Kako Grad Šibenik raspolaže svojom imovinom, pogotovo stambenim fundusom u svome vlasništvu? Koliko Grad ukupno ima takozvanih kadrovskih i socijalnih stanova, tko su njihovi korisnici i na koji način su stanovi dodijeljeni?
Može li i u Šibeniku, kao što je recentni slučaj s Gradom Splitom, doći do preispitivanja načina raspolaganja gradskim stanovima i eventualnih prijepora oko toga tko bi trebao imati prioritet kod dodjele gradskog stambenog prostora: takozvani prijeko potrebni kadrovi ili socijalni slučajevi?
Potaknuti nedavnim otkazom splitskoj pročelnici za gradsku imovinu Maji Đerek, trenutno najpoznatijoj hrvatskoj zviždačici, za koju gradonačelnik Ivica Puljak nije imao ni razumijevanja ni milosti kad je taknula u gradske stanove i njihove korisnike, odlučili smo provjeriti kakvo je stanje po tom pitanju u Šibeniku.
Nadzor nad korištenjem
No, za razliku od Splita, gdje je došlo do dramatičnog razlaza gradonačelnika Puljka i pročelnice za gospodarenje gradskom imovinom Maje Đerek, koja je smatrala da bi socijalno ugroženi građani trebali biti jedini korisnici stanova u vlasništvu Grada, Šibenik nema problema ni s tzv. kadrovskim ni sa socijalnim stanovima. Naprosto zato što slobodnih stanova nema. A kako se čini, nema ni posebne ambicije da se preispita oportunost dosadašnjih kriterija i aktualnih korisnika gradskih nekretnina te eventualno donese nova politika i novi kriteriji gradske vlasti za korištenje stanova kojima raspolaže Grad.
Od pročelnika Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom Tihomira Paškova doznajemo da Grad Šibenik u svojoj evidenciji ima ukupno 116 stanova. U njih 49 žive najmoprimci sa slobodno ugovorenom najamninom, a 67 stanova koriste zaštićeni najmoprimci, izvijestio nas je Paškov odgovarajući na naše upite.
– Nismo uočili pojavu zloupotreba stanova u vlasništvu Grada – napominje, referirajući se na naše pitanje o možebitnim primjerima da neki od službenih korisnika dobivene stanove čak iznajmljuju, o čemu se uglavnom kuloarski spekulira, ili se, pak, prenose na druge članove svojih obitelji.
Pitali smo, doduše, i postoji li ikakav nadzor nad korištenjem gradskih stanova, no Paškov nam o tome ne kaže ništa, pa je moguće pretpostaviti da se korištenje gradskih stanova, nakon što nekom budu dodijeljeni, više i ne kontrolira.
– U gradskim stanovima, van zaštićenih najmoprimaca, pretežno žive socijalni slučajevi, a pravo neposredne dodjele stana (ako Grad uopće ima slobodan stan) ostvaruju prvenstveno korisnici stalne socijalne pomoći – ističe pročelnik te posebno napominje da se stanovi mogu dodijeliti i putem javnog natječaja. Posljednji takav natječaj u Gradu Šibeniku objavljen je 2002., "a nakon toga više ne, jer Grad nema slobodnih stanova".
Nema napetosti
– U Gradu Šibeniku prioritet kod dodjele stana – zaključno će Paškov – imaju socijalni slučajevi, i to na temelju anamneze Centra za socijalnu skrb koja se traži pri dodjeli raspoloživog stana.
Dakle, dalo bi se zaključiti da je šibenska gradska politika na tragu one koju je u Splitu pokušala provesti Maja Đerek. A da je to tako, potvrdio nam je i gradonačelnik Željko Burić.
– Kod nas nema nikakvih napetosti oko toga. Prioritet imaju socijalno ugroženi i najpotrebitiji građani, i to se rješava u suradnji s Centrom za socijalnu skrb, koji najbolje zna tko je od naših sugrađana u najvećoj potrebi. Međutim, osobno jesam za kadrovske stanove, pogotovo kad je riječ o neophodnim kadrovima u visokoškolskom obrazovanju, koje Šibenik posljednjih godina intenzivno razvija. Sada probleme sa smještajem gostujućih profesora rješavamo snalazeći se na ovaj i onaj način, i zato mislim da bi Grad s vremenom trebao kupiti poneki stan za tu, kadrovsku namjenu. Za smještaj onih čije su nam intelektualne usluge prijeko potrebne, jer bismo im tako osigurali adekvatnije uvjete za angažman u našim ustanovama višeg i visokog obrazovanja – kazat će Burić.
– Inače – napominje – kad mi se ljudi obraćaju za pomoć, a u ova tri gradonačelnička mandata to se događalo vrlo često, uglavnom je to zbog stana, zbog stambenog zbrinjavanja. Nažalost – dodaje gradonačelnik – ne mogu im pomoći jer Grad nema raspoloživih stanova na dispoziciji kojima bi mogao raspolagati u tom smislu i osigurati krov nad glavom svima kojima je to potrebno, a sami nemaju mogućnosti da riješe svoje stambeno pitanje. Prema tome, ako mene pitate – na kraju će šibenski gradonačelnik Željko Burić – nama su socijalni slučajevi prioritet, ali to ne znači da ne bismo trebali imati bar nekoliko kadrovskih stanova kako bismo mogli osigurati primjeren smještaj kadrovima bez kojih, trenutno, ne možemo.
Glumci bez smještaja
Nekad su se gradski stanovi dodjeljivali, baš kao i u Splitu, i glumcima koji su u šibenskom teatru imali angažman, koji nisu raspolagali nikakvim nekretninama niti su imali vlastiti smještaj, a po tržišnim cijenama im je bilo preskupo plaćati stan.
Ravnatelj HNK-a Šibenik Jakov Bilić rekao nam je da je kazalište nekoć, pogotovo prije rata, imalo pet-šest stanova, neki su bivši zaposlenici i danas u njima, ali ta se situacija odavno promijenila.
– Sam sam, prije nekoliko godina, tražio za neke naše glumce u Gradu mogućnost za dodjelu nekog stana, ali rekli su mi: Nema se! A nama su prijeko potrebni. Jer od početka svibnja ove godine angažirali smo dva splitska glumca u našem teatru i sad muku mučimo s njihovim smještajem. Jedan od njih stalno putuje na relaciji Split – Šibenik, unajmio je garsonijeru u starom dijelu grada, mlad je i nije zahtjevan, a drugi se snašao privatno. Dogodine se planiramo ojačati s još dvoje mladih glumaca (srećom, šibenskih korijena), a onda bih se i ja – kaže Bilić – mogao vratiti u svoju primarnu, glumačku profesiju.
Gradski stanovi, što bi se danas reklo, u Šibeniku nisu (top) tema. Niti bi pročelnik Paškov imao razloga strahovati od sudbine splitske kolegice Đerek. Stanovi su popunjeni, novih, slobodnih nema, a zauzete u Gradu nitko ne namjerava staviti na dnevni red i preispitivati. Ionako su ih dobili mahom korisnici socijalne pomoći...