Porezna uprava ažurirala je “listu srama”, odnosno objavila je na svojim službenim stranicama listu dužnika prema državnom proračunu za cijelu Republiku Hrvatsku, koja se već tradicionalno objavljuje 31. listopada svake godine.
Riječ je o popisu dospjelih i neplaćenih dugova po osnovi poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit, poreza na dohodak i prireza, doprinosa za obvezna osiguranja, trošarina, posebnih poreza, poreza na promet nekretnina, iznosa na ime naknade za koncesiju te carina, ako je ukupni iznos duga veći od 13.272,28 eura za fizičke osobe koje obavljaju djelatnost, ako je iznos veći od 39.816,84 eura za pravne osobe (poduzeća) te veći od iznosa 1990,84 eura za sve ostale porezne obveznike (građane).
Podaci za Šibensko-kninsku županiju ažurirani su 26. listopada 2023. godine i po njima je među pravnim osobama, poduzećima najveći dužnik tvrtka SONOIL d.o.o. u stečaju iz Srime, s dugom od 1.096.173,82 eura. Na drugom je mjestu tvrtka “Efficient Powerful Successful” d.o.o. iz Knina s dugom od 1.092.056,79 eura. Na trećem mjestu na listi dužnika je tvrtka “Zatonsko sunce” d.o.o. iz Šibenika s dugom od 922.386,91 eura.
’Prvak’ u stečaju
Tvrtka “Dim-Mes” d.o.o. u stečaju iz Drniša zauzima četvrto mjesto s dugom od 692.031,07 eura. “Vodovod i odvodnja” d.o.o. iz Šibenika s dugom od 377.068,52 eura zauzima peto mjesto.
“Dalmostan” d.o.o. iz Šibenika nalazi se na šestom mjestu s dugom od 295.506,91 eura. Sedmo mjesto pripada tvrtki “Drništrans” S P.O. u stečaju iz Drniša s dugom od 281.360,71 eura. “Mediteran Property Group” d.o.o. iz Šibenika je osmi najveći dužnik prema državnom proračunu, s dugom od 274.586,26 eura.
Mjesto ispod je tvrtka “Rokovi dvori” d.o.o. iz Trbounja, koja se nalazi na devetom mjestu s dugom od 171.895,47 eura. Popis deset najvećih dužnika među pravnim osobama zatvara tvrtka “Hotel Jadran Šibenik” d.d. iz Šibenika, na desetom mjestu s dugom od 106.022,28 eura.
Najveće čuđenje javnosti izazvao je podatak da se među dužnicima nalazi i komunalna tvrtka “Vodovod i odvodnja”, u vlasništvu grada Šibenika i više općina i gradova Šibensko-kninske županije, i to na visokom petom mjestu, s dugom prema državi od 377.068,52 eura.
- Šta je ovo došlo, zar ni oni koji nisu na tržištu, nego prodaju robu bez koje se ne može, i koji su u tom biznisu manje-više monopolisti, ne plaćaju državi poreze i doprinose? - zapitali su se na prvu nakon objave ovih podataka brojni žitelji Šibenika i Šibensko-kninske županije. Već sama struktura duga otkriva neke nelogičnosti, i upućuje na to da je “Vodovodov” dug zanimljivija tema nego što na prvu izgleda.
Naime, “Vodovod i odvodnja”, za razliku od ostalih dužnika, uglavnom u stečaju, koji su dužni velike iznose za PDV i obavezna osiguranja, u tim je kategorijama - u plusu. Tako je ta tvrtka preplatila iznos PDV-a za skoro 272 tisuće eura, preplatila je i platila porez na dobit, više od šest tisuća eura, porez i prirez na dohodak je u plusu za 18 tisuća eura, a čak 68,5 tisuća eura je platila unaprijed za obavezna osiguranja.
No, njezin dug po osnovi naknada za koncesije je čak 741 tisuću eura, što poništava ovaj plus i u konačnici stvara dug prema državnom proračunu od čak 377 tisuća eura. I dovodi ovu tvrtku na listu srama, koju još i danas zovu i “Linićeva lista”, po SDP-ovom ministru koji ju je uveo, iako je Slavko Linić već odavno u mirovini, a odavno nije u dobrim odnosima ni s Milanovićem, u čijoj je Vladi bio ministar financija.
Izbjegli blokadu
Dug “Vodovoda”, koji u kunama iznosi čak 5,6 milijuna, odnosi se na dug za koncesiju državi, odnosno Hrvatskim vodama za crpljenje vode, “prirodnog blaga” RH, a datira još od 2013. godine, kada su Hrvatske vode zaračunale šibenskoj tvrtki, prigodom izmjene zakona, račun po toj osnovi po uvećanoj cijeni koju Šibenčani nisu htjeli platiti.
Žalili su se Hrvatskim vodama i Ministarstvu financija, koji su ih “otkantali”, pa su krenuli u sporove na Trgovačkom i Upravnom sudu, vezano za rok i iznos duga, kako je još 2020. godine objašnjavao Frane Malenica, tadašnji direktor “Vodovoda i odvodnje”. Koji je i sam otišao u mirovinu, a da sudski spor nije riješen, pa se vuče i do dana današnjeg, preko direktora Damira Martinovića, koji se također morao bakćati s ovim pitanjem, pa do današnjeg Zvonimira Štrkalja, koji opet mora objašnjavati isto kao i njegovi prethodnici.
- Jedan spor smo već dobili, pa se nadamo da ćemo dobiti i drugi, kojim bismo također značajno smanjili iznos koji moramo platiti - kazao nam je Zvonimir Štrkalj, uz napomenu da novac za plaćanje dugovanja nije problem. “Vodovod” ga je rezervirao i drži ga na računu i platit će ga čim završi spor - kazao je Štrkalj.
Još prije tri godine iznos rezerviran za tu namjenu iznosio je oko 3,5 milijuna kuna, što bi, ako se uzme u obzir da bi uštede po okončanim sudskim sporovima za “Vodovod i odvodnju” iznosile oko dva milijuna kuna, bilo sasvim dovoljno za plaćanje računa za koncesijsku naknadu. Odnosno duga za koji država tereti šibensku tvrtku. Da bi lako moglo biti da je “Vodovod” u pravu, govori ne samo to što je dobio jedan spor, nego i fakat koji je spomenuo Malenica.
- Hrvatske vode mogle su nakon drugostupanjskog rješenja blokirati “Vodovod” i prisilno naplatiti svoja potraživanja, ali to nisu napravile - jer, kako je zaključio, očito ni same nisu bile sigurne u njegovu validnost, pa su prepustile pravorijek sudu. •