Korona-kriza se drsko, agresivno uvukla u svaki segment našeg života. Njezini učinci na društvo, na standard građana i demokratske stečevine, bit će poražavajući. U uvjetima pandemije ljudi su prisilno desocijalizirani, a time i dehumanizirani, izravno im se zadire u ljudska prava i slobode (napose kretanja), a uz to se Covid-19 sve dramatičnije reflektira i na demokratske standarde, koji su ozbiljno ugroženi.
Grad Šibenik i Šibensko-kninska županija ovog tjedna su opetovano demonstrirali kako izgleda "demokratsko odlučivanje" u doba korone. Po drugi put zaredom Gradsko vijeće Šibenika i Skupština Šibensko-kninske županije sazivaju se virtualno, isti dan, u istom terminu. To je sada, izgleda, usvojeno već i kao pravilo…
Prvi put je sve obavljeno uz pomoć aplikacije (google obrasca), i uz isključivanje javnosti. Drugi put obje sjednice su se prenosile online, u realnom vremenu, pa su i novinari mogli pratiti njihov tijek. I što je to virtualno praćenje rada predstavničkih tijela pokazalo?
Zapravo, možda je i puno bolje ogolilo našu političku stvarnost od sjednica uživo. Pokazalo je kako taj privid nestvarnosti začas dokida i zadnje obzire političke kaste prema javnosti, prema biračima, prema građanima u ime kojih odlučuju. Otkrilo je koliko ozbiljno i odgovorno većina izabranih vijećnika participira u donošenju odluka, koliko im studiozno pristupaju i kako doživljavaju svoje sinekure (za koje primaju redovnu mjesečnu naknadu, iako su sjednice u pravilu svaka tri mjeseca). Razotkrilo je našu fingiranu demokraciju i nisku razinu političke kulture i komuniciranja, koja lakše ispliva kad s oponentima niste tete a tete. Jedna stvar je kad imate živog čovjeka ispred sebe, a sasvim druga kad ste suočeni tek sa slikom…
Dakle, oba predstavnička tijela, ono gradsko i ono županijsko, održana su elektroničkim putem, istovremeno i na nezadovoljstvo opozicije i javnosti. Zašto online, ako Sabor sa 151 zastupnikom može organizirati zasjedanje uživo, kako to da isto ne može šibensko GV s 25 ili ŽS sa 42 vijećnika? Na tom je pitanju oporba inzistirala, tvrdeći da u Šibeniku postoje sasvim prikladni, raspoloživi resursi (dvorane u Trokutu, na Veleučilištu, na Studiju ekologije i energetike…) za organiziranje sjednica, u nekoliko povezanih dvorana i uz sve epidemiološke mjere.
Isključena javnost
Vijećnik Loze u Županijskoj skupštini, Ivica Ledenko, motiviran prošlom sjednicom Županijske skupštine, u ime oporbe je stoga podnio zahtjev za utvrđivanje zakonitosti održavanja sjednice putem aplikacije i uz isključenu javnost. Ne očekuje nikakva čuda, ali makar će pokazati da se s njima ne može tek tako manipulirati, objasnio je motive spomenutog oporbenog zahtjeva.
No, i nakon toga, uslijedila je nova online Skupština, opet u istom terminu s Gradskim vijećem, ali je ovog puta makar omogućeno praćenje sjednice i novinarima
Naravno, nova tehnologija je za nove generacije, pa je tu bilo i tehničkih problema, prekida sjednice, isključenih mikrofona ili pak uključenih kad ne treba... Neki su vijećnici Županijske skupštine, poput Ivana Dobre, vijećnika s NL Stipe Petrine, izrazili sumnju u vjerodostojnost broja uključenih u rad Skupštine kao i broja onih koji su glasali za predložene točke dnevnog reda, s obzirom na to da je tijekom cijelog trajanja sjednice bilo moguće vidjeti njih svega devet, od 27 koliko je deklarirano kao prisutno.
U slučaju Županijske skupštine, online sjednica je rezultirala izostankom bilo kakve rasprave, pa čak i redovitog 'aktualnog sata' rezerviranog za pitanja vijećnika.
- Sve se to odigralo prebrzo, predsjednik Skupštine nije čekao da vidi je li se netko od nas prijavio za postavljanje vijećničkog pitanja, i dok ja mašem, on već zaključuje da pitanja nema - požalila nam se jedna članica Skupštine koja je potrajala tek nešto više od sat vremena. Toliko im je trebalo da pročitaju dnevni red i glasaju.
A donosio se proračun županije, težak gotovo 900 milijuna kuna (250 tisuća kuna izvornih prihoda), najvažniji dokument županije, i nitko ni riječi da pisne. Istom je tišinom ispraćeno gotovo svih 15 točaka dnevnog reda, a taj je muk nakratko narušio samo Ivan Dobra, vijećnik NL Stipe Petrine, koji je komentirao koncesioniranje uvale Tratinka na njegovu otoku Žirju, gdje je u sezoni i po 150 brodova privezano a otočani od toga, kako je rekao, nemaju ništa… I to je bilo sve. Sva ta tehnika, educiranje za uključivanje i praćenje sjednice, sve da bi šutke apsolvirali dnevni red. Mnogi vjerojatno i ne znaju o čemu su tog dana na Županijskoj skupštini odlučivali…
Potopljena Poljana
Gradsko vijeće se bolje snašlo u online verziji negoli ŽS. Toliko da su imali i "aktualac", a bogme i raspravu u kojoj se pokazalo, po tko zna koji put, da "ono što je dozvoljeno bogovima nije volovima".
Vlast može pogriješiti u kapitalnom projektu velike vrijednosti, kao što je slučaj s podzemnom garažom Poljana, koja je neposredno nakon prve velike kiše bila sličnija bazenu negoli parkiralištu, ali onaj tko je za to prozove i traži utvrđivanje odgovornosti za propuste, taj je lažljivac i destruktivac, pas lutalica i sakupljač dezinformacija kojima obmanjuje javnost. Tako je otprilike izgledao duel nezavisnog vijećnika Ive Glavaša i šibenskoga gradonačelnika Željka Burića, koji nije štedio uvreda na račun vijećnika.
Vijećnik je u Gradskoj vijećnici neprikosnoven. Gradonačelnik, koji teško podnosi kritike, nije član GV-a, on pripada izvršnoj vlasti i na Vijeću je gost, pa nije umjesno da vijećnika u njegovoj kući vrijeđa. I tomu bi se naša lokalna vlast, i gradska i županijska, napokon morala naučiti. No, to teško ide kad su oko vas samo klimoglavi i apologete koje slatkim riječima i dodvoravanjem kupuju vlastiti "održivi razvoj".
Poljana je vjerojatno ponos šibenskoga gradonačelnika Željka Burića, ali nije svetinja kakvom je pokušava proglasiti stigmatizirajući svakog njezina kritičara. A nije Glavaš jedini …
Izgovorio je gradonačelnik na online sjednici GV-a i sljedeće:
- Neki lokalni portali koji nama baš i nisu skloni su prijavili 15 projekata ili događaja godine, od čega su šest ili sedam projekti upravo Grada Šibenika, a na prvom mjestu je Poljana koja na njihovu žalost uvjerljivo među građanima vodi kao projekt godine.
I to je točno, ali je točno da je na trećem mjestu spomenute liste također Poljana, samo ona pod vodom, u sasvim oprečnom kontekstu od prvoplasirane.
No, zašto gradonačelnik misli da je Poljana, od građana proglašena projektom godine, na žalost nekog medija? Zašto uopće bilo koji medij proziva da vlasti nije sklon?
Javni novac
Nije posao novinara da budu apologete vlasti, da služe kao promidžbene brošure ili videozapisi gradskih velebnih projekata. Novinari su dužni izvijestiti javnost što Grad i njegovo vodstvo radi, kako radi i koliko je to na korist građana.
Da propitkuje gradonačelnika i njegove suradnike kako se troši javni novac, da ih poziva da polože račun građanima od čijih glasova i poreza oni jako dobro žive, da poziva na odgovornost one koji ne rade u interesu grada i njegovih stanovnika, koji zlorabe svoj položaj i ovlasti ili proračunski novac neodgovorno i netransparentno troše, vođeni osobnim preferencijama, a ne potrebama građana..
I nije svaka kritika po sebi zlurada i destruktivna, naprotiv, ona bi trebala potaknuti gradsku vlast da se preispita i korigira ako je sposobna objektivno se suočiti s argumentima koji joj ne idu u prilog, čime se može postići samo boljitak za građane, jer to je cilj, zar ne? Podilaženje vlasti i apologetsko klimanje novinara na štetu je i vlasti i građana, jer iz toga nikakav napredak za zajednicu ne može proizaći. Time se samo vladajuće gura dublje u njihovu "kulu bjelokosnu" iz koje puk niti vide niti čuju, a kamoli da im služe, što bi po definiciji morali. Jer, ti građani ih biraju i plaćaju.
Ili vladajući misle da je dovoljno da je njihova stranačka braća zadovoljna, a uglavnom jest, jer je uglavnom zbrinuta...?
Eto, ima nešto i u tim online sjednicama. S distancije, koju čini ekran, neke se stvari vide bolje, nego kad ste neposredni akter "predstave"…