"Ima li nade da u ovom stoljeću dječji dispanzer dobije primjereniji i veći prostor, da čekaonice budu normalne, da uvjeti za djecu i rad doktora budu bolji? Je li moguće da se ta derutna zgrada koja se raspada već stoljećima nije mogla zatvoriti i da djeca nisu mogla dobila drugi prostor?", dio je pisma majke Ive Milutin upućenog županu Goranu Pauku.
"Je li moguće da ne postoji nijedan drugi dio bolnice koji se mogao urediti za dječji dispanzer? Dok tamo satima čekate, miješaju se zdrava i bolesna djeca, jer ne postoji mjesto gdje bi mogla biti zdrava djeca koja su došla na kontrolu. Kada je gužva, s djecom morate čekati vani. Baš je to lijepo na kiši, jugu i buri. Ono ruglo od dispanzera jako je zdravo i baš zove da se poveća broj djece u gradu!"
Ne skrivajući ironiju napisala je Iva Milutin, majka 13-godišnje djevojčice i trogodišnjeg dječaka, u pismu šibensko-kninskom županu Goranu Pauku, nadajući se da će njezin apel imati odjeka.
Milutin je mama bez dlake na jeziku, jedna od onih koja pred problemima ne okreće glavu i spremna je u njihovu rješavanju sudjelovati te o tomu otvoreno i javno govoriti. Ovog ljeta tako je među roditeljima pokrenula potpisivanje peticije za besplatne udžbenike u školama, jer vjeruje da novca u gradskim i županijskim kasama za djecu mora biti. Nedavno je upozorila i na problem zapuštenog dječjeg igrališta na Bualama prekrivenog perjem i ptičjim izmetom, budući da su neki građani tu redovito hranili golubove, bacajući im kruh i ostatke hrane.
Gnjavila je zbog toga gradsku upravu, pisala i stavljala fotografije po društvenim mrežama, alarmirala medije. Na kraju je i uspjela, a šibenski komunalci uredili su igralište, postavili zaštitnu ogradu i odgovarajuće sigurnosne podloge te nove sprave za igru.
Prekipjelo joj
Ovaj put Milutin je oštricu svog roditeljskog revolta usmjerila prema dječjem dispanzeru. Prekipjelo joj je jer, tvrdi, godinama se tu ništa nije značajnije mijenjalo. Barem ne od vremena kada je tu još sa starijim djetetom dolazila.
- Godinama se ništa nije ulagalo. Katastrofa! Strop se raspada, žbuka otpada. Mislim da su se jedino zidovi obojili i to je sve. U čekaonici imate nekoliko klupa, a prostor je toliki da tu može stati svega desetak ljudi. Kada je gužva, roditelji s djecom moraju stajati u dvorištu. I to je još dobro kada je lijepo vrijeme, a što kada pada kiša, kada je hladno? Ma, strašno – zgraža se Milutin.
Kaže da je županu Pauku pisala nakon što su joj u šibenskoj gradskoj upravi kazali da dispanzer nije pod njihovom ingerencijom, već od Šibensko-kninske županije.
Potvrdio je to i Joško Jurić, ravnatelj Doma zdravlja u Šibeniku, kojemu su problemi o kojima govori ova majka itekako poznati. Ali rješenje problema, kako kaže, niti je skoro moguće, niti je jeftino.
- Zgrada dispanzera u vlasništvu je šibenske Opće bolnice, ali nam je dana na korištenja početkom 90-ih, kada je Dom zdravlja izišao iz sastava bolnice. Mi smo, dakle, korisnik zgrade i točno je da je stara i derutna. Dispanzer ima četiri liječnika koncesionara, ali tri ambulante, jer jednu dijele dva liječnika. Imamo samo dvije čekaonice spojene jednim vratima i jasno nam je da su one male i da je problem što tu dijete, koje dođe na kontrolu, se može zaraziti, recimo, u vrijeme gripe kada je gužva i ima puno oboljele djece. No, u postojećim gabaritima zgrade nemoguće je nešto značajno napraviti. Mi smo i lani popravljali krov, promijenili smo staru stolariju i stavili novu, PVC da ne puše i da nije propuh. Uredili smo i okoliš. To je najviše što smo mogli napraviti, ali tamo jednostavno nedostaje 50-ak "kvadrata" – tvrdi Jurić.
Kozmetičke intervencije
Svjestan je da su dosadašnje intervencije ipak kozmetičke naravi. Jedna takva obavit će i sljedećih dana, najvjerojatnije već ovoga vikenda, kada će se oličiti čekaonice i ambulante. Upitan je li krajnje vrijeme da Šibenik dobije novi dječji dispanzer primjereno uređen i opremljen, na nekoj drugoj lokaciji, odnosno da se izgradi novi ili dogradi postojeći, s obzirom da se nije mijenjao desetljećima, Jurić baš i nije mogao pružiti utješan odgovor. Barem ne za još koju generaciju malih Šibenčana.
- Razmišljao sam i došao na ideju da, kada već moramo ponovno dizati kupe i sanirati krov, da dignemo jedan kat na postojećoj zgradi. Ali o tomu moram razgovarati sa stručnjacima i upravom bolnice da vidimo je li to moguće i kako bi se eventualno to moglo izvesti.
