Nema škole u Šibensko-kninskoj županiji, a rijetko bi se sličan primjer mogao pronaći i u nacionalnim okvirima, čiji učenici i nastavnici toliko putuju po Europi kao što je slučaj sa šibenskom Industrijsko-obrtničkom školom. Posljednjih ih je godina bilo posvuda - od Irske, Portugala, Njemačke i Engleske, do Italije i Austrije. A sve o trošku Europske unije!
Gradove i zemlje koje su posjetili, lakoćom kojom o njima govori prof. Eleonora Rupić, koordinatorica programa Erasmus +, teško je i zapamtiti.
Za tako nešto uputnije se poslužiti fotogalerijom školske web-stranice koja slikom i riječju, koliko o putovanjima, svjedoči i o stručnosti i bogatom iskustvu profesorice Rupić u kreiranju projekata iz spomenutog programa. Njima ne samo što promovira aktivnosti i potencijal svoje škole, nego joj i otvara vrata Europe. Brojni su učenici Industrijsko-obrtničke škole, naime, odradili praksu u stranim zemljama, a nova iskustva na stručnom usavršavanju izvan hrvatskih granica stekli su i nastavnici.
Cijela se priča uspješno nastavlja i dalje. Najbolje rangirani učenici iz zanimanja automehatroničari, brodomehaničari i elektroinstalateri će po programu mobilnosti "Expanding Horizons Through European Experience 2" u irski Dublin. Grupa od 8 učenika Industrijsko-obrtničke i 8 učenika Srednje strukovne škole Šibenik, čitamo na internetskoj stranici škole, u ožujku će u Italiju, u grad Barcellona Pozzo di Gotto na Siciliji. Ondje će provesti tri tjedna obavljajući stručnu praksu u lokalnim tvrtkama, a u pratnji će biti po jedan nastavnik iz obje škole.
U "džepnom" uredu kraj školskog hola gdje se "kuju" europski projekti, profesorica Rupić sve to potvrđuje prisjećajući se svojih koordinatorskih početaka prije pet godina kada program Erasmus+ u sadašnjem obliku još nije bio na snazi.
– Bila sam na stručnom usavršavanju u Engleskoj u okviru tadašnjeg programa Comenius i taj se kontakt s kolegama pokazao presudnim. Znate kako je - dođete i razgovarate s ljudima, a u razgovoru doznate svašta korisno. Kolegica iz Francuske, tako, pohvalila se kako je vodila svoje učenike u Irsku. Naravno da me je odmah zainteresiralo, a kako je ubrzo pokrenut program Erasmus + prijavili smo i mi svoj projekt.
Već 2015., kao rezultat uspješne aplikacije, dio naših učenika je bio u Irskoj, a dio u Njemačkoj. Sljedeće godine nastavnici su bili u španjolskoj Sevilli na stručnom usavršavanju, učenici isto tako, a uključili smo još dvije škole - Industrijsku školu iz Splita i Obrtnu i tehničku iz Dubrovnika. Bili smo u konzorciju. Domaćinu smo predstavili našu solarnu priču i električni autić. Onda smo sljedeće godine prijavili dvogodišnji projekt koji je uključivao Portugal, Njemačku i Englesku. Putovali su naši tehnički crtači, brodomehaničari i automehaničari.
Još nam je ostala Irska. U travnju će u Dublin 6 automehaničara, 3 brodomehaničara i jedan elektroinstalater. Provodimo i projekt s Tehničkom i Srednjom strukovnom školom. Na Siciliju ide grupa od 16 učenika na trotjednu stručnu praksu. Putuju nastavnici iz naše škole na stručno usavršavanje, a u svibnju s programom "Solarne kuće" ide jedna grupa drugaša. Trećaši kreću u Španjolsku na stručnu praksu. Svi programi su vezani za obnovljive izvore energije.
Provlačimo ih kroz naše projekte. Cilj škole i jest promoviranje novih tehnologija, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Najnoviji projekt koji pišemo i ovaj put podrazumijeva konzorcij. Tehnička škola je opet s nama. Uključili smo i splitsku Industrijsku školu i Srednju školu iz Metkovića. Ići će nastavnici i ravnatelji svih četiriju škola, a od učenika samo naših 10.
Nastavljamo suradnju s Njemačkom. Znate, kad zaredaju prihvatljivi projekti - takve vas stvari onda još više povuku i motiviraju na dodatni angažman. Postaju neka vrsta ovisnosti. Kad uputite jedan projekt - već smišljate što ćete raditi za dogodine. Evo, i sad smo u frci. Početak veljače nam je rok za predaju projekta. U cijeloj toj priči bitna je suradnja cijelog projektnog tima i podrška ravnatelja, a ja sam imala podršku od samog početka – zadovoljno će koordinatorica.
Svjedoče o tome i brojne fotografije i plakati s europskih putovanja profesora i učenika povješani na zidu hodnika. Doduše, već je ponestalo mjesta za zidno "ažuriranje", pa se razmišlja o manjim formatima budućih eksponata. U hodniku nas, uz buduće "obrtnike", dočekuje i grupica učenika iz Tehničke škole koja dijeli istu zgradu sa Industrijsko-obrtničkom. Idilična suradnja "oplođena" je i kroz program "Erasmus+", pa se "tehničari" rado odazivaju pozivu susjeda na odrađivanje stručne prakse, odnosno stručnog usavršavanja po Europi.
Odlična je to stvar slažu se Ivan Juričev-Špirić i Martin Meštrov, drugaši iz razreda tehničkih crtača koji su od 19. studenoga do 2. prosinca prošle godine u Sevilli u Španjolskoj bili na dvotjednoj stručnoj praksi. Sa svojim kolegama iz Tehničke, vele, tamo su pohađali nastavu iz dizajniranja pomoću računala u programu Solid Edge te odslušali tečaj španjolskog jezika. Položili su uspješno i dizajniranje i obuku španjolskoga, a imali su dovoljno vremena i za obilazak Seville i susjednih gradova Cadiz i Cordoba.
Na istoj ruti, samo u idućoj grupi, bili su i Frane Lokas, Roko Perkov, Tonći Zorčić i Filip Čobanov, maturanti iz razreda računalnih tehničara za strojarstvo Tehničke škole. I Tijana Ivanišević i Sandra Kapitanović, njihove školske kolegice iz IV. E prezadovoljne su iskustvom s putovanja u Španjolsku.
– Bilo je super. To je jako poučan projekt. Može se puno naučiti, nadogradili smo svoje znanje iz našeg programa AutoCAD, prošli tečaj iz španjolskoga, a upoznali smo i Poljake koji su također boravili u Sevilli na svojoj praksi. Bilo je bolje nego što smo očekivali, a naša očekivanja i nisu bila skromna-nasmijaše se buduće arhitektonske tehničarke.
Nije nevažno, pridodala je profesorica Rupić što je svim učenicima, kroz projekt mobilnosti, osiguran i džeparac.
- Plaćeni su im svi troškovi smještaja i prijevoza, a cijeli aranžman uključuje puni pansion i po 300 eura za svakog sudionika. Roditelji se, stoga, ne moraju brinuti hoće li im djeca imati za sok ili suvenir. Zapravo im je sve plaćeno, a to je bitna stavka.
U obilasku školskih radionica pridružio nam se i trećaš Mihovil Bralić iz razreda mehatroničara, čisto kako bi prof. Rupić potvrdio da se na njega može računati u idućem "krugu" prekogranične stručne prakse. Zadovoljio je sve propisane kriterije i ušao na rang-listu. Unaprijed se, priznao je, raduje putovanju.
A raduje se toj posvemašnjoj živosti u svojoj školi i njezin ravnatelj Zoran Živković. Ponosan je na svaki uspjeh koordinatorice Erasmus + programa koja se, kaže, već profilirala i poznata je u prostoru europskih projekata. Ima ih, konstatira, u malom prstu, a nije nevažno ni to što kao profesorica engleskog jezika zapravo nigdje nema komunikološke barijere, pa ni kada se radi u usko stručnim terminima. Industrijsko-obrtničkoj školi se, tako, obratila jedna španjolska udruga profesora automehanike. Rado bi došli u Šibenik na stručno usavršavanje i u školu, ali i ovdašnje tvrtke, baš kao što su njihove šibenske kolege istim povodom bili u Španjolskoj, Njemačkoj, a ove će godine i na Siciliju.
Među njima će biti i strojar Emil Mačukat, voditelj školskih radionica u kojima je proizvedena i maketa solarne kućice. Susreli smo ga, a gdje bismo drugo nego u - radionici. Uz pomoć sponzora i donatora ta bi kućica, priča, kroz godinu dana mogla "narasti" do funkcionalne veličine. Sa solarnim pločama na krovu i svim instalacijama, od nje bi se, priča, dao napraviti pokretni "kafić na sunce" kojega bi učenici različitih međuovisnih zanimanja montirali i demontirali. Hrabar je to prijedlog, ali ostvariv, pogotovo prepozna li ga se kroz Erasmus+ program.
Vrvjelo je u radionici kao u košnici. Profesor Ivica Ninić buduće je brodske električare poučavao praktičnim vještinama. Jedini je to razred u Hrvatskoj u tom četverogodišnjem zanimanju. Budućih brodskih električara, naime, nema nigdje osim u Industrijsko-obrtničkoj školi. Kurikulum je napisao njihov profesor Joso Pulić, a resorno ga je ministarstvo prihvatilo kao eksperimentalni program. Druge će ga škole moću uvesti tek za pet godina. Interesa već sada ima od Zadra do Dubrovnika.
– Vidite i sami, ne radimo samo na Erasmus+ programu. Aktivni smo na svim područjima... – ozareno je zaključio ravnatelj Živković. Neka im je sa srećom! Naprijed naši!
Mjesec dana u Austriji
Austrijska tvrtka Herreither koja je specijalizirana za površinsko podno, stropno i zidno grijanje i hlađenje, održala je u Industrijsko-obrtničkoj školi prezentaciju za učenike i nastavnike. Suradnja će rezultirati prijemom četiriju učenika na jednomjesečnu stručnu praksu kod njihovih proizvodnih partnera. Mladi šibenski meštri bit će smješteni u obiteljskom hotelu tvrtke, a obučavat će se inovativnim tehnologijama u ponajboljim austrijskim pogonima.Brodomehaničari u Malagi
Zbog prostorne ograničenosti i potrebe da grad ima vlastitu marinu, od svih zanimanja u kojima se školuju učenici Industrijsko-obrtničke škole, za odrađivanje prakse je najteže bilo pronaći strano odredište brodomehaničara. Ipak se i u tome uspjelo, pa će četvorica učenika na put u španjolsku Malagu.Najmlađi 'strukovnjaci' u EU-u
Za razliku od hrvatskog, obrazovni sustav u nisu europskih zemalja na tržište rada ne upućuje "strukovnjake" mlađe od 18 godina. Strukovna se škola, veli prof. Rupić, u Engleskoj, Njemačkoj, Irskoj i nizu drugih država upisuje nakon opće srednje škole koja je zajednička za sve.- Naši su učenici svakako najmlađi. Njihovi strani kolege - naučnici su uglavnom svi punoljetni, u radnom su odnosu, a poslodavci im plaćaju troškove stručne naobrazbe. Iz tog razloga je teško pronaći direktne partnere, škole i tvrtke za obavljanje prakse iako to potiče Agencija za mobilnost.
Kad Klarić u Portugalu
uvuče glavu pod haubu...
- Učenici su raspoređeni po tamošnjim automehaničarskim radionicama i nakon odrađene prakse svi su se vratili u hotel, među njima i ljutiti Klarić. Razlog njegove ljutnje je bio što mu vlasnik cijeli dan nije dopustio da išta radi. Sutradan smo se u radionici zanimali zašto se to dogodilo i doznali da su na praksi već bili jedan Turčin i Talijan koji su pokvarili sve čega su se dotakli. Vlasnik je bio oprezan, ali na našu sugestiju pustio je Klarića da se prihvati posla. Da skratim priču – preostala tri tjedna je vlasnik gledao našeg učenika kako radi i nije mu padalo na pamet učiti ga ičemu. Stajao je sa strane i očima nije mogao vjerovati!