan isključivo na močvarnom panonskom prostoru, u Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Karlovačkoj i Varaždinskoj županiji te Gradu Zagrebu i okolici, a od susjednih zemalja u Srbiji i Italiji, na sjeveru oko rijeke Po, te u Grčkoj i Rumunjskoj, govori dr. Željko Huljev, epidemiolog u županijskom Zavodu za javno zdravstvo nakon vijesti da je ovih dana u Baranji od groznice Zapadnoga Nila preminuo prvi Hrvat.
Dr. Huljevu smo se obratili najviše zato jer je od 26 potvrđenih laboratorijskih slučajeva u zemlji ove sezone do kraja kolovoza – budući da se virus razmaše u najtoplijim mjesecima - jedan pacijent zabilježen na šibenskom području, međutim, zaraza ne prelazi s čovjeka na čovjeka. Osoba je iz Srbije, gdje se zarazila, posjetila Ervenik i drugi dan se razboljela. Simptome slične gripi, kao i u tom slučaju - te je liječenje uglavnom simptomatsko - razvije dvadesetak posto zaraženih a u ekstremnim slučajevima smrt nastupa uslijed teške upale mozga kod 1 posto oboljelih.
Većinu virus zahvati bez ikakvih manifestacija i posljedica, no za ovu bolest prvi put u Hrvatskoj zabilježenu 2012. godine još uvijek nema lijeka niti cjepiva, osim za konje, koji također obolijevaju. Zato se oko groznice Zapadnoga Nila i razvija određena fama, pogotovo kada se zna da je u Srbiji dosad umrla barem 21 osoba, u Grčkoj 16, u Italiji 13, a u cijeloj Europi 64, od 975 slučajeva zaraze, prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECPC).
-Zaraza svake godine iznova dolazi s pticama koje prezime u ravnicama, a čovjek i konj su sisavci koji se mogu razboljeti, no tu se lanac prenošenja prekida. Zato se virus Zapadnoga Nila nikad neće puno proširiti, budući da ovisi o populaciji zaraženih močvarnica na uvijek istim rutama, objašnjava dr. Huljev. Podvlači da se virus ne prenosi nikako drugačije do li ubodom komarca, tako da su potpuno sigurni čak i konzumacija mesa zaraženih ptica, dodirivanje također. Od ptica stanarica, u područjima rasprostiranja virusa Zapadnoga Nila najviše stradavaju vrane – njihov pomor prvi je indikator pojave zaraze, potom obolijevaju konji i naposlijetku ljudi.
Ne zna se koja je ptičja vrsta glavni prenosnik, no stanovništvu je najvažnije znati kako suzbijati komarce, budući da se u kampanjama za promicanje javnog zdravlja nebrojeno puta pokazalo da malo tko zna prepoznati njihove ličinke, a građani ne stoje bolje niti sa spoznajama o načinu života komaraca, naglašava dr. Huljev. Bez obzira na to što su ti kukci u Dalmaciji jedino dosadni i ne prenose nikakvu za zdravlje opasnu zarazu nakon istrjebljenja vrste koja je u priobalju prenosila malariju između dva svjetska rata, ne smije im se zbog sanitarne i zdravstvene prevencije omogućavati razmnožavanje doslovce na svakom koraku. Bila to neuredna dvorišta, s čitavim nizom predmeta ili posuda u kojima se zadržava kišnica idealna da se komarci ubrzano razmnože, ili je riječ o nepokrivenim brodovima na suhome, građani svojom needuciranošću i nebrigom izravno pogoduju rastu njihove brojnosti.
Predavanja na tu temu trebalo bi održavati gotovo u svakoj našoj kući, a najviše bi pomogao poseban školski kolegij zdravstvenog odgoja, poručuje dr Huljev.
Baranjac tipična žrtva groznice
Preminuli Baranjac karakteristična je žrtva groznice Zapadnoga Nila, koja je kobna najviše za starije osobe smanjenog imuniteta, primjerice s transplatiranim organima, ili one s nekim kroničnim bolestima, poput hipertenzije, šećerne bolesti i sličnog, kako navode epidemiolozi HZJZ-a. Od prve pojave groznice Zapadnoga Nila 2012. do danas je evidentirano 38 zaraženih u Hrvatskoj, a virus je u Europi pristutan najmanje 20 godina. Prvi put otkirven je u Ugandi daleke 1923. godine, a u SAD tek 1999., podaci su HZJZ-a.