Kada bi lipo sjeli, pa na papir stavili koliko su dvojica naših sugovornika u proteklih par desetljeća proveli vremena u vožnji, vjerojatno bi došli do podatka da su mogli komotno napravit nekoliko dobrih đireva oko kugle zemaljske. Bez pretjerivanja.
Ante Maleš dugo je vozio kamione, kolegu mu Željka Gulina do prije svega par godina mogli ste sresti na brdskim utrkama u Skradinu. Život ih je s vremenom povezao i posjeo za, pa isti volan. Danas su obojica vozači autobusa u Gradskom parkingu.
Gospodski je to posao, dobar, stabilan, složit će se. To više ako ste vozač u Gradskom parkingu, firmi za koju će Ante i Željko reći da je posložena – zna se tko što radi i kad se što radi.
- Smjene su nam sedam dana unaprijed definirane, a imamo i dva dana u tjednu slobodno. Raspored je jasan i nema tu zabune. Svaki dan vozimo drugu liniju, tako da nije monotono. Pa tko bi vozio istu rutu svaki dan, ovako je bolje – kaže nam Željko pokazujući nam istovremeno na mobitelu svog starog limenog ljubimca s kojim se nekada utrkivao. Zagazio sam u 60. godinu, bilo je vrijeme da se ostavim, reći će mi, iako ga i danas povuče želja da napravi krug, dva…
- Prodao sam auto. Došao je tip po njega, ukrcao ga, a meni je imalo srce puknit. Od zadnje utrke prošlo je tri godine, ali sada, kada je prošao određeni period, vidim da sam dobro postupio – priča nam Željko dok u 12 metara dugom MAN-u Ante spremno pozira kolegici Nikolini. Spretan je Ante ispred objektiva, gotovo jednako kao i za volanom, zezamo ga.
Nepojmljiva razlika
- Više od 32 godine života sam proveo za volanom. Nije uvijek bio autobus. Kamione sam jedno vrijeme vozio – dizao se u dva ujutro i pravac Zagreb, Dubrovnik, pa čekanje na granici. Al ajde, sada su gradnjom Pelješkog mosta barem taj problem riješili. Što se tiče ovog posla, nemam zamjerki, dobro je, kolege su, što se kaže, na mistu, uvjeti dobri – kaže nam Ante.
Velika je, nepojmljiva razlika biti vozač javnog gradskog prijevoza danas i prije svega par godina. Šibenik je, podsjetimo, prije nepune dvije godine kompletno reorganizirao javni gradski prijevoz. Nabavljeno je novih 11 niskopodnih autobusa, uvedene su i nove gradske i prigradske linije, uređena autobusna ugibališta i postavljeni moderni info displejevi koji prikazuju točno vrijeme dolaska autobusa.
Nastavit će se ova priča, nije joj kraj. Grad je najavio nabavku još 11 autobusa, ovoga puta električnih, a u planu je i gradnja prometno-logističkog centra na Podima. Smjestit će se tako u šibenskoj industrijskoj zoni parkiralište za 50-ak autobusa te osobna vozila. Bit će tu i punionice za dizelsko gorivo i za struju. U planu su i praonice, stanica za tehnički pregled odnosno kontrolu tehničke ispravnosti vozila te prostori za sve faze servisa vozila i održavanja vozila.
- Do prije koju godinu nitko u Šibeniku nije koristio javni gradski prijevoz. Bile su neredovite linije, često autobus ne bi ni došao. Sada je to druga priča. Da biste došli do centra grada više vam ne treba automobil. Primjera radi, uđeš na Vidicima u autobus, obaviš spizu na pijaci i vratiš se opet autobusom. Karta vrijedi 90 minuta. Za jedan euro, koliko je cijena karte na trafici ne isplati se uopće paliti automobil i gubit živce s parkingom – ističe Ante.
Svjesni su toga i Šibenčani kojima vožnja autobusom više nije stran pojam. Dokazuje to i anketa iz siječnja ove godine koju su u suradnji s gradom Šibenikom proveli studenti Veleučilišta u Šibeniku. Na uzorku od 100 ispitanika, građani su ispitani o zadovoljstvu uslugom javnog prijevoza u Šibeniku.
Visoku ocjenu građana dobili su preciznost te pouzdanost dolaska i odlaska autobusa, organizacija javnog gradskog prijevoza, ali i ljubaznost vozača!
- Ljudi su stvarno pristojni, nema tu problema ni ekscesa. Barem ih ja nikada nisam doživio. Autobusi su novi, unutra su i kamere, klima pa je ugodno i ljeti i zimi. S te strane stvarno imam sve pohvale – ističe Željko.
Kamere uvele reda
S obzirom na to da je svaki dan na cesti, djeluje nam kao idealna osoba za procjenu kakvi su Šibenčani vozači. Poštuju li propise, kakva je situacija, pitamo ga.
- Kad se ugase semafori – pazi se! Izgube glavu ljudi, nemaju tada veze o propisima i pravilima. Nek malo zatopli na ceste će i skuteri, bude ih u ljeto pun grad, a tada moraš imat oči i na leđima – kazuje nam Željko s kojim se složio i kolega mu.
- Živa istina. Ali još mi jedna stvar nije jasna. Kada izlazimo s autobusnog ugibališta i uključujemo se u promet, redovito se susrećemo sa situacijom da se s automobilima pokušavaju ubaciti ispred nas, nabijaju gas, uvijek neka žurba, nije mi to jasno – kazuje nam Ante.
Još od srpnja prošle godine traje polemika, a potrajat će vjerujemo još dugo, oko sustava videonadzora u gradu Šibeniku. Podsjetimo kako je Grad na 60 lokacija postavio tada 200 kamera od kojih se i danas građanima, blago rečeno, diže kosa na glavi.
Nedugo nakon što su kamere zaživjele, smanjile su se i gužve u gradu. Nema više parkiranja na nogostupima i zauzimanja cijele trake kako bi se skoknulo do dućana, pijace, u trafiku ili ljekarnu. Šibenčani su preživjeli, čudo neviđeno! Nema više ni parkiranja na autobusnim stanicama, a to je našem dvojcu uvelike pojednostavilo posao.
- Ovo govorim iz perspektive nas vozača, kamere su nas – spasile. Prije su redovito bili parkirani automobili na autobusnim ugibalištima, ljudima bi bilo nezgodno ući i izaći iz autobusa, zbog čega bi bili primorani zaustavljati se nasred ceste. Sada je to druga priča, brža je i cirkulacija prometa, ma neusporedivo – dodaje Ante.
Pozdravili smo se uskoro od naših vozača. Pauza samo što im nije otkucala posljednje minute. Ante je krenuo preuzeti liniju koja vodi do Brodarice, Željko će prema Zablaću. Ako možda još niste, provozajte se koji put autobusom, automobil ostavite kući. Dok su Ante i Željko za volanom, u sigurnim ste rukama. Nema spora.
