Izgleda da se zapuštenog stanja u kakvome je zeleni pojas Šubićevca, barem onoga najvidljivijeg oku građana, zasad svi možemo jedino sramiti. Na čelu sa Željkom Burićem, gradonačelnikom Šibenika, koji je upravo tim riječima odgovorio vijećniku Branku Kronji s NL Stipe Petrine na aktualnom satu protekle sjednice Gradskog vijeća.
– Ovih je dana 148 obitelji dobilo dom u stanovima POS-a na Šubićevcu i taj bi kvart trebao biti lijepo mjesto za življenje. Međutim, pogledajte na što sliči park-šuma na Šubićevcu. Mene je sram kao vijećnika što se ne može barem pokositi trava. Dovoljno je da dva čovjeka dođu to urediti, ne tražim nikakve nove projekte osim da se park-šuma održava – kazao je Kronja. Na to mu je Burić odgovorio da se i on srami, no da to nije zona kojom upravljaju gradske službe, nego Javna ustanova "Priroda" Šibensko-kninske županije, a Grad je svojim novcem obnovio stazu do Vidikovca.Na tome je stalo, barem na GV-u. Do neke nove prigode, doduše, a stvarno će prestati tek kada za Šubićevac bude dosta novca – najprije za inicijalno ulaganje da se desetljećima zapuštena pluća grada oporave i uljude, a potom i za redovito održavanje.
Po tome ćemo se dobro načekati, jer bez novca je sve prazan skup i zasad je jedino moguće pokositi travu oko dječjeg igrališta, u zoni najbližoj okolnom urbanom području, s najviše posjetitelja i kružnom trim-stazom, sugerira se iz odgovora Anite Babačić-Ajduk, ravnateljice JU "Priroda", od koje smo zatražili komentar navedenog dijaloga s Gradskog vijeća. Na spomenutoj košnji trave izmjenjuju se gradska tvrtka "Zeleni grad" i JU "Priroda", a područja "značajnog krajobraza", što je status Šubićevca, ne podrazumijevaju hortikulturni izgled poput urbanog perivoja.
Drugim riječima, ističe ravnateljica, u značajnom krajobrazu nepokošena, prirodno iznikla trava jedan je od njegovih znamena! Međutim, ne smije biti suhih, bolesnih stabala, te je za JU "Priroda", prema zaštitarskim kriterijima, prioritetnije uložiti u sanitarnu sječu, radi sigurnosti i sprječavanja mogućeg širenja biljne zaraze, što su na jednom dijelu i proveli u tijesnoj suradnji sa splitskim Institutom za jadranske kulture i melioraciju krša.
Skreće pažnju na ono što nije spomenuto na Gradskom vijeću, a to je da njezina ustanova jest upravljač Šubićevcem prema Zakonu, no nije vlasnik. U tom su imovinskom kolopletu Grad Šibenik, Hrvatske šume i privatnici, a za usporedbu, opjevana splitska "pluća grada", Park-šuma Marjan, ima čak 60 zaposlenih.
JU "Priroda", koja zasad još uvijek ovisi o županijskom proračunu i ima samo nekolicinu zaposlenih, može za Šubićevac godišnje izdvojiti najviše 50-ak tisuća kuna, i bilo bi puno bolje od prepucavanja tko čime upravlja da ima više dogovora za zajedničkim stolom kako unaprijediti stanje Šubićevca, priželjkuje Babačić.
Šubićevac traži ogromna ulaganja i nije, naime, samo taj istoimenom gradskom kvartu bliski zeleni pojas u najužem fokusu građana, nego područje od čak 549 hektara, te obuhvaća Gvozdenovo i Kamenar. To su pluća Šibenika, kaže Babačić, i samo jedan od značajnih krajobraza kojima upravlja njezina ustanova na širokom prostoru od mora do Dinare, triput većem od NP "Krka".
– Za vrijeme proteklih javnih radova koje je provela gradska uprava i uz našu koordinaciju probijeni su toliko potrebni protupožarni putovi, a bilo bi, recimo, jako dobro da gradska uprava objelodani svoje planove sa Šubićevcem – kaže Babačić-Ajduk. Jer u izmjenama i dopunama Prostornog plana zona se uvijek nagriza širenjem građevinskih područja na rubnim dijelovima. Tako je izgrađeno "Bienenfeldovo naselje" na Jamnjaku, a privatni vlasnici zemljišta, umjesto da održavaju svoju šumu, na što ih obvezuje Zakon, jedva čekaju da im parcele uđu u građevinsku zonu i – dobiju na vrijednosti. Upitna je, dodaje, i uloga Hrvatskih šuma, jer je njihova politika u vezi s nekomercijalnim dalmatinskim šumama kao područjima "ambijentalne vrijednosti" dovela do njihove degradacije i nekontroliranog širenja, tako i na području Šubićevca – zaključila je Anita Babačić-Ajduk.
Pa ako ćemo se već sramiti, tada Šubićevac nije iznimka – nažalost, ni gori ni bolji od drugih šibenskih, pa i zona diljem Hrvatske manje-više obilježenih sličnim kolopletima nadležnosti. A od toga – najbolje uspijeva trava!
Ostatak ostataka
Već 70-ih godina Šubićevac, na koji se najčešće misli, pa tako i u konkretnom slučaju s Gradskog vijeća, bio je "ostatak ostataka" nekadašnjeg posjećenog šetališta i izletišta s poznatim restoranom "Dubravka" i ZOO vrtom u kojem su bile ograđene srne, a Šibenčani su dolazili nadisati se svježega zraka. Na pozdravima proljeću i lekcijama iz biologije u prirodi tu su bili redoviti i osnovci, izučavajući punoglavce kojih je bila puna umjetna bara s isto takvim potočićem. Od svega toga danas jedva ima traga, a gnjilež je izjela i "Dubravku", kojoj je zadnja prilika stečaj "Rivijere", u čijem je vlasništvu.
Gradska uprava Željka Burića tek je 2014. uložila preko 300 tisuća kuna za uređenje pješačke, podzidane staze kroz borovu šumu i Vidikovac, a dokumentaciju je pripremila JU "Priroda". Upravljači Šibenikom su, dakle, od Šubićevca odavno digli ruke, o čemu možda najbolje svjedoči dugogodišnje trajanje također ugašenog "Društva prijatelja Šubićevca" i njihovih uzaludnih pokušaja da pogled upravljača ponovno usmjere prema plućima grada.