StoryEditor
ŠibenikIvan Slavica

Svaka mu piva: Upoznajte šibenskog maturanta, jednog od najmlađih kandidata na predstojećim parlamentarnim izborima

Piše Silvana Uzinić
26. lipnja 2020. - 08:55
Ivan SlavicaNiksa Stipanicev/Cropix

Kad upoznate gimnazijalca koji o društvenim zbivanjima govori s toliko znanja kao da dnevnu politiku prati praktično od rođenja i kad još trenutna zbivanja zna smjestiti u povijesni kontekst zbilja se, neovisno o tome gajite li simpatije za njegov politički izbor, morate oduševiti. Točno to vam se dogodi u razgovoru s Ivanom Slavicom, kandidatom na izbornoj listi platforme Možemo! u Šibensko-kninskoj županiji. Jer preciznost s kakvom ovaj 18-godišnjak, inače najmlađi kandidat na predstojećim izborima, secira probleme na političkoj sceni nadmašuje sposobnost većinskog biračkog tijela, a argumentacija kojom potkrjepljuje svoj izbor je vrijedna poštovanja.

Moguće da je zrelost stekao u obiteljskom okruženju jer je kao jednogodišnjak tragično ostao bez majke, podigli su ga otac, baka i djed. Novine čita još od petog osnovne, a povijest strastveno uči pa ju je htio i studirati, ali ipak neće jer to bi ga, kaže, odvelo u prosvjetu. Upisat će pravo jer će kasnije imati širi odabir za društveni angažman. Voli Milu Kekina, Hladno Pivo, EKV, ali ipak ode s prijateljima i na "narodnjake". Razgovarali smo s njim na dan pisanja državne mature.
 

Kako je prošao ispit? Šta se jutros pisalo?
- Matematika.
 

I? Kako je prošlo?
- Ok, zadovoljan sam.
 

Je li bilo teško?
- Ma ne. Ja sam ionako pisao razinu B. Ovo drugo, hrvatski i engleski sam imao razinu A.
 

Je li to sve ili te čeka još ispita?
- Čeka me još politika i gospodarstvo.
 

Ali to ćeš lako...
- Da.
 

I šta upisuješ?
- Mislio sam da ću povijest, ali ipak sam se odlučio za pravo, i to u Zagrebu ili u Rijeci.
 

A zašto ne u Splitu?
- Zato šta mi je preblizu pa bi to bilo kao da i nisam išao na studij. Prvi izbor mi je Zagreb, a Rijeka mi je liberalnija sredina.
 

Misliš liberalnija od Šibenika? Ili od Splita?
- I od jednog i od drugog.
 

Nije li baš Šibenik liberalan, ima Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije, ima festival ljevice Fališ, uostalom tu je sjedište Dalmatinske eparhije Srpske pravoslavne crkve, vladika i bogoslovi nemaju problema... Zar time grad ne pokazuje da je suživot različitih moguć?
- Da, eparhija je tu u mom susjedstvu, 250 metara od moje kuće, tu je još od doba Napoleona. Ali ja se ne zalažem za suživot, već za život. Suživot zazivaju, recimo, u Jeruzalemu, koji je obilježen sukobom Palestinaca i Židova. To su mjesta u kojima je teško uspostaviti normalan život kakav ja priželjkujem. A na prvom Fališ-u sam bio već 2014. godine. Tu sam upoznao Dragana Markovinu, a kasnije 2016. i Radu Borić.
 

Je li onda to poznanstvo zapravo presudilo da ideš s Možemo! na izbore? Ili si interes za ljevičarske ideje i politiku razvio već u obitelji?
- U obitelji su se uvijek gledale vijesti, dnevnici... Jednostavno me zanima politika. Intenzivno pratim politiku od dolaska Kukuriku koalicije na vlast i Ive Josipovića na Pantovčak. Tada je bilo turbulentno. Mom djedu je, inače, otac poginuo u partizanima kad je bio desetogodišnjak, a moj tata je bio branitelj u 113. brigadi. A Dragan Markovina me jednom oduševio kad sam ga gledao na televiziji, pratim tu Novu ljevicu od prvog dana. Sada su me oni pozvali da budem na listi. Nisam prihvatio na prvu, ali onda je presudio odnos ministrice Blaženke Divjak prema maturantima. Njezina neodlučnost prema nama je u meni stvorila bunt i tako sam se odlučio kandidirati.
 

Koji si po redu na listi?
- Drugi.
 

I, što ako uđeš u Sabor?
- Ne vjerujem da će se to dogoditi, ali bila bi mi to velika čast. Možda bih svoje mjesto prepustio jer smatram da ipak trebam završiti fakultet da bih bio zastupnik.
 

Zašto si onda pristao da budeš na listi i zašto si odabrao Možemo?
- Zato što se stranke okupljene u toj platformi jedine zalažu za radnička prava. Osim toga, time sam htio poručiti mladima da ne moramo odlaziti iz zemlje jer ovo je prelijepa zemlja, već da možemo nešto promijeniti. Ne smijemo odustati od borbe za čistiji okoliš i bolju budućnost, boriti se isplati.
 

Kako su reagirali tvoji vršnjaci?
- Odlično. Podržali su me, a i profesori su mi dali podršku. Javljaju mi se mnogi.
 

Zašto se, po tvom mišljenju, više mladih ne bavi politikom?
- Zato što vide da je zadnjih 30 godina isto stanje i čini im se da se ne može ništa promijeniti. HDZ-u treba još samo koji mandat pa će vladati koliko i Savez komunista u onom režimu. SDP je imao priliku promijeniti taj narativ, ali ju je prokockao. Ako su socijaldemokratska stranka, onda je valjda logično da vode brigu o radnicima. Ali upravo oni su suzili prava iz Zakona o radu. SDP je HDZ-u zamjenski tim, drži mu ljestve. Obje stranke vode istu ekonomsku politiku, svi su se isto ponijeli prema sramotnoj privatizaciji poduzeća... Zato su popularne treće opcije poput Živog zida i Mosta, jer ljudi se ponadaju da se nešto može promijeniti. Ali mladi vide da ovi koji se zaklinju u Hrvatsku, koji su prvi na televiziji, zapravo lažu i kradu, pa onda misle da im je bolje biti u časnoj manjini, ponekad je to nasuprot svima.
 

Pročitala sam da ti je Mirando Mrsić u srodstvu, a baš on je smanjio prava iz Zakona o radu.
- Da, točno, on je nećak moje bake. Ali to mene ne sprječava da kažem kako je on pogriješio kad se zalagao protiv radničkih prava.
 

U rodu ti je i pokojni admiral Sveto Letica?
- Da. On je bakin brat.
 

Misliš li da su ideje Radničke fronte, koja je u koaliciji Možemo, bliske mladima?
- Mislim da je Katarina Peović izvrsna, ali izrazi poput eksproprijacije pomalo zbunjuju ljude jer asociraju na lenjinizam i revoluciju Pol Pota. Mi se ne zalažemo za revoluciju, zapravo, ja jesam za revolucionarne promjene, ali bez oružja i sukoba.
 

Spremaš se postati pravnik, što misliš o sudstvu?
- Uf, sudstvo je katastrofalno. Ali to se ne može promijeniti onako kako je predlagao Mislav Kolakušić, koji bi smjenjivao i hapsio tisuće ljudi u jednom danu. Pa to nije mogao ni kralj Aleksandar! Te stvari se dugotrajno mijenjaju.
 

Što čitaš od dnevnih novina, koje autore?
- Čitam redovno portale, a od tiskanih medija tjednik Novosti, jer u njima rade Viktor Ivančić i Boris Dežulović kojima će, kao i pokojnom Predragu Luciću, ljudi za 30 godina dignuti spomenik. Volim Antu Tomića, Juricu Pavičića, Dragu Hedla...
 

Voliš povijest? Očito je da imaš više od znanja iz školskih udžbenika. Što je pogrešno u školskom pristupu?
- Pogrešno je što se od učenika traže samo natuknice o nekim važnim događajima u našoj povijesti i tada stječu površno znanje pa su podložni za teze koje povijest revidiraju. Trebali bi čitati, ali interes za čitanje ne nedostaje samo mladima u nas, to je svjetski problem.
 

Šta radiš kad ne čitaš?
- Trčim s ocem. On je polumaratonac, a ja sam za kraće dionice. Obožavam se penjati na brdo Pisak tu iznad Šibenika.
 

Tu smišljaš kako ćeš uljepšati svijet?
- Ha ha ha... Ne, tu bacim mozak na pašu.

Najdraži film?
- "Karaula", jer vjerno prikazuje šizofreniju JNA tijekom 80-ih zbog straha od albanskog napada. Društvo koje je cijelo vrijeme strahovalo od vanjskog napada se na kraju uništilo iznutra zbog ekonomske krize koja je probudila srpski pa onda i sve ostale nacionalizme.

Glumac, glumica?
- Od glumaca čiji rad pratim već dosta godina mogu izdvojiti Sergeja Trifunovića i Leona Lučeva, a glumica Zrinku Cvitešić i Tihanu Lazović.

Serija?
- Od dobrih serija koje sam pogledao u zadnje vrijeme mogu izdvojiti "Uspjeh", u njoj glumi Šibenčanin Toni Gojanović, a stranih "La casu de papel".

Politički uzori?
- Najveći uzor u hrvatskoj politici mi je pokojni Vladimir Bebić (Bombarder s Kvarnera) jer je beskompromisno kritizirao HDZ-ovu vlast i zastupao lijeve ideje kada to nije bilo popularno. Također, ekipa koja je sudjelovala u radu Feral Tribunea mi je poticaj da se za slobodu i vlastita uvjerenja treba boriti, neovisno o tome koliko to teško bilo. Poštovanja su i danas vrijedni svi ljudi koji su na listi platforme MOŽEMO! jer su hrabri i vjeruju u ono za što se zalažu.

#IVAN SLAVICA#PARLAMENTARNI IZBORI

Izdvojeno

04. srpanj 2020 09:24