Tužnu vijest javio nam je Stojko Vranković, predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza i osvjedočeni prijatelj obitelji Petrović: u 94. godini umro je Jole Petrović. Nije Jole bio samo poznat kao otac Aleksandra i Dražena, već i kao više nego korektni zamjenik načelnika Šibenske policijske uprave u doba, kad mu je nadređeni bio jednako korektni Krste Lambaša – Maćo.
Posebice u delikatnim (ne)prilikama poslije Hrvatskog proljeća, kad su obojica , i Maćo i Jole, prosto bježali od uputa o zatvaranju hrvatskih domoljuba. Iako je porijeklom iz istočne Hercegovine Jole se gotovo u svakoj prilici ponašao kao osvjedočeni Šibenčanin. Svejedno, radilo se o njegovom temeljnom poslu ili Jolinom odnosu prema Baldekinu, na kojemu su stasali njegovi sini. Dražen sa zlatnim tragom u svjetskoj košarci i Aco, koji je dao nemali doprinos hrvatskom sportu. Kao igrač Cibone i hrvatski košarkaški izbornik.
Jole je teško podnosio prijekore svojih Šibenčana u trenucima, kad je Dražen napustio Baldekin. Kao da je od prvog trena odlaska košarkaškog Mozarta u zagrebačku Cibonu molio boga da se mlađi Petrović vrati u rodni Šibenik. To je bilo i više nego jasno na finalnom turniru Kupa Jugoslavije, održanom u Novom Sadu, gdje je Jole Petrović stigao u društvu Vlade Čovića, šibenskog poduzetnika i košarkaškog zanesenjaka.
Cibona se s Draženom i Acom plasirala u finale, ali se Jole toj pobjedi nije previše radovao. Više je tugovao zbog (još jednog) poraza Šibenke protiv Bosne u drugom polufinalnom susretu. Ne bez razloga. Jedan od uvjeta Draženova povratka bio je plasman Šibenčana u Kup Radivoja Korača. Petrović i Čović nisu ni dočekali novosadsko finale, već su nezadovoljni kroz snježne putove Bosne požurili kući u Šibenik.
Potpisnik ovih redova i Jole Petrović nisu mogli zadržati suze, već su poletjeli jedan drugom u zagrljaj, kad je u katedrali sv. Jakova zazvonila „Milost“ (Amazing Grace) na misi u čast pokojnog Dražena, održana godinu dana poslije tragične smrti košarkaškog Mozarta. Sve je, naime, silno podsjećalo na kultni film „Imitacija života“. Zadnjih ga desetak godina nismo viđali u Šibeniku. Ne samo zbog preseljenja obitelji Petrović u Zagreb, već i saznanja da je bio prikovan u invalidska kolica, pa su se njegovi dolasci u šibenski kraj svodili na boravak u Bilicama, odakle potječe obitelj njegove brižne supruge Biserke.
Samo je očima pokazivao koliko se raduje Acinim potomcima. A onda je, eto, iz Zagreba stigla tužna vijest, pa i ovim putem izražavamo sućut Biserki, Aci i djeci.