Iris Ukić Kotarac, nije samo najprepoznatljivije ime s Nezavisne liste Stipe Petrine, nego i najborbenija vijećnica u šibenskom Gradskom vijeću koja upravo odrađuje svoj drugi mandat.
Kad smo je na početku ovog intervjua pitali što joj je ambicija i što je pokreće u njezinu političkom angažmanu, kratko i jasno je rekla: Želim biti dobra osoba, pomoći drugim ljudima. Užasavam se neznanja i zato stalno nešto čitam, proučavam. Mrzim licemjerje. Eto, to je Iris Ukić Kotarac, pravnica zaposlena u općini Primošten, koja se nada da će jednog dana ostvariti još jedan svoj san - posvetiti se odvjetništvu i pro bono zastupati siromašne i potrebite.
Razočarani i izvarani
Na zadnjim lokalnim izborima kandidirali ste se za šibensku gradonačelnicu. Što ste očekivali?
- Naravno da nisam očekivala pobjedu. Vodila sam kampanju 15 dana, bez ikakve infrastrukture, imajući na umu kako je to izvanredna prilika da u eter iznesem što god mi je na pameti, da otvaram teme o kojima se inače ne govori, da problematiziram ono što nas najviše žulja. Za potrebe kampanje tada sam bila izvukla podatak o broju zaposlenih u gradskoj upravi, gradskim poduzećima, ustanovama itd., i shvatila sam da je to cijela vojska ljudi koja je stranački i egzistencijalno zadužena od HDZ-a i koja redovito izlazi na izbore i glasa za HDZ, a zapravo za sebe i sigurnost svoga posla. U takvim okolnostima teško je očekivati promjene. Oni koji nisu glasači HDZ-a, razočarani su i izvarani, i oni se odlučuju za apstinenciju, na izbore i ne izlaze.
Hoćete li se ponovno kandidirati za gradonačelnicu Šibenika?
- Teško je to sada reći. Ali, ako moja stranka, dakle NL Stipe Petrine, procijeni da to ima smisla i da nešto mogu učiniti, da, kandidirat ću se ponovo. Ne odustajem ja lako.
Stipe Petrina nije samo vaš stranački šef nego i vaš poslodavac. Kako to da živite u Šibeniku, a radite u Primoštenu?
- Pa vrlo jednostavno. Javila sam se na natječaj, kao što sam se prijavljivala na sve natječaje u kojima se tražio pravnik po struci. Natjecala sam se i u Bolnici za vrijeme ravnateljstva sadašnjega gradonačelnika Željka Burića, i čula samo lijepe riječi, ali naravno, nisam primljena, jer tu se unaprijed znalo za koga je natječaj raspisan. U Primoštenu sam ušla u uži izbor, između tri kandidatkinje, i Stipe se odlučio za mene. Prije toga bila sam pripravnik na sudu, između ostalih i kod sutkinje Maje Šupe na Kaznenom odjelu, neko vrijeme i kod suca Živka Pašare, pa na maloljetničkom, položila pravosudni ispit i nadala se jednog dana biti dio pravosudnog sustava. Tražila sam posao kad mi je prijateljica signalizirala da je općina Primošten raspisala natječaj za pravnika. I eto, javila sam se, mada mi prije toga posao u upravi nije bio ni na kraj pameti, grozila sam se uprave, smatrala da je to šuplji birokratski posao. Ali, uz Petrinu sam svoj posao počela doživljavati kao veliki izazov.
Najbolja ekipa
Zar može biti izazov mjesto općinskog pravnika za nekog tako ambicioznog sa završenim pravosudnim ispitom?Može, može. U osnovi to je klasični pravnički posao, vrlo sličan odvjetničkom samo što mi nismo na tarifi nego na plaći, a osim toga stalno probijamo neke pionirske putove, tražimo neka nova rješenja, a to je samo kreacija načelnika Petrine. U početku sam bila skeptična, a onda se nisam mogla načuditi da sam na prvi pokušaj dobila svoj prvi stalni posao, mada sam mislila da nemam šanse. Nisam uopće poznavala Petrinu, a ni on mene. Još kad sam mu rekla da sam radila kao pripravnik kod Maje Šupe ili kod Pašare s kojima je on već tada imao problema na sudu, mislila sam da nemam nikakve šanse. Ali, njega ni to nije spriječilo da mi pruži priliku. I danas sam još uvijek u općini Primošten, evo devet godina je prošlo, a ja ću vam i sada reći da imamo najbolji i najzdraviji mogući kolektiv u kojemu smo svi ravnopravni, samo svatko radi svoj posao, a izvan toga smo ekipa koja dobro radi i dobro se zabavlja.
Vi ste i vijećnica u GV-u Šibenika. Što s te pozicije realno možete učiniti za grad i građane Šibenika?
Izvorna ambicija NL SP je bila Županijska skupština i tu smo na prvim izborima u kojima smo sudjelovali dobili čak osam vijećnika. Sada ih imamo sedam. U Gradsko vijeće Šibenika ušli smo drugi put. Na izborima 2013. dobili smo dva, a na zadnjim lokalnim izborima tri gradska vijećnika. Istina je da je naša matična baza Primošten i da nam je tamo gro članova, ali činjenica je da je Stipe Petrina i u Šibeniku ime koje jamči da ljude neće izvarati. Zato su nam i Šibenčani dali povjerenje i glasali za našu političku opciju.S obzirom na to da smo u oporbi, možemo upozoravati na probleme u Gradskom vijeću i biti korektiv i kontrola. I koliko budemo uporni toliko ćemo imati i rezultata. Uzmite samo primjer šibenskog Vodovoda. Tu stvar ćemo istjerati do kraja...
Jesam li bankrotirala?
Najavljivali ste i tužbu?
- Trebamo potporu 10 posto udjeličara za to. Na zadnjoj sjednici GV-a sam postavila pitanje kolegama iz HDZ-a, Draganu Zlatoviću i Branimiru Zmijanoviću, koji su pravnici po struci, hoće li pomoći i oni da se napiše tužba protiv Vodovoda i njegove uprave zbog štetnih radnji na teret građana. Naravno, oni su to ignorirali. Mi sami ne možemo ništa jer je Grad Šibenik većinski udjeličar sa 60 posto, a ostalo su mahom HDZ-ove općine koje se neće u to petljati. Doduše, podigli smo mi i kaznenu prijavu. Nećemo odustati. Možemo zatražiti i od gradonačelnika koji predstavlja Skupštinu Vodovoda da poduzme nešto jer je to u njegovoj ovlasti. Ali, naravno da oni neće ići jedni protiv drugih ma koliko da je u pitanju javni interes. Evo, sad direktor Vodovoda tvrdi da je za dokapitalizaciju Jadranske banke, što smo također problematizirali na Gradskom vijeću, imao odluku Skupštine. A gradonačelnik tvrdi da o tome nije ništa znao. A tko je znao ako on nije, a on je Skupština?! Na isti način ću otvoriti i pitanje nefunkcioniranja ATP-a, suspektne stvari u Kazalištu, itd.
Ovih dana je odjeknulo kao bomba da je općina Primošten jedna od najzaduženijih. Zanimljivo je da ste to javno objašnjavali vi, a ne načelnik Petrina?
- Petrina je, koliko god ekstrovert, toliko i samozatajan. Vrlo je specifičan. On ima svoje istine vezane za svoj braniteljski status, vjerska pitanja, Primošten, ali neće o tome polemizirati javno, jer smatra da su to njegove intimne stvari i da se ne mora nikome ispovijedati. Smatra da su činjenice očite, da je on očito pošten, da smo mi očito najbolja općina i da nema potrebe bilo kome što dokazivati. Tako da ja preuzimam ulogu gasitelja medijskog požara, a njega za to nije briga.
A što se zaduženosti općine tiče, mislim da je država opet nekome skupo platila za nekakvu glupost od istraživanja. Gledajte, išlo se prikazivati ukupne dugove u jednoj godini, iako se zna da se krediti uzimaju na jednu, pet, deset, pedeset godina. Dakle, to je suludo. Po tome sam ja prezadužena s milijun kuna, radi kredita za stan, a plaća mi je sedam tisuća. Dakle, bankrotirala sam. Ali, ako gledaš razdoblje od 30 godina, gdje je moj očekivani prihod oko tri milijuna kuna, onda je to sasvim podnošljivo. Prema tome, oni su nama obračunali ukupne kredite kojima je otplata u tijeku. Prvi kredit smo uzeli za zgradu općine u kojoj su i dva komunalna poduzeća, dječji vrtić, rekreativni sadržaji, a kredit otplaćujemo najmom stare općinske zgrade. Drugi kredit je za zdravstvenu ambulantu, treći za starački dom i dokumentaciju za Gospu od Loreta koja je ušla na međunarodnu hodočasničku rutu.
Dobrodošao Gospin kip
Koliko je kip Gospe od Loreta bila opravdana investicija i koliko je stajala općinu?
- Svakako je opravdana, stajala nas je šest milijuna kuna sa svim popratnim sadržajima, i ljudi su listom oduševljeni. Taj projekt se "kiselio" dvije-tri godine, a inicijativa je stara bar deset godina. Cilj nam je razvoj vjerskog turizma. Osim toga, Stipe vjeruje u Gospu, Primoštenci iskreno u nju vjeruju, pa je to zapravo investicija koja nije isključivo komercijalno, nego i duboko vjerski motivirana. Ove sezone obilazak svetišta se nije naplaćivao, a za iduću sezonu o tome će odlučiti Općinsko vijeće. Nama je cilj da naši ljudi dobro žive.
I jeste li postigli taj cilj?
- Da. Mi smo najbolja općina po financijskim pokazateljima, godinama smo u najvišem razredu po razvijenosti, a svojim smo poslovnim odlukama i ulaganjem u infrastrukturu postigli da nam nekretnine budu u najvišoj cjenovnoj kategoriji, baš zbog uređenosti, čime želimo kompenzirati nedostatak hotelskih kapaciteta.
Zašto do danas nisu obnovljeni hoteli Primoštena d.d.?
- Ne znam, nemam odgovor. Mi bismo bili najsretniji da netko kupi Primošten d.d i počne raditi, ili da to učine Mađari koji su sada vlasnici. Ne vidim nikakav ekonomski rezon da to ostane ruševina. Bili smo više puta u Vladi i razgovarali o tome, ali uvijek bez uspjeha. No, ljudi moraju znati da nije općina sudjelovala u prodaji Primoštena d.d. nego Fond za privatizaciju, a Stipu Petrinu su pljuvali kad je govorio da ne prodaju hotele...
Iz Hrvatske se mladi ljudi stalno iseljavaju. Je li i vama palo na pamet otići?
- Teško mi je gledati kako moji prijatelji odlaze vani, kako su ljudi gladni, nesretni, i zato sam se politički i angažirala. Ne želim imati grižnju savjesti zato što radim u sredini koja mi može redovito isplatiti pristojnu plaću. Ja je pošteno zaradim i ne moram se zbog toga sramiti. Ali, ne želim otići. Majka mi je često znala reći da joj je žao što ja i brat, koji živi i radi u Zagrebu, nismo otišli vani. Ja, međutim, polazim od pretpostavke da svi ne možemo otići, je ni moj otac nije bježao s prve crte, a šta bi bilo da je mislio samo na sebe i dao petama vjetra. Netko mora ostati ovdje i boriti se.
Ovisna o Facebooku
Ti si izabrala borbu, ali kako je boriti se u dominantno muškom svijetu politike? Smeta li ti kad te ljudi komentiraju zbog izgleda, a ne sadržaja koji iznosiš?
- Mislim da su u tome gore žene od muškaraca, oni su bezazleniji. Uvijek mi je to bilo odvratno, i nikad nisam htjela da me se doživljava kao objekt, jer sam osoba sa stavom i smeta me takav pristup. Ali, uvijek sam spremna ukrstiti argumente sa svima, pa može tko god hoće sa mnom u fight. Radije bi da me kolege doživljavaju s obzirom na sadržaj nego na izgled. Mislim da sam dobrim dijelom to i postigla. Što bi rekao moj susjed iz Zagreba, iz studentskih dana: Mali tić, veliki krič...
Kad vas čovjek sluša rekao bi da za sebe uopće nemate vremena...
Imam, ali to je više pitanje moje naravi. Mozak mi uvijek radi, teško mi se opustiti. Imam vremena, ali ga nedovoljno konstruktivno koristim.
Ništa rekreacija?
- Ne osim šetnji s mužem i prijateljima, sitnih izleta, jednom godišnje neko kraće putovanje i to je sve. Nemam hobija ni vremena za njih.
Ali ste na društvenim mrežama neprekidno...
- Strašno sam se na to navukla. To mi je velika mana. Ali, kako je to jedini slobodni medij na kojem možeš iznijeti svoje ideje i stavove, kad jednom u to uđeš, teško izađeš.
Muž oslonac
A prijatelji?
- Blagoslovljena sam najboljim prijateljicama na svijetu. I one su moje biračice, moje kritičarke, i moja podrška. Ne floćavaju mi nego kažu što misle, pa makar da je i loše. Uz njih, moj najveći oslonac i moj balans u životu je moj muž.
Kino, kazalište, koncerti?
- Sve. Ne propuštam ni jednu predstavu u Kazalištu, filmove bira muž, a odlazim i na koncerte, osobito rock koncerte.
Knjige?
- Upravo čitam "Vjeru u dijalog". Ne volim trošiti vrijeme na beletristiku. Kad čitam volim nešto novog i naučiti. Prelistam i modne magazine, čisto da njegujem svoju žensku stranu, jer sam primijetila kako sam u ovom poslu malo ogrubila. Počela sam psovati, što bih svakako htjela prestati. Dobro se inače zabavljam sa svojim društvom, smijemo se katkad i ludujemo, tako da me bude sram reći da imam 41 godinu.
Kako sve to prihvaća muž?
- Dobro, navikao se, samo me zna često upozoriti da više pažnje posvetim sebi, zbog zdravlja. On je sto posto uz mene.
