Davno je prošlo ono poratno doba kad su humanitarne organizacije u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj "plivale" od kvalitetnih donacija svih vrsta za tisuće siromašnih i potrebitih.
Prisjećamo se doba, kad su skladišta nekih humanitarnih organizacija i na šibenskome području bila krcata kvalitetnom robom svih vrsta i kad se znalo događati da neki korisnici koriste sve prigode da gomilaju zalihe takve robe i prodaju je. Ovaj je novinar svjedočio, kako iz jednog prostora za skladištenje hrane neki čovjek valja do svoga kombija ogroman talijanski sir parmezan, dok je jedan drugi iznosio kožnate jakne.
Bilo pa se spominjalo.
A danas, šibenski Biskupijski caritas i Gradska organizacija Crvenoga križa, prema nepotpunim podacima, svatko na svoj način, dnevno izravno skrbe za oko 1000 ljudi. Caritasova Pučka kuhinja, prema riječima zamjenika ravnatelja Caritasa, Miljenka Jukića, koji je 25 godina na toj dužnosti, hrani oko 200 osoba, desetak beskućnika živi u Caritasovu prihvatilištu koje se sada i proširuje. U funkciji je i Sigurna kuća u kojoj obitavaju žene ugrožene nasiljem u obitelji. Veći broj socijalno potrebitih dobiva opskrbu u prehrambenim i sanitarnim potrebama, u paketima svakoga mjeseca, te po potrebi i odjevnim predmetima.
Međutim, navest će Jukić, izloženi smo krizi donacija iz zemlje i iz EU- a. Mnogi koji su dosad obilno darivali Caritas, sada nam kažu kako nemaju što darivati i kako se moramo okretati Europskoj uniji, gdje od nekih članica-zemalja pomoć također samo – curi ili je uopće više nema. Osim iz nekih fondova na zajedničkoj razini.
U svemu tome postoji i slučaj s voćem i povrćem što ne može naći plasman, jer su i dalja na snazi sankcije EU-a prema Rusiji zbog Ukrajine i Krima, pa nastaju viškovi. Takav je slučaj, primjerice, s jabukama i nekim drugim poljoprivrednim proizvodima, te s domaćim mandarinama pa onda ima i za Caritas. Za voće koje se donira izvana, država plaća prijevoz, a humanitarne udruge organiziraju distribuciju.
Neovisno od toga, na sreću postoje i redoviti donatori koje čine domaći ribari i uljari, posebno onih s otoka Murtera i iz Tribunja, te donatori kruha, pekarskih i drugih proizvoda, što daruju pekare i neki trgovački lanci.
– Znate, kazat će nam na kraju Jukić, usprkos svemu, 180 do 200 ljudi svakoga dana ovdje dobiva siguran i kvalitetan obrok hrane.
A u Crvenome križu grada, koji će dogodine obilježiti 140 godinu postojanja (osnovan je u Šibeniku 14 godina nakon utemeljenja CK u Ženevi), u toj najstarijoj humanitarnoj organizaciji u Hrvatskoj, saznat ćemo od ravnateljice Tonke Mikulandra, pomoć trenutno dobiva 608 ljudi, a stalno se javljaju novi.
– I mi osjećamo da su humanitarne akcije doniranja za socijalno potrebite danas u krizi. Nije to kao nekad i moramo se svakako snalaziti. Uključeni smo ipak i u neke projekte EU-a, uglavnom s mjesečnim paketima namirnica i higijenskim potrepštinama za naše korisnike, kao i opskrbom odjevnim predmetima. Međutim, davanje potpore u novcu, strogo nam je zabranjeno. Zato se preko akcije "Solidarnost na djelu", ugroženim obiteljima i pojedincima pomoć pruža na druge načine.
Od ostalih aktivnosti, posebno je uspješno dobrovoljno darivanje krvi, edukacija spašavanja na vodi, traganje za nestalim osobama, sudjelovanje u pomoći u katastrofama, poplave u Gunji, požari u Dalmaciji i drugo. Imamo četiri stalne zaposlenice i velik broj volontera.
Oni građani, pak, koji "znaju gledati", svakoga dana mogu vidjeti kako brojni ljudi odlaze iz Caritasa i Crvenoga križa s torbama i paketima za svoje svakodnevne potreba da bi preživjeli. I to je dio naše zbilje.
