Trebalo je proći više od sedam mjeseci od kada se pojavila na Poljani, u sklopu projekta njezina uređenja, da odgovorni u gradskoj upravi i projektanti shvate da česma postavljena ispred ulaza u Gradsku knjižnicu Juraj Šižgorić uopće ne funkcionira. I isto toliko sati, dana i mjeseci da tu grešku isprave.
Jutros su tako trojica radnika dobila zadatak da se uhvate ukoštac s nesretnom česmom, koja je od početka svog života na središnjem gradskom trgu bila zaslužna samo za nered i male poplave, odnosno potočiće koji bi pojurili prema ulazu u knjižnicu svaki put kada bi netko pokušao napiti se vode, oprati ruke ili napraviti bilo što za što inače služe javne gradske česme. Sve osim ove stiliziranog oblika na Poljani, stiliziranog do te mjere da su se neki na početku pitali što je to uopće. A kada se shvatilo da je riječ o česmi, uptiti nisu prestali: "Kakva česma, kada se ne možeš na njoj ni napiti, ali zato odmah smočiš noge!".
Nova česma, zamišljena kao hommage Faustu Vrančiću i njegovim novim strojevima, od početka je, međutim, bila "invalidna". Naime, projektanti ili izvođač radova, nikada nije rečeno tko, zaboravio je projektirati, odnosno izgraditi pravi odvod za vodi koja curi iz česme, kako se ne bi razlivala svuda naokolo. Zapravo, odvodni kanal ispod česme postoji, ali je bio toliko uzak da i malo vjetra bilo dovoljno da mlaz vode otcuri po pločniku.
Trojica radnika zasukali su rukave i dohvatili se rušenja i bužanja. Skinuli su česmu i sada kopaju kanal. Kažu kako su zadatak dobili od gradske uprave i projektanata, pa sada preostaje vidjeti hoće li česma s Poljane proći popravni ispit i ubuduće imati više sreće od nesretne fontane, pardon, vodenog sata kojemu valjda nikakav popravni ispit više ne može pomoći.