Ne znam kako je danas, ali nas su u školi učili kako su prvi znaci proljeća visibabe i jaglaci koji svojom nježnom cvjetnom glavicom vire iznad snježnog pokrivača. Ali, je... ga, kad kod nas nema ni milimetra snijega, a kamoli snježnog pokrivača. A visibabe i jaglace današnji osnovci mogu ionako vidit u trgovačkom centru priko cile godine. Sve friško uvezeno iz nizozemskih plastenika! Današnju bi dicu učiteljice mogle učit, rećemo, da reču: "Tata, stiglo je proljeće. Kako znan? Vidija san da su one male pomidorice na akciji u Kauflanda!"
Al, zato ja iman svog Antu Baranića, svog vjernog fotoreportera, ratnu proizvodnju, "since 1942." koji mi je vrlo plastično kazao kad samo ulazili u Zaton:
– E, vidi se da je proliće!
– Jel, po rascvitan bajamama? – pitam ja naivno, kao pravo "dijete cvijeća", rođen 1968.
– Ma, kakvin bajamama, Bog te ne ubija. Vidiš da je kod kontejnera na ulazu u Zaton puno starih štramaca i jogija. Brzo će Uskrs, Bodulci i svi ovi šta žive uz more se spremaju za sezonu. Rede se apartmani, minja bjankarija... – slatko se moj kolega smije svojoj domišljatosti. Veli, sigurno ima indijanske krvi kad ovako dobro čita tragove pokraj puta! Nu, neš...to da je Zaton postao turistički hit, kao uostalom i brojna druga mjesta šibenske rivijere, to je već notorna stvar. No, možda je stvar da su jutros higijeničari "Zelenoga grada" malo zaspali, pa nisu na vrijeme odvezli otpad.
Pofalit ću Novicu
– A, ne! Na "Zeleni grad" se ne možemo potužiti! Ne samo da redovito kupe sve ono što bi trebali, pa čak i ono što nije njihov posao, nego još i dođu izvanredno, čim ih zovnemo. Evo, su nam uredili i murve na rivi, ispilali, očistili, prve godine otkako ja znam da to ne radimo sami, nego nam to rade komunalci, pa se osjećamo kao da smo i mi dio grada Šibenika, kao što i jesmo. Znam da je sad moderno napadat "Zelenilo" i direktora im Novicu Ljubičića, al ja ga, evo, moran i pofalit. Zaslužija je! – veli mi "glavar sela", odnosno predsjednik Mjesnog odbora Zatona Boris Dukić. Koji se i sam ima čime pohvalit. Eto, nema koji dan da je u šibenskoj gradskoj upravi održan sastanak vezan za rješavanje projekta zatonske odvodnje, dosadašnje rak-rane cilog mista. U kojem je dosad znalo bit ka i u onoj reklami "Smrdi, smrdi, užasno smrdi". Al više neće!
– Ulazimo u samo finale. U šestom misecu ove godine imamo sastanak u Hrvatskim vodama i Ministarstvu zaštite okoliša, a u devetom misecu, nakon lita i obećanje iz "Vodovoda i odvodnje" kako će cijeli projekt biti gotov i spreman za aplikaciju prema fondovima EU-a. Cijela investicija iznosit će 35 milijuna kuna, a uključivat će ne samo izgradnju nove kanalizacijske, nego i vodovodne mreže – kazao nam je Dukić.
Koji je prije neki dan prošetao gradom Šibenikom s ministrom rada Markom Pavićem, objavivši o tome i sliku na svom Fejsu, nakon sastanka u šibenskoj gradskoj upravi, na kojem se razgovaralo o povlačenju sredstava iz europskog socijalnog fonda. Svojim Zatonjanim!
Jel te prpa?
– Ma nemaš ti pojma ni di si doša, ni s kin imaš posla! – educira me Mirko Cvitan. – Nije ti samo ministar Pavić iz Zatona! Jesi ti zna da ti je naša i Željka Markić? E, ona ti je djevojački Živković! Naša Zatonka! Dinko Cvitan, ovi šta je bija glavni državni odvjetnik, ti je isto naš. I Mladen Bajić je bija zatonski zet. Isto ka i Ivo Sanader, i on ti je bija zatonski zet. Zet nam je i Žarko Puhovski, oženija našu Orhideju Martinović. Jel te već sad prpa, a? Pazi kako ćeš pisat! – smije se Mirko dok dobro raspoložen s ekipon isprid Studenca uživa u svojim penzionerskim danima.
Zapravo, doša je u selo izorati vrtal, i zasijati bob... Ali, nije posal zec, neće uteć.
– Zar nije rano za bob? – pita moj Ante, a Zatonjani mu odgovaraju: – Ma ke rano, već je i kasno. Lani je negdi u ovo doba, tamo desetog marča već izlazija iz zemlje, ali ga je led satra, smrza. Zato ove godine neće!
Al, nema veze ako i smrzne. Ima u "Konzuma" svega. A i isprid "Konzuma", u naše babe Ike, koja je rodom iz Stankovaca, s ulaza u Ravne kotare, a u Zaton se udala. I sad drži banak u mistu, s teke verdure, kumpira, kapule, selena, petrusimena. Da ubije vrime i popravi teke penziju, utuče koju kunu.
– Pošto kumpiri?
– Tako, tri, četiri, pet kuna, kako kada. I kako kome! Ima i brokulica, odnosno onih malih kupusića. To negdi zovu i ćimulice? – velin ja. I faljivan.
– A, ne ćimulice su drugo. Ćimulice su kad porižeš kupus, pa izrastu sa strane!
– Pa, zar to nisu brasunice?
– E, to ti je jedno te isto. Samo šta svako selo ima svoj naziv.
Dida Toni
Vole Zatonjani svoju Iku, a i oni njih. Kupe se oko nje, side na suncu, ljudikaju, a Mile Martinović voli kupit u nje zelja nego da mu di drugo dadu mukti. I on i Miona Kulaš!
– Evo, slikaj nas Ante zajedno. Da ljudi vide kako nam je lipo u našemu Zatonu! – vele nam.
– Sve mi imamo ode – i poštu, i ambulantu i doktora, i školu do četri razreda i vrtlić! – veli nam Ika.
A nama u susret dolazi Nikola Ševerdija. Proša je 90., a još je ka mladić. Skoro ka zatonski dida Toni!
– Iz novina? A kojih? Šibenskog lista. Tamo di je moj Zoran radija?
– E, tih!
– Meni je 91 moj mladiću. U "Remontu" san radija. Tamo je tri dila Zatonjanaca radilo. Sad san u penziji ode. I kako mi je? Više nego dobro! – veli meni Nikola. Zapravo, šta san van reka, pravi zatonski dida Toni.
– Je, dite moje, živin sam, nego kako, dica vamo-tamo, po svitu, Zoran je u Šibeniku. Najlakše je kukat. Ne kukaj! Boli ovo, boli ono, nego iziđi među svit. Kreći se! – veli meni moj dida Toni.
– Znači, vježbaj! PTM!
– Je, moje dite. I vježbati triba. Ja san 60 djevojaka i mladića vodija svojedobno u Zagreb na slet, tamo 50 i neke. Bi li ih danas moga skupit toliko? Ma kakvi!
Stižu i lososi
Al, uto opet u priču upada Boris...
– Mi još s te strane dobro i stojimo. Eto, imamo oko tisuću stanovnika, ali konstantno nam raste broj upisane dice i u školu. Bili smo pali na 12 učenika do četiri razreda, a dogodine će ih bit 26. A imamo i 30-ak dice na cjelodnevnom boravku u vrtiću. Dobili smo i 800 tisuća kuna za uređenje okoliša vrtića, a sređujemo i dokumentaciju za energetsku obnovu vrtića i škole. Tu nam ruku daje dogradonačelnik Danijel Mileta, molin te, nemoj da bi mi ga zaboravija – veli mi Boris.
– Dobro je, Boris, neću, znan ja da ti brzo iđu izbori sada, u četvrti misec, za mjesne odbore...
A ne smin zaboravit ni Josipa Pupića Bakrača, kojeg također zatičemo na zatonskoj rivi. Ni slučajno. Jer, njegova tvrtka "Sea Shell" samo je registrirana u Segetu Donjem, ali kao i mađarska mornarica, uzgajalištima ribe i školjaka tuče na sve strane, po Šibensko-kninskoj županiji. Ne samo Zatonu. Ima 25 polja školjki – pidoća i kamenica – i tri polja ribe – lubina i komarči, odnosno brancina i orada, što bi rekli domaći. A u devetom misecu će doć i losos. Ima i 26 zaposlenih, od čega je i 14 Zatonjanaca, pa je Josip i njegova tvrtka ne samo krupan poduzetnik, nego razvojni čimbenik ne samo Zatona, nego i cijelog ovog kraja. Otvorit će Josip uskoro i pogon za preradu i obradu ribe i školjaka u stankovačkoj poslovnoj zoni, na pet tisuća četvornih metara.
Bogatstvo iz mora
– U tome je budućnost! Naši su godišnji kapaciteti oko šesto tona ribe i tisuću tona školjki. A robu plasiramo i vani, u Italiju ali i na domaće tržište, u nekoliko velikih trgovačkih centara. Interesantna mi je i Skandinavija, jer mislim da imam kvalitetu za tamošnje tržište. Nekidan mi je bila ekipa iz WWF-a, uskoro ću izići i u njihovu časopisu, jer ovo što mi ovdje imamo, ovu bogomdanu lokaciju, to nema nitko. Ono što Dinara izvuče, sve one nutrijente, i hranjive tvari, to Krka donese u ovo naše primorje, kao sediment, i to daje toj našoj ribi i školjkama vrhunsku kvalitetu. To nije samo moje mišljenje, nego i stručnjaci na polju marikulture, kao što su Lav Bavčević i Mario Lovrinov. Oni su mi rekli da sam ja jedini Dalmatinac koji im je kazao "Ljudi moji, ja ne znam! Pa ću slušat vas koji znate!" A držin se i Konfučija koji je rekao da je pametan onaj koji zna da ne zna!
Eto ti na. Koga sve ja neću sresti u našem Zatonu. Hrvatskog poduzetnika koji citira Konfucija! Nije ni čudo da je i Borisu Dukiću kad je sreo Pupića Bakrača sinula, pala na um genijalna ideja da lani organizira prvu zatonsku pidoćijadu, zajedno s Ćoranom i "Sea Shellom".
A na šibenskom Veleučilištu došli su na ideju da pokrenu projekt zaštite pidoće kao izvornog proizvoda Zatona. Kao stonsku kamenicu! Pa će, kazao im je Dragan Zlatović, imat dva izvorna proizvoda – zatonsku pidoću i zatonskoga golca, riblju mlađ, zbog koje su bonkulovići odavno dolazili u poznati zatonski restoran "Porat".