U maniri američke konjice koja u vesternima stiže u zadnji trenutak, gradske službe spriječit će da dijelovi fasade oronule stambene zgrade u Ulici Jurja Barakovića 6, na živopisnom trgu iznad Dobrića, ne ugroze nečiji život. Prema izjavi Ante Nakića, pročelnika Komunalnog odjela, prema Zakonu o građevinskoj inspekciji naložit će nužne vanjske popravke na dijelovima objekta koji mogu ugroziti korisnike javnih površina, među njima i goste na ugostiteljskoj terasi u podnožju zgrade. Time će Grad ispuniti svoju zakonsku obvezu u slučajevima kad građevine prijete sigurnosti prolaznika te će suvlasnicima ispostaviti račun. Temeljita sanacija unutarnjih dijelova zgrade u srcu stare gradske jezgre, međutim, isključivo je njihova vlasnička obveza. Barem u (zakonskoj) teoriji.
Komunalce je alarmirala Radojka Jakoliš, jedina stalna stanarka te zgrade, na čija su leđa i takujin ostalih četvero suvlasnika, barem do danas, prebacili teret održavanja, izvrdavajući svoju suvlasničku obvezu. Ona već duže vremena sa strepnjom očekuje da se pred njom otvori ambis na vlagom podlokanoj krovnoj terasi na koju ulazi iz hodnika pokraj svoga stana i da sve propadne u, srećom, prazan stan ispod, također rastočen vlagom.
Procjena statičara
U tom slučaju, veli Radojka Jakoliš, navodeći procjenu ovlaštenog statičara, terasa bi za sobom povukla zid koji bi se, pitanje je trenutka, stropoštao na trg. Bolje i ne pomišljati s kakvim mogućim posljedicama – govori Radojka. Zato i upozorava da uređenje samo fasade neće riješiti stvarni problem.
Zgrada u kojoj se Radojka Jakoliš doima kao kapetan na zapovjedničkom mostu tonućeg broda ima jedan poslovni prostor u prizemlju, stan u suterenu susjedi služi za turističko iznajmljivanje, a u ostalima vlasnici borave ili navraćaju povremeno. Jedan od njih stalno je nastanjen u Zagrebu, neki žive u Šibeniku, no imaju kuće i druge stanove, napominje Radojka Jakoliš.
Svi oni, međutim, peru ruke od zajedničkog, suvlasničkog problema, tvrdeći da popravci nisu njihova stvar jer je terasa u razini njezina stana, razdijeljenog na treću i četvrtu etažu zgrade. I nitko im, izgleda, ništa ne može izvan zasigurno dugotrajne sudske parnice koju bi, tko zna s kakvim ishodom, nakon što uloži vlastiti novac u popravak terase, trebala pokrenuti Radojka Jakoliš. Na pragu 80., s teškoćama u kretanju, ona kaže da za to nema ni novca ni živaca. Susjedi valjda misle da njima zvono ne zvoni, kao da voda kad-tad neće proteći i do njihovih stanova!
Zbog te je terase, koja je zapravo ravni krov zgrade, Radojka Jakoliš lani u veljači predložila izvanparnični sudski postupak osiguranja dokaza radi utvrđivanja graditeljskog stanja, na što su se pred sutkinjom Vinkom Pletikosom odazvali i ostali suvlasnici. Neki su pokušali osporiti da je terasa suvlasnička stvar, no sutkinja je to odlučno odbila. Ipak, kad su se razišli, sve je ostalo po starome, kaže Jakoliš. Nikome nije namjera sudjelovati u trošku nešto manjem od 27 tisuća kuna za hidroizolaciju, što je procijenio sudski vještak. Uz napomenu da za to nema ekonomske opravdanosti ako se zahvat ne proširi na konstrukcijske elemente terase.
Poskupjelo trostruko
– Sada, u krizi s majstorima i poskupljenjem materijala, cijena je narasla više nego trostruko. Nije mi preostalo ništa drugo doli sudski utvrditi stanje, a kako susjedi i dalje ne reagiraju, morala sam obavijestiti komunalce, da se spriječi neka nesreća – govori naša sugovornica.
Slučaj te zgrade i Radojke Jakoliš, na kojoj se lome kola, objedinjuje dvije narodne izreke sročene u jednu: "Ugrizao vuk magarca dok je nesretnik čekao da trava naraste!"
Drugim riječima, ništa čudno u ozračju bljedunjave pravne države Hrvatske, gdje se sudovanje, a s time i pravični ishodi otežu do božje trube, niti ima (ili se ne poseže) za instrumentima da se (su)vlasnike prinudi na ispunjavanje svojih obveza.
Problemi Radojke Jakoliš, upale u koloplet dugotrajne sudske presude koju je samo formalno dobila, a s time i zgrade koja je jedino njoj, a sada i Gradu postala mukom, započeli su još početkom 1989., kad je N. B., nekadašnji vlasnik poslovnog prostora u prizemlju, bez građevinske i drugih potrebnih dozvola uklonio 9-metarski nosivi zid i zamijenio ga čeličnim elementima. Zgrada je zbog toga "pokleknula", te su oštećenja nastala ne samo u stanu Radojke Jakoliš, nego i na konstrukciji čitavog objekta. Tako je u sudskom postupku koji je Jakoliš pokrenula protiv "štetnika" – kako se to kaže pravničkim jezikom – vještačio stručnjak uglednog građevinskog instituta IGH, čije je mišljenje sud prihvatio i odredio da tuženik u stanu Radojke Jakoliš izvede čitav niz popravaka oštećenja nastalih zbog njegova neodgovornog postupanja. S napuklih zidova i podova poispadale su pločice, vrata su izletjela iz slomljenih drvenih dovratnika, a bio je načet i klasični krov "na dvije vode" nad četvrtom etažom zgrade. Sud je tuženiku naložio da ga popravi i prekrije novim crijepom.
Oglušio se na obvezu
Trebao je također sanirati nastale pukotine na zajedničkoj, krovnoj terasi o kojoj je sada riječ i cijelu je izolirati protiv prodora vode. Čak 90 posto svih znatnih, tada utvrđenih oštećenja zgrade, čitamo u presudi, izazvali su ti nestručni radovi u prizemlju, a preostalih 10 posto moglo se ukloniti i prije manjim zahvatima u sklopu redovitog održavanja, dok je sanacija oštećenja nastalih uklanjanjem nosivog zida u prizemlju neodgodivo nužna, glasi mišljenje sudskog vještaka.
Zapanjuje li – ili nam je svima zajedno postalo običnim i očekivanim – da se tuženik do danas oglušio na obvezu iz presude donesene tek 2008., a tužba je bila pokrenuta još 1989.? Kad se prije 33 godine dogodio incident koji joj je zagorčao život, Radojka Jakoliš bila je žena srednjih godina u naponu snage, samohrana majka dvoje djece, a danas, s navršenih 78, još uvijek nije obeštećena, niti novčano. Naprotiv, u međuvremenu je trebalo popraviti drugi krov, onaj prekriven crijepom iz presuđene obveze N. B.-a, za što je ona podigla kredit na 52 tisuće kuna, koji i danas otplaćuje.
– Sud nije prihvatio moju tužbu protiv suvlasnika, koji su tako ostali bez obveze da sudjeluju u trošku. Trebala sam pokrenuti i platiti postupak osiguranja dokaza, kao lani za terasu, a za to nisam znala. Suvlasnici su jednostavno pred sudom posumnjali da je krov uopće trebalo popravljati, a ja sam u stanu držala siće u koje je curkom kapalo svaki put kad bi padala kiša! – kaže ta žena začuđujuće smirenog, blagog govora, bez ikakve gorčine i ljutnje.
– Ne znam više što bih rekla, neka im bude na dušu! Budući da se N. B. oglušio na sudsku presudu, sve je počelo naglo propadati. Uložila sam u kupaonicu više od 12 tisuća kuna, više od 4000 dala sam da se podupre zid prema terasi koji se nagnuo... U redu, to je dio mojega stana, no za osiguranje dokaza u vezi s terasom, zajedno s elaboratom vještaka, dala sam lani 20 tisuća kuna. Terasa je zajednička i taj bi trošak trebalo podijeliti, međutim, ništa od toga – kaže Radojka Jakoliš.
Pokrenula ovrhu
Ostalo joj je još malo nade da će možda uspjeti ovrha koju je pokrenula nad N. B.-om, koji je još prije prodao prostor iz kojega se zbog njegove neodgovornosti zatresla i utonula cijela zgrada. Budući da u vlastitoj režiji i trošku nije organizirao popravak oštećenja, kako mu je nalagala presuda, dužan je u sudski depozit doznačiti 92 tisuće kuna, na koliko su procijenjeni radovi. U tom slučaju sud bi odredio izvođača radova.
– Ne znam, dosad se izvukao iz svega, barem što se mene tiče, a imućni je poduzetnik. Taj iznos procijenjen je 2014., pet godina nakon pravomoćne presude na koju se oglušio, a sada su radovi tko zna koliko poskupjeli. Vidite koliko to traje!? Na kraju će mu eventualno na temelju ovrhe oduzimati dio mirovine, a ja s time ne mogu ništa...
Budući da su vještaci ustanovili da je nemili događaj iz 1989. uzdrmao i druge dijelove zgrade, kako se navodi u presudi, ostaje pitanje kako to da je N. B.-a svojedobno tužila jedino Radojka Jakoliš. Barem se tako dade zaključiti iz faksimila presude.
– Svi smo pokrenuli tužbu – objašnjava. S dvoje vlasnika N.B. se dogovorio i, kako sam čula, obeštetio ih je u radovima i novčano. Jedan je vlasnik umro, a njegovi sinovi odustali su od tužbe, te sam ostala jedino ja, jer je prije suda N. B. tvrdio da nije kriv za štetu u mome stanu. I čekam, ne želim nigdje sa svoga, iako mi svi savjetuju da prodam i otiđem negdje živjeti na miru...
Odvjetnica Kuvač: Trebala bi podići tužbu protiv suvlasnika
– Veliki su kod nas problemi suvlasništva i etažnih vlasnika. Taj dio prava, po mojem mišljenju, nije dobro uređen i sada bi Radojka Jakoliš trebala podići tužbu protiv drugih suvlasnika zgrade da ih sud prisili da sudjeluju u troškovima sanacije terase. Ako eventualno svojim novcem sanira oštećenje, dolazi u rizik da joj ospore nužni trošak, kao što je bilo s krovom – govori Elen Kuvač, odvjetnica Radojke Jakoliš.
– Ona to nije u stanju i ovako, ta će se terasa srušiti, budući da ostali peru ruke od svega. Takvi sudski postupci traju barem pet godina – napominje Kuvač. – A to su stvarni, životni problemi, na koje je zakonodavstvo gluho i slijepo. Time se ne bavi država, a ni lokalne samouprave, što su problemi naročito u starim gradskim jezgrama. Ne postoji nešto što bismo mogli nazvati automatizmom u smislu da je (su)vlasnik obvezan sudjelovati u takvim troškovima – zaključila je Elen Kuvač.