Autobus dolazi na parkiralište pred pogonom Eco-Center.
"Osjetite li vi neki miris?"
"Je, ka ono kad se vino pravi..."
"I ja osjećam, blago je neugodan."
"Čuje se malo, ko kod nas u kompostani."
"Ja čujen i ne čujen, izgleda da dolazi s naletima vitra."
Bio je to prvi dodir šibenskog izaslanstva s energanom u talijanskom Bolzanu, gradu od 100 tisuća stanovnika, smještenom u Južnom Tirolu. Podignutih noseva izašli smo iz busa, pokušavajući dokučiti radi li se o smradu ili mirisu, na šta nas podsjeća i osjećamo li uopće išta ili samo umišljamo. U busu je nekoliko gradskih vijećnika, zaposlenici Bikarca, pokoji pročelnik i predstavnik Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te novinari. Svi trenutno snifaju bolzanski zrak oko energane.
Nekoliko dana ranije...
"Mi ne idemo u Bolzano, mi tražimo referendum!", rekli su uglas vijećnici liste NLSP.
"Neka gradonačelnik vodi vijećnike i predstavnike medija po Europi, no prvo bi Šibenčane trebao upoznati koja će se tehnologija primjenjivati i, ne manje važno, što građani od toga imaju", poručili su šibenski HSLS-ovci.
Oporbu brine sljedeće: je li energana isplativa, hoće li stvoriti više otpada nego što će ga spaliti, zagađuje li te hoće li Šibenik zatrpati smeće iz cijele Dalmacije. Energana koja bi se jednom trebala izgraditi na Bikarcu, ako ste prespavali zadnjih nekoliko mjeseci, vruća je tema šibenske politike.
Gradonačelnik nije bio u busu. Put je zamišljen da se gradski vijećnici upoznaju s radom energane, nauče da se više ne kaže spalionica, vide ima li tu što zagađenja i shvate o kakvom se kompleksu uopće radi. Vijećnika je dvadeset. U Vijeću. U autobusu ih se u ponedjeljak ujutro našlo četiri ili pet. I samo jedan oporbeni.
"Povijest otpada u Bolzanu računa se od šezdesetih godina", počeo je svoju priču Marco Palmitano, generalni direktor energane Eco-Center, smještene na rubu grada.
"A što je bilo do šezdesetih?", pitali smo ili smo pomislili u sebi.
"Vidite ono brdo gore?", čuo nas je valjda direktor.
Pogledali smo. Bilo je jutro, na obližnjem brdu (malo kasnije ćemo uvidjeti da ni to brdo nije baš ono što smo mi mislili da jest) još se presijavala rosa na granama borova. U podnožju je bio mali obiteljski vinograd. Ispod je tekla rijeka Adige.
"E, pa kamion bi došao na vrh tog brda, istovario smeće koje se klizištem otkotrljalo u rijeku."
A iz rijeke u Jadransko more, jel? A pritom još, valjda, pokupi i otpad u Veroni. Lijepo.
"U sedamdesetima smo shvatili da to baš i nije najbolji način, pa smo smeće počeli odlagati na vrhu brdašca. Zapravo taj vrh koji vidite, to nije brdo, to je naslagani otpad", nastavio je svoju priču dobro raspoloženi Palmitano.
Pogledali smo opet prema gore. Bome, nas bi prevarili. Vrh brda izgledao je kao vrh brda. Bilo je i stabala, onih s rosom koja se još uvijek presijavala i tješila nas da je sve u redu, kao da ispod svega toga nisu naslage smeća.
"Sanacija tog dijela počela je prije desetak godina. Taj otpad nema više nikakvog doticaja s vanjskim svijetom, potpuno je bezopasan", utješio nas je direktor poput rose.
A energana? Ona je ušla u priču postupno. Bila je tu 1977. prva spalionica, pa od 1988. druga, a prva mala, sramežljiva energana se pojavila 1994. Ova koju sad gledamo, a izvana izgleda poput kakvog šoping-centra, u pogon je krenula 2014. godine.
"Eto koliko su oni koraka napravili da dođu do ovoga, a mi bi tili odma ovo i ne valja!", čulo se iz mase, sumnjamo na Roberta Podruga, direktora Bikarca.
"Energana nema smisla u Šibeniku. Lokalna vlast se povinovala centrima moći ili kapitalu, a ne željama ili potrebama građana. Nismo protiv adekvatnog i neophodnog zbrinjavanja našeg otpada, ali ne želimo biti servis drugima za njihove potrebe. Energanom se dobiva otpad koji treba trajno zbrinuti, a to su pepeo i šljaka, lebdeći pepeo koji sadrži opasne tvari, muljevi koji isto sadrži opasne tvari, zatim muljevi iz separatora te voda kao tehnološki otpad", govorili su NLSP-ovci.
"Riječ je o našoj budućnosti, jer je projekt dugoročan, jednom za svagda, a građani ne znaju što točno donosi. Ne samo u ekološkom smislu, nego i ekonomski. Hoće li zbog toga Šibenčanima znatno pojeftiniti odlaganje otpada, recimo?", zapitali su se HSLS-ovci.
"Zahvaljujući vrsti obrade dimnih plinova instaliranoj na TMV u Bolzanu, emisije u dimnjaku su vrlo niske (od 10 do 100 puta ispod zakonskih granica.) S obzirom na to da uz proizvedenu toplinu i prenesenu na daljinsko grijanje, utjecaj na kvalitetu zraka Bolzana zimi je čak pozitivan. Pogledajte studiju Land Monitoring na našoj web-stranici", rekao nam je direktor energane kad smo ga malo izvukli sa strane.
Ovaj dio da je "utjecaj na kvalitetu zraka pozitivan", odnosi se na činjenicu, tvrdi direktor, da se danas 40 posto kućanstava grije na energanu, a tim načinom grijanja smanjili su zagađenje zraka za devet posto. A što se njihove web-stranice tiče, tamo se svakodnevno objavljuju podaci o kvaliteti zraka s različitih lokacija.
Možemo mu samo vjerovati na riječ, budući da smo prije puta poslali upite vezane uz možebitno zagađenje na adrese tri ekološke udruge u Bolzanu, a nijedna nam nije odgovorila, evo prošlo je već osam dana.
Opet gledamo prema brdu. Jednom drugom. Tamo se odlažu nusproizvodi energane, pepeo i šljaka. Za taj su otpad Talijani u Bolzanu priredili točno milijun kubika prostora što će im, kažu, biti dovoljno za stotinu godina odlaganja. Međutim, direktor Palmitano tvrdi da se za tri godine tamo više ništa neće odlagati jer rade na novom sistemu zbrinjavanja i većina toga moći će se koristiti u proizvodnji cementa. Neće on to dočekati, prije toga će otići u mirovinu.
Ispod brda, a zapravo preko puta energane, prostori se voćnjaci i vinograd. To bi trebao biti krunski dokaz da zemlja i podzemne vode nisu zagađeni. Nije bilo vremena da pronađemo vlasnika i pitamo ga je li to tako ili su mu jabuke pomalo fluorescentne.
"Sliče na one iz našeg Lidla!", dometnuo je netko.
Zaputili smo se u unutrašnjost postrojenja, tu je smrad već bio konkretan. Što se brojeva tiče, energana Eco-Center godišnje obradi 130 tisuća tona otpada, što proizvodi 15 MW električne te 32 MW toplinske energije. Tu se spaljuje otpad iz cijele regije, što bi naši rekli "iz cijele Dalmacije". Za izgradnju energane nisu korišteni europski novci, uloženo planiraju vratiti kroz 20 godina, s tim da je 10 već prošlo. Energana radi neprestano uz tri tjedna godišnje redovitog servisa i čišćenja. Cijeli sustav nije još do kraja upogonjen, mada su sasvim blizu, budući da postrojenje radi na 90 posto mogućnosti.
Sve smo to slušali dok smo stajali pred betonskom dvoranom ispunjenom brdom komunalnog otpada, koju je ogromna dizalica premještala s jedne strane na drugu.
"Ka ono kad pokušaš uhvatiti one igračke u Macole", sjetio se netko.
Dobro, Roberte Podruže, direktore Bikarca, hoćemo li mi dobiti istu ovakvu energanu ili što?
"Vrlo sličnu ovoj. Doduše, mi smo tek u fazi izrade dokumentacije koja će pokazati je li to kod nas uopće isplativo", govori nam Podrug.
Izrada tehničke dokumentacije, koja uključuje i studiju o utjecaju na okoliš, trajat će do dvije godine, a tek će se onda, ako će se uopće, pristupiti izgradnji. Dakle, čeka nas pet-šest godina do kraja realizacije energane na Bikarcu, ukoliko sve bude po planu vladajućih. Za razliku od Bolzana, gdje je energana financirana lokalnim sredstvima, ova naša eventualna bit će upogonjena s, nada se Podrug, 50 do 60 posto novca od europskih fondova.
Pa hajdmo malo s direktorom Bikarca o mogućem zagađenju: Hoće li Šibenik smrdjeti?
"Evo vidite da ovdje u Bolzanu vrijednosti kvalitete zraka ne odstupaju od uobičajenih, ne primjećujem ovdje da me išta guši. Tako da za Šibenik nema nikakve opasnosti. Ja prihvaćam kritike, to je normalno, razumijem one koji su protiv toga. Da se mene pita ja bih bio protiv lova, neki su protiv solara ili vjetrenjača, akumulacijskih jezera i potapanja dolina. Svi smo mi nešto protiv nečega, a svi bismo tili imat struje svaku večer kad dođemo kući, da lipo svitli, da gledamo televiziju. Hoću reći da se može biti protiv svega, ali ne prihvaćam laži! Ono kad kažu potrovat će nam dicu ili iz Donjeg polja se više neće moći jesti kupus i salata... Nemojmo tako ljudima lagati, nemojmo ih plašiti jer nažalost neki ljudi su lakovjerni", reći će Podrug.
A što kažu ljudi iz Bolzana?
"Nije bilo nikakvih problema", kaže nam Marco Palmitano.
Nakon obilaska energane, otišli smo do centra Bolzana i, prikrpavši se ekipi HRT-a, osluhnuli bilo građana. Uglavnom, kako bi to naš premijer kazao, energana "nije tema". Oni stariji sjećaju se još kako se smeće bacalo u rijeku pa im je ovo sad mila majka, a oni mlađi niti ne znaju da postoji takvo nekakvo postrojenje koji kilometar od centra.
A ništa, uputili smo se nazad u Šibenik, valjda nešto pametniji. Dio putnika iz prvog dijela autobusa preuzeo je kontrolu nad glazbom. Slušalo se... ma nećemo sad o tome. Neka sjećanja na te "hitove" ispare poput dima u energani na Bikarcu, ako se ikada izgradi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....