- Drago mi je što su me iz grada Šibenika prepoznali, od papira se ne živi ali je zaista lijepo što se moj rad cijeni – rekla nam je, na početku našeg razgovora Anka Bačelić.
Gospođa Anka dugogodišnja je djelatnica komunalne tvrtke „Zeleni grad Šibenik“. Njen rad prepoznali su i u Gradu, te su joj uručili Plaketu grada za trajnu općepriznatu djelatnost.
Punih 26 godina staža je iza Anke, koju većina građana Šibenika itekako prepoznaje. Veselog duha, otvorena, komunikativna – kako i ne bi.
- Posao je zahtjevan, ali ga ne bi nikada mijenjala. Kad sam bila mlada sam radila i kao konobarica, ali ovaj me posao uistinu ispunjava. Ne bi mogla bez njega, kada bi me netko stavio u četiri zida da radim, mislim da bih izludila – sa smiješkom će Anka.
Trebala je Anka, dok je bila mlada, ići raditi van granica Lijepe Naše, ali ljubav je stala na put.
- Ma da, davno je to bilo. Trebala sam ići vani ali sam se zaljubila i ostala. I nije mi žao naravno, živim u Grebaštici i imam zaista prekrasnu obitelj na koju sam iznimno ponosna.
Ne brine naša Anka samo o obitelji i čistoći gradskih ulica. Zbog prirode posla cijelo vrijeme je među ljudima, koji joj se, kaže, često i povjere.
- Takav je posao, upoznala sam kroz ove godine rada puno ljudi. Mnogi kada me sretnu zastanu, jave se, kratko popričamo i isćakulamo se. Ima ih i što se kod mene dođu ispovijediti, prije nego što odu kod svećenika navrate do mene – kroz šalu će simpatična Anka.
Pitamo je, je li Plaketa grada zauzela posebno mjesto u kući.
- Plaketu sam stavila u regal, tako da je mogu vidjeti moja djeca i unučad. Ponosna sam zaista.
Osim obitelji, dobila je Anka i veliku podršku kolega s posla.
- Naravno da je i kolegama s posla drago. Mislim da bi se radnici općenito trebali mnogo više cijeniti. Kolege su zaista vrijedne, dobro obavljaju svoj posao i da je bilo tko od njih na mom mjestu, bilo bi zasluženo – ističe naša sugovornica.
Osim Šibenčana, zavoljeli su Anku i turisti. Pogotovo oni koji se u Šibenik vraćaju svake godine.
- Bilo je situacija gdje sam pronalazila novce i bankovne kartice, što od turista, što od domaćih. Sve sam uvijek pošteno vratila. Nikada tuđe ne bi uzela. Znali bi mi onda u znak zahvalnosti donijeti bombonijeru ili kavu. Ovi što se vrate ljetovati u Šibenik uvijek se jave – kaže Anka.
- Ajme što sam puno pričala – kroz smijeh će Anka dok su je srdačno pozdravljali prolaznici.
Ma niste, uvjeravamo ju, i pitamo, što radi u slobodno vrijeme. Odgovor nas naravno, nije razočarao.
- Ja sam vam uvijek u pogonu i nemam mira nikada. Kada imam slobodan dan onda odem ujutro trčati, a nakon toga meditiram. To me opušta. Imam kokoši i vrt u Grebaštici, a u njemu je uvijek posla. Evo, ovih dana ćemo baš sijati bob - prepričava nam Anka.
Uputila je Anka i kritiku vlasnicima kućnih ljubimaca. Kaže, građani ali i vlast grada Šibenika, trebali bi biti puno osvješteniji kada je briga o psima u pitanju.
- Šibenik je prekrasan grad ali molila bi sve vlasnike pasa da vode računa o svojim ljubimcima i da pokupe izmet iza njih. Trebalo bi se tu uvesti reda i naplaćivati kazne za neodgovorne pojedince – s pravom je kritična naša junakinja.
Anka na posao iz Grebaštice, točnije iz zaseoka Gornji Banovci putuje autobusom. Linije i autobusi, kaže mogli bi biti bolji. Mnogo veći problem je – voda.
- Živim u zaleđu Grebaštice i voljela bi da posvete više pažnje našom mjestu jer smo još uvijek bez gradske vode. To je ipak turističko mjesto. Iako u mom zaseoku samo pet kuća trebalo bi povesti računa i o tome – naglašava Anka, koja nas je zamolila da prenesemo njen apel, a mi je nismo mogli odbiti.
Šibenska pijaca, robna kuća, željeznički kolodvor, Medicinska škola, otprilike je ruta gdje Anku možete sresti. Ovako veselu i karizmatičnu teško da ćete je ne zamijetiti.
- Sretna sam, radim posao koji volim i on je uvijek na prvom mjestu. Namjeravam ovdje doživjeti i mirovinu, samo da je zdravlja – zaključila je naša Anka.
