U 79. godini života preminuo poznati šibenski pedijatar: ‘Već s vrata je znao prepoznati što muči bolesno dijete‘

Zbogom, generacijo moja! Kako drugačije početi oproštajni tekst od uglednog šibenskog pedijatra i vaterpolskog veterana, 78-godišnjeg dr.sc. Eugenija Stoinija s kojim je autor teksta dijelio školske klupe, u doba kad je Šibenska gimnazija bila na vrhu hrvatskog školstva!?

Primarius, doktor znanosti, docent i predavač na Medicinskom fakultetu u Zagrebu s jedne, a brzi plivač slobodnim stilom i nadareni vaterpolist Solarisa s druge strane. Teško je zaboraviti vaterpolski sastav Šibenika (Nakić, Junaković, E. Stojnić, Martinović, Belamarić, Karković, Dean, Bučević, Lozić, Bogdanović, F. Stojnić), koji je načinio prvi ozbiljni korak u rastu Crnice, kad je dalekog ljeta 1965. godine izborio plasman u „onu“ Drugu ligu.

Ne, nije riječ o tiskarskoj grešci, što smo u sastavu naveli Stojnić, a ne Stoini! Ne baš razumljiv strah natjerao je Eugenijevog oca da u žestokom jugoslavenskom gnijezdu u Herceg Novom svoje talijansko prezime promijeni u crnogorsko. Na tragu nekad silno popularnog pjevača Dragana Stojnića, posebno poznatog po prepjevu „Bila je tako lijepa“.

Eugen (ili Eugenio) je bio miran, odmjeren mladić, koji se s nadimkom Redente u bazenu, pak, pretvarao u pravog ratnika. Kako drugačije tumačiti da je na jednom od gostovanja vaterpolista Šibenika u Korčuli bio toliko ljut na suigrače da je namjerno zabio autogol!

Na nebu se ovih dana Eugenijo pridružio bratu Franku, plivačkom reprezentativcu bivše države, koji je činio izuzetno nadareni tandem s Radoslavom Koštanom, legendarnim tenorom klape Šibenik, također plivačem i vaterpolistom.

Stariji Stojnić ostavio je, kako rekosmo, puno dublji trag u medicini. Ne samo u Šibeniku, već u Zagrebu, Dubrovniku… Kao izuzetno iskusan pedijatar, koji je već s vrata znao prepoznati što muči bolesno dijete.

Što drugo kazati, dragi Eugenio, nego da ćeš svima nedostajati. I šibenskim liječnicima, i vaterpolskim zanesenjacima, i svojoj generaciji Šibenske gimnazije, a najviše, dakako, svojoj obitelji.

Neka ti je laka hrvatska zemlja!