Bilo mi je čudno i pomalo otužno kad sam nekidan kročila u prostorije županijske Udruge slijepih u šibenskoj Zadarskoj ulici. Dočekali su me tišina i tajnik Udruge Darko Juras. Da su normalna vremena bio bi tu i šjor Joso Bagić, predsjednik, pa gospođe Ana Bagić i Milena Trlaja koje bi me ponudile kavom, šjor Tiho Jurković, jedan od članova koji je svakodnevno dolazio na druženje, a na dogovor i referiranje što će tog dana raditi stigli bi vodeći pratitelji Karlo Orbanić i Ivan Kunčić. Iz prostorije do ulaznih vrata, s desne strane, čuo bi se žamor nekolicine slijepih i slabovidnih osoba i „oglašavanje“ zvučnog pikada… Većinu navedenih osoba zadnji put sam srela 15. siječnja, u velikoj dvorani udruge, pod maskama i na propisanoj udaljenosti, kad im je u posjet došao župan Goran Pauk sa suradnicima i poklonima. Točnije, s potrepštinama i uporabnim predmetima koji imaju zvučni signal ili su taktilni, a koji slijepoj i slabovidnoj osobi trebaju u svakodnevnom životu. Donaciju vrijednu nešto više od 30.000 kuna Županija je osigurala kroz europski projekt „Učinkovitija i kvalitetnija zdravstvena usluga primarne zdravstvene zaštite na području Šibensko-kninske županije“, koji je nedavno završen. Nakon razmjene nekoliko uobičajenih rečenica o životu i radu u „novom normalnom“, upitala sam Darka za ostale iz „ekipe“ i drago mi bijaše čuti da su svi dobro.
Vrijedna donacija Županije
- Kao i sve, i nas je izneredila ova korona! Fali nam druženje, fale nam naše marende, izleti, pikado, šah... Dalmatinske igre slijepih, koje se održavaju svake godine. Eto, prošle su trebale biti u Dubrovniku u proljeće, pa su zbog pandemije odgođene za listopad. A onda je situacija postala još gora. Tko zna kako će biti ove godine i hoćemo li ih uspjeti organizirati. Prilagodili smo se situaciji, jer naša populacija slijepih i slabovidnih funkcionira gotovo na svim poljima kao i videći. I sve nam to sada jako fali. Ali, svjesni smo toga da je ovo vrijeme u kojem trebamo biti strpljivi i oprezni, jer su naši članovi mahom starije životne dobi i nužno je izbjegavati bilo kakva okupljanja i izlagati se mogućoj zarazi – kaže Darko. Upitala sam ga što su učinili sa svim onim pomagalima što im je Županija donirala.
- Već smo to podijelili našim članovima, a nekoliko predmeta smo ostavili u udruzi jer će nam trebati kad sve ovo s epidemijom prođe i kad ponovno krenemo u posjet dječjim vrtićima i školama, s kojima imamo jako dobru višegodišnju suradnju. Tako ćemo našoj djeci na licu mjesta pokazati kako neko pomagalo funkcionira i koliko ono znači slijepoj osobi. A vidjeli ste što smo svašta dobili i još jednom bih zahvalio našoj Županiji na toj, slijepim osobama jako vrijednoj donaciji – kaže Darko.
Među ostalim, dobili su govorne tlakomjere, termometre, toplomjere, zvučne privjeske za ključeve koji slijepoj osobi daju potrebnu informaciju. Bile su tu i razne taktilne društvene igre kojima se može služiti slijepa i slabovidna osoba, što znači da dodirom prstiju može dobiti sve informacije o igri koje osoba s vidom ima gledajući.
- Sve su to stvari koje su u današnje doba neophodne da bi slijepa i slabovidna osoba mogla biti ravnopravna sa svima ostalima te da bi mogla funkcionirati na način na koji funkcionira svaka osoba koja vidi. Sva ta tehnološka dostignuća danas postoje, ali naša populacija ih sebi baš i ne može priuštiti jer su doista skupe. Osobnu vagu, uzet ću za primjer, ljudi koji nemaju problema sa sljepoćom, mogu u trgovačkom centru na akciji kupiti za 50 kuna. Slijepa osoba za osobnu govornu vagu na hrvatskom jeziku platit će između 800 i 1000 kuna, a tako je i sa svim ostalim upotrebnim predmetima – reče Juras.
Videći pratitelji na terenu
Iako se ne okupljaju u prostoru udruge, članovi, a njih je oko 150 na području županije, nisu zaboravljeni i sami. Dok smo nas dvoje ćakulali u toploj kancelariji, videći pratitelji Karlo i Ivan bili su na terenu. Kad smo se dotakli te teme, Darko nije mogao sakriti osmijeh i izraziti zadovoljstvo što su, zahvaljujući resornom ministarstvu i Europskom socijalnom fondu dobili ta dva - kako reče – „zlata vrijedna mladića“ koji su ne samo „desna ruka“, već i prijatelji slijepim osobama kojima svakodnevno pomažu.
- To su projekti koji idu i naši videći pratitelji cijelo vrijeme rade, obilaze korisnike i pomažu im. Naravno, uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. Prvi nam je došao Karlo, u veljači 2016. godine, na rok od tri godine, a onda je projekt produžen za još tri godine. S obzirom na to da gotovo sve udruge, pa tako i naša, svoj rad temelji na projektima koji se financiraju iz državnih ili europskih fondova, morali smo se okrenuti prijavljivanju na natječaje, jer drugačije ne možete osigurati sredstva. Tako smo tijekom 2015. godine, uz veliku pomoć Udruge Mladi u EU, koja nam nesebično pomaže kod pripreme i apliciranja natječajne dokumentacije, prijavili projekt „Pokažu mi put“ na natječaj za program „Videći pratitelj“, koji je raspisalo tadašnje Ministarstvo socijalne politike i mladih i prošli. Karlo tako već petu godinu radi s 40-ak naših članova – govori Darko.
U travnju, godinu dana kasnije, dobili su i drugog videćeg pratitelja, Ivana. Zaposlen je kroz projekt "Tvoja ruka vodi me", koji se financira sredstvima Europskog socijalnog fonda i traje dvije godine, tako da je i njemu ovo drugi „mandat“.
- Naš Ivan, kako je projektom određeno, brine o petnaestak članova starijih od 65 godina. Mislim da uopće ne treba govoriti koliko nam videći pratitelji znače. Potrebe su velike, tako da moramo praviti i neke prioritete, a ne želimo niti pomisliti da se s projektima ne nastavi i dalje i da ostanemo bez njih. Duboko se nadamo da do toga neće doći, jer Udruga nema vlastitih sredstava da ih zaposli mimo projekata. Kad bi se to, ne daj Bože, dogodilo, bio bi to šok za sve one kojima se sada pomoć pruža i osjećali bi se gore nego ranije dok videćeg pratitelja nisu imali. Znate, slijepa osoba, pogotovu ona koja živi sama, može jednom, dva ili pet puta zamoliti pomoć nekog iz obitelji, prijatelja ili susjeda i dobiti je. Ali, to nije dugoročno rješenje. Svi oni imaju svojih obaveza, svoj život, i možda vlastite probleme, a ovako kad imate osobu koja vam je svakodnevno na usluzi, to je nešto što se samo poželjeti može – kaže Darko.
Projekt „Koračajmo skupa“
Trenutno se u Udruzi provodi još jedan izuzetno važan projekt za slijepe i slabovidne osobe. Naime, u listopadu prošle godine Udruga je krenula s provedbom projekta „Koračajmo zajedno“, koji se financira sredstvima Europskog socijalnog fonda kroz nacionalni program „Zaželi – program zapošljavanja žena“. Provodit će se 18 mjeseci, a za projekt, čija je voditeljica Milena Trlaja, županijska Udruga slijepih dobila je oko 740.000 kuna.
- Kao što sam već spomenuo, članovi naše udruge su starija populacija i ovo je također jedan od izuzetno važnih projekata koji provodimo. Na projektu je zaposleno osam žena, gerontodomaćica, a u projekt je uključeno 48 korisnika starijih od 65 godina. Svaka žena brine o šest korisnika, pružajući im pomoć u kući: od održavanja čistoće, osobne higijene, kuhanja, nabave namirnica, odlaska po lijekove, vode ih liječniku i rade sve ostalo što slijepa osoba sama ne može uraditi. Kroz ovaj projekt, kao i projekte videćeg pratitelja, pokrili smo šire šibensko područje, ali i druga mjesta u županiji. Zaposlene su žene koje žive na određenom području na kojem su i korisnici, jer je tako najbolje. Prvo, na poznatom su terenu, a drugo, žena je blizu korisnika o kojima brine tako da u svakom trenutku može reagirati. Iako i one, kao videći pratitelji, formalno imaju fiksno radno vrijeme, u praksi nije tako. Svi su oni našim članovima i korisnicima usluga na raspolaganju, pa mogu slobodno reći, 24 sata na dan – kaže na kraju tajnik Udruge slijepih Darko Juras.