Događaje na komadu državne zemlje u Vrpolju, gdje je, prema prijavi mjesnog odbora na djelu nelegalno odlaganje krupnog i građevinskog otpada prate zanimljivi detalji, kao još jedna potvrda da se u zemlji Hrvatskoj malo čemu treba čuditi.
O tome smo pisali u prošlom broju ŠL-a, no kako do zaključenja rokova za tiskanje nije stigla službena potvrda iz Ministarstva poljoprivrede o ugovornom posjedniku nekad šumskog zemljišta, niti nam je odgovoreno iz splitske zadruge navedene za koncesionara, nismo navodili pobliže podatke.
Telefonski smo razgovarati s Ivicom Dujom Ančićem, upraviteljem splitske Poljoprivredne braniteljske zadruge Domaćin koja s tim zemljištem raspolaže na 50 godina za sadnju voća, prema koncesijskom ugovoru potpisanom s Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva 2010. godine. To je u planovima trebala biti 'rajska dolina', no, osim propalih nasada limuna i mandarinki, zasađenih vjerojatno da se iskoriste poticaji, gomila se otpad, nešto podalje od glavne prometnice Vrpolje-Danilo.
Mimo svakog reda i zakona, budući da je građevinskom i glomaznom otpadu u Šibensko-kninskoj županiji mjesto jedino na deponiju Bikarac. Ta zadruga, na temelju istog ugovora, raspolaže još s jednom parcelom u obližnjoj Konjičkoj dragi.
Više je nego dvostruko manja od te na koju, kao na moguće odlagalište otpada upozorava Mjesni odbor Vrpolje, te zajedno čine veliki kompleks od 93 hektara državne zemlje, resursa sviju građana RH ustupljenih na raspolaganje zadruzi koja tu zasad nije napravila ništa osim štete za okoliš, a i državni proračun, kako se kasnije ispostavilo.
Aj, šta bi ti napravija?
Premda Ivica Duje Ančić gromkim glasom, uperenim najviše protiv 'takve' države, a ponešto i na račun i novinara 'koji od ničega prave veliku stvar' - tvrdi suprotno, kao i kolegama iz portala ŠibenikIN. Oni su do njega uspjeli doći nakon što je naš prvi tekst već bio na kioscima.
- Aj, šta bi ti napravija? Kako bi toj presušenoj lokvi zapunija rupe kroz koje odlazi voda!? Zato sam jednome našem zadrugaru reka da baci nekoliko kamiona šute, kao podlogu za betoniranje, jer će nam ta bezvezna rupa u kršu biti bazen vode za navodnjavanje voćaka.
- Ali, šuta se ne smije tako odlagati. Lokve se nasipaju glinom da ne puštaju vodu - odgovaram protupitanjem, a Ančić grmi da vraga ne smije tako. Glinu će staviti poviše betona, i koga to brige, dodajući da u ovoj našoj zemlji neradnici stalno j...bu radnike. On će ionako u mirovinu još malo, s činom bojnika i konačno biti na miru.
- Ne baca se tamo više ništa i šta još oćeš od mene? - upitao je za kraj prvog nastavka svoga monologa koji je bilo gotovo nemoguće prekinuti potpitanjem. Ipak, uspjelo je nekako: "Jeste li ikad primili državne poticaje za nasade?" - na što se s druge strane žice razlila ljutnja.
- Je, prije 15 godina Zadruga je dobila 150.000 kuna, ali su maltretirali zadrugare branitelje koji ulažu vlastiti novac i mene, a ja sam za naše, zadružne poslove prodao kuću, zadužija se... I ajde, bog, živio, pun mi je k... ovoga više, završio je Ančić tonom pravednika tu tiradu zaklopivši slušalicu, a da nismo točno saznali o kakvim je poticajima prije 15 godina riječ, budući da je zadruga zakupila zemlju u Vrpolju prije 10 godina.
Ljudi s vizijom
Nije prošlo nekoliko trenutaka, a onda je nazvao da se požali kako su neki nepoznati lopovi, protiv kojih je podnio kaznenu prijavu, otvarali kontejnere koje zadruga drži na terenu. U njima su stvari i namještaj za buduće radnike na plantaži, tu će oni živjeti, iskopali smo septičku jamu i sve je to vrhunac licemjerja u ovoj j....oj državi! - odgovorio je srdito, poplavom riječi uz još neke nerazgovjetne opaske.
Osim Ančićeve, u medijima je također objavljena izjava Cvitana Galića, direktora zadruge koji je među ostalim kazao 'kako su zadrugari ljudi s vizijom i da od države ništa ne pitaju, a za svoje projekte imaju potporu Šibensko-kninske županije', premda iz Županije to opovrgavaju navodeći da zadruga ne prima nikakav novac iz proračuna za svoje projekte, niti s njom surađuju na bilo koji način.
Lijepo je što Domaćinu od države ništa ne treba i to bi značilo da im ide sasvim dobro vlastitim snagama i sposobnostima, no zato država od 2017. godine traži od Zadruge Domaćin ni manje ni više nego 822.747,00 kuna, za neisplaćenu naknadu za korištenje toga golemog kompleksa u Vrpolju.
Gotovo milijun dakle, a kako ovrha nije uspjela, pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi se postupak između Hrvatskih šuma d.o.o., i Braniteljske zadruge Domaćin, stoji u odgovoru iz Ministarstva poljoprivrede koji nam je stigao u međuvremenu.
U sustavu ARKOD 'Domaćin' nema evidentiranih poljoprivrednih parcela od 2017., te stoga zadruga nije niti mogla zatražiti potpore, zaključak je iz ministarstva.
Ančića smo zamolili za komentar toga nemalog duga za korištenje državnog zemljišta.
- Alo, pa imaš li ti love da nam posudiš? Ko u ovoj zemlji ima love osim tajkuna i političara? - odgovara temperamentno upravitelj naglašavajući da nema nikakve veze što je s državom potpisao ugovor o korištenju zemljišta i sada država traži svoje. Pa šta onda? Jer, da sam bija kurvin sin, nastavlja se u mikrofonu ona bujica riječi, uletija bi u kapitalnu investiciju i dobija povrat love, ali nisan, jer me nije briga ni za SDP ni HDZ. I naravno, kada je tako, niko te ne šljivi ni dva posto. Mali miljun problema ima u Hrvatskoj, a oni se uvatili šute i rupe…
- Ajme majko moja, šta ti je Branimire moj… - završio je smireno naš razgovor, a najviše svoj monolog Ančić. Glas mu je bio pun sućuti, valjda za moje mentalno zdravlje, budući da mu postavljam čudovata, ničim utemeljena pitanja.
A šta kažu u gradskoj upravi?
Premda je Ančić u dva navrata javno priznao da zadruga raspolaže zemljištem u Vrpolju i da se šuta dovozi po njihovu nalogu, jedno je pitanje još uvijek čekalo na odgovor - barem je tako bilo u ponedjeljak - a odnosi se na zakonsku obvezu Komunalnog odjela Grada Šibenika da od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine zatraži točan naziv korisnika određenog dobra, kako bi prijava komunalnog redara stigla na pravu adresu.
'Komunalni redar napravio je očevid na predmetnoj nekretnini (kat. oznake br. 2130/4 k.o. Vrpolje) 24. studenog 2020. gdje je zatekao razni glomazni i građevinski otpad (šuta, limovi, staklo, otpadno drvo...), pet kontejnera i dvije kamp prikolice, čime je zauzeto oko 900 četvornih metara površine. Nakon što od ministarstva dobijemo potrebnu informaciju, komunalni redar će donijeti rješenje kojim će se naložiti uklanjanje otpada obvezniku te će se dalje postupati sukladno Zakonu o općem upravnom postupku. Državni inspektorat, Ispostava Šibenik, ima ovlasti pokrenuti postupak u okviru svojih nadležnosti i prema počinitelju nelegalnog odlaganja otpada, ako se on može utvrditi. U pogledu kontejnera i kamp kućica postupat će se u skladu s važećim Zakonom o građevinskoj inspekciji, dakle, donijet će se rješenje o uklanjanju.' odgovor je iz gradske uprave ŠL-u.
Navire još pitanja zasad bez odgovora, jer se doima kako je državi najvažnije u proračun naplatiti novac od naknade, a bez nadzora upravlja li korisnik zemljištem pod uvjetima i s namjenom za koju mu je dodijeljeno. Unatoč zamašnome dugu koji RH ne može naplatiti i veliko je pitanje hoće li ikad, deset godina poslije zadruga i dalje raspolaže s tim silnim hektarima, neki činovnik uredno bilježi novi dug s kamatama i tako se to može otezati još 40 godina, do isteka ugovora.
Je li zadruga Domaćin jedina skrivila to što se događa na državnom zemljištu u Vrpolju? Ne bi se reklo, zapravo, možda bi porezni obveznici, budimo sarkastični, trebali biti sretni što Ivica Duje Ančić nije kurvin sin, prema vlastitoj izjavi. Jer da jest, još s takvom državom....