Bilo je to kao u starome vesternu "Sedam veličanstvenih“ ,ali na njihovu susretu nije se pucalo već slavilo. Od 80 maturanata šibenske realke iz 1952. još ih je 24 živih. Pozivu na druženje odazvalo ih se 14. Dosad, koliko je poznato, u Šibeniku nitko nije obilježio takav jubilej.
I tako su se pred katedralom sv. Jakova 28. svibnja okupili: Tomislav Zorić, Ivo Vatavuk, Nikola Altinin, Paško Bubalo, Miloš Brkić, Joško Čelar, Anre Tambača, Dražen Sirotković, Nakša Gogala, Milena Dean, Alemka Anđelić, Ranka Trlaja, Živana Bogdanović i Janja Gojanović. Profesori, gospodarstvenici, direktori, liječnici, pravnici i prvi šibenski župan(Paško Bubalo).
Prije točno deset godina na istome mjestu, u kolovozu 2012. okupilo ih se 24. Danas neki od njih više nisu živi. ima ih nekolicina u gradu koji se svakodnevno susreću, a s nekima pridošli iz drugih gradova kao da su se ponovno upoznavali. Nakon obveznog fotografiranja organizatori susrete s Tomislavom Zorićem, poveli su kolege na objed u restoran Peškarija na obali. A onda su se probudila sjećanja na zajedničku gimnazijsko u mladenačku prošlost, na suradnju u profesijama i poslovima a nadasve na nezaboravne profesore koji su im usadili znanja toliko važna u njihovu kasnijem životu.
Legendarni Ivo Kojundžić, prof. matematike, prof. Stipe Bošković(kemija) koji im je bio i pravi prijatelj, prof. Branka Novačić(hrvatski) koja je dijelila jedinice za razdvajanje u pisanju riječi „ćemo“, ali ih je naučila pismenosti.Prof. Lav Skračić(fizika) koji im je usadio temeljna znana o prirodnim zakonima, Ive Kovačić (latinski) kome smo na pamet naučili gotovo cijelu knjigu “Elementa Latina“ još brojni drugi.
- Oni koji nisu mogli doći, reći će nam Zorić, poslali su svoja pozdrave i najbolje želje za „šibensku staru gimnazijsku klasu“. Učinio je to i ing. arh. Aleksandar Ljahnicki Saša koji već dugo živi u New Yorku i piše knjigu o Šibeniku i svojoj Gimnaziji. Ta je srednja škola slovila kao jedna od najboljih u hrvatskoj. Nju je ,dodajmo na kraju, pohađao i stric pisce ove priče dr Stjepan Čelar, i cijela njegova generacija maturanata iz 1917.godine, kasnije i direktor Autorske agencije u Zagrebu.
A ovi naši jubilarci, razišli su se uz staru pjesmu „Gaudeamus igitur, vivat profesores“, koja se na latinskom često pjevala među učenicima i studentima. I za one koji su ih upućivali na njihove životne staze.
