Nakon što je slovenski "Impol" preuzeo kormilo nasukanog šibenskog aluminijaša, TLM-ov brod se otisnuo na pučinu i sada stabilno plovi poslovnim vodama. Jedan od sigurnih dokaza da je Šibenik imao sreću što je prije dvije godine, najprije kao zakupac, a potom i kao vlasnik Valjaonice, ušla slovenska grupa "Impol" jest i struktura zaposlenih.
U šibenskoj "ispostavi" najveće tvrtke u Štajerskoj i šestog izvoznika u Sloveniji, tvrtke koja godišnje ostvaruje 666 milijuna eura prometa i 33 milijuna eura dobiti, sve je više mladih. S obzirom da "Impol-TLM" ima vrlo ambiciozne planove ulaganja i opremanja tvornice za proizvodnju aluminijskih dijelova za prestižnu automobilsku, ali i za avio i svemirsku industriju, otvaranje novih radnih mjesta je zajamčeno.
Uostalom, od 2016. godine u "Impol-TLM" je investirao oko 100 milijuna eura, a do 2025. u modernizaciju valjaonice i nove ljevaoničke kapacitete planira se uložiti dodatnih 80 milijuna eura. Svoje mjesto na popisu zaposlenih mnogi su mladi Šibenčani već našli. Povijest se počela ponavljati. Prije nekoliko desetljeća, u razdoblju prosperiteta bivšeg TLM-a, naime, bilo je normalno i samorazumljivo da su se u tvornici izmjenjivale generacije radnika iz iste obitelji.
Upečatljiva je, kažu, priča obitelji Ergić, u kojoj je djed Božidar iz Gaćeleza radio u bivšem TLM-u u vrijeme kada Šibenik nije s Vodicama i zaleđem bio spojen mostom. Njegov sin Milorad je gotovo tri desetljeća zaposlen u održavanju u "Trakama 3" u Valjaonici. Danas je sretan što je zadržao posao i što je u istoj tvrtki dobio posao i njegov sin Ivan jer je donedavno mislio da će i on ostati bez posla i da će TLM, kako kaže, biti očerupan do kraja.
Ivanova priča jasno pokazuje zašto je Milorad tako zadovoljan. Otac je troje djece, bravar po struci koji je prije nego što je dobio posao u "Impol-TLM-u" radio za jednu privatnu tvrtku, i to za zakasnjeli minimalac uvećan kojom kunom "na ruke". Sada u "Impol-TLM-u" radi u smjenama i na tekući račun mu redovno "sjeda" mjesečnih 7500 kuna.
– Ovaj posao je neusporediv s onim koji sam imao. Nisam požalio što sam poslušao očev nagovor, dao otkaz i javio se u "Impol-TLM", gdje se sve zna i poštuje. Plaća je redovita, a postoji i mogućnost napredovanja ako si dobar radnik – zadovoljno ističe Ivan.
Dugogodišnji kolega Ivanova oca Milorada je Vinko Mrčela, koji radi u službi održavanja u "Trakama 3" bivšeg TLM-a. I on je posljednjih desetak godina prošao "kalvariju" u TLM-u dok Valjaonicu nije preuzeo "Impol".
– Moj sin Toni ima 24 godine i po struci je prometni tehničar. Radi na jednom od strojeva u Valjaonici i super je zadovoljan. Prije je bio poštar u Hrvatskoj pošti. Posao mu je bio puno lošiji i manje plaćen nego današnji – kaže Mrčela.
I spomenuti mu imenjak Vinko Paškalin je cijeli radni vijek proveo uz toplovaljanu traku V-24, najmoderniju u Valjaonici, ali i on je izgubio nadu da će ta tvornica opstati.
– Dugo mi je trebalo da nagovorim sina da se prijavi na natječaj, iako sam znao da je to pravi put. Prošli smo u TLM-u prije puno toga lošeg, otkako je krenula ta privatizacija, ali dolaskom "Impola" sve se drastično promijenilo. Vidi se da su ljudi koji tvrtku vode ozbiljni, da ulažu u modernizaciju proizvodnje, da im je stalo do radnika. Zato sam presretan što je moj sin našao mjesto u ovoj tvrtki, a on je više nego zadovoljan jer se cijeni rad, može se napredovati i ukazuje se povjerenje radniku. To je moga 23-godišnjeg sina preporodilo – iskren je Paškalin.