U poodmakloj dobi umro je Ante Bulat, šibenski FIDA – majstor i bivši ravnatelj Šibenske gimnazije. Nije dočekao proslavu 70. obljetnice svoje šibenske mature u jednoj od prvih poratnih generacije. Hrvatski šah osiromašen je odlaskom igrača, koji je bio zapažen i u konkurenciji sjajnih šahista bivše države (Gligorić, Matanović, Ivkov, Matulović, Federer…).
Do titule majstora stigao je i prije Slovenca Bruna Parme, koji je u to doba postao omladinski prvak svijeta. Bio je i dio nekad uspješne plejade dalmatinskih šahista: Vlado Kovačević, Nikolac, Bekavac, Kačič…
U šibenskoj je gimnaziji zapamćen kao uspješan ravnatelj, profesor zemljopisa i ugodan čovjek.
Sa šahom je ostao živjeti i poslije stvarnog kraja igračke karijere, podučavajući mlade šibenske šahiste, te oživljavajući sjećanje na šahovske velikane, porijeklom iz Šibenika: Milana Drezgu( koji je prije 90 godina osvojio međunarodni turnir u Parizu), Petra Trifunovića (člana reprezentacije Jugoslavije) i Bojana Kurajicu (omladinskog prvaka svijeta).
Pred kraj života povukao se sa suprugom Zoricom, umirovljenom prosvjetnom radnicom na otok Prvić, preciznije u Šepurine ili tamo, odakle potječe i košarkaški reprezentativac Roko Leni Ukić. Ukratko, živio je mirno na način, kako smo ga svi upoznali. Kao odmjerenog i uspješnog čovjeka.