Preporuke liječnika da se uzima laganija hrana, dosta povrća i voća, zbog velikih vrućina koje ovih dana pritišću i Šibenik, čini se da baš i nije pala na plodno tlo. Barem ako je suditi prema šibenskoj tržnici, koja je jučer oko 11 sati, u doba koje je nekada još uvijek bila dobra ura za kupovinu, zjapila prazna.
Nije na njoj, naime, bilo puno prodavača, a kupaca još i manje. Očekivao bi čovjek da se na ovim vrućinama kupuje barem nešto više voća... Stađun je od čentruna, bresaka, dinja, nektarina... Ima šljiva, krušaka... Stigle su i mlade jabuke, pa ako su već grožđe i kajsije mnogima nedostižne zbog cijena od 16, 18 ili 20 kuna po kilogramu, pokoja lubenica od četiri ili pet kuna po kilogramu, ili barem polovica, čak i četvrtina, čine se dostupnijim. Istina, u trgovačkim centrima po akcijskim cijenama od 1,5 ili dvije kune puno su jeftinije, no mnogi još uvijek vjeruju kako je voće kupljeno na tržnici ipak ukusnije, svježije i, na koncu, donekle sigurnije da je domaće. A na ovim pasjim vrućinama, zbog pojačanog znojenja, važan je i dodatni unos vitamina i minerala, kojima upravo voće obiluje.
– Je, volim voće kupovati na pijaci. U trgovačkim centrima dugo stoji u hladnjačama. Nikada ne znaš šta kupuješ dok ne dođeš kući. Ko zna kada ga uberu? Bude još i zeleno... Ovako, na pijaci znaš ljude koji prodaju, znaš kakvu robu imaju. Ako te privare, ne'š im sutra doći – smije se 65-godišnja umirovljenica Ana, kojoj ni ove kolovoske vrućine ne smetaju za uobičajeni đir do tržnice. Pa makar se u vrećici našlo svega pola kilograma šljiva.
Ipak, ako se pita prodavača Josipa Trogrlića, koji već 20 godina drži banak i prodaje voće, mahom iz Vrgorca, takvih kupaca iz dana u dan sve je manje, a umjesto na kile, voće se sve više prodaje na komade.
– Ma nitko vam ne jede voće! Da ga dajemo džabe, da izrižen na fete, oladim i donesem im kući, niko neće. Nema svita, nema kupaca... Mladi odoše vani, a šta će stari? Kupe dvi-tri breskve. Kažu, ne mogu nositi! A kako ću čoviku od 60 godina prodati pola lubenice, pa on to ima isti šest dana... A stranci? Pitate šta oni kupuju? Samo se motaju, smetaju jedni drugima, gledaju i slikavaju. Ja od toga ne mogu živit – žali se Josip, uvjeren kako ionako "sve propada i ide k vragu", jer litra benzina i kilogram bresaka, kaže, iste je cijene – 10 kuna!
I koliko god je priča o polaganom, ali sigurnom propadanju gradskih tržnica koje ne mogu konkurirati cijenama u trgovačkim centrima, te su one niske za prodavače, a visoke za kupce, već "oderana koza", Anita Goreta, vesela i šarmantna prodavačica, jedna od zaštitnih znakova šibenske pijace, ističe kako je ova sezona ipak lošija od svih prethodnih.
– Strašna je ova godina, nikad lošija sezona. Vrlo je malo kupaca, radite dva sata dnevno, a onda stojite... Prije je bilo i više turista, kupovali su... Danas se kupuje na komade: dvi-tri breskve, naranče, jedna marelica... Nekada kucan račun od tri kune i ne mogu virovati. Sve mislite danas je takav, loš dan, sutra će biti bolje. Ali nije... Prije se voće kupovalo za džemove, marmelade... Više ne, industrijske su jeftinije, a mladi ne znaju što je to uzet i kupit teću i kuvati. Na pijaci su vam najredovitiji i najbolji kupci penzioneri. I svaki put kada netko od njih umre, imate jednog kupca manje – zaključila je Anita.
