Ako se tako uopće može kazati, rat je od ‘korone’ bio bolji barem u jednome. Ostavio nam je naime, socijalne kontakte, dragocjene kako bismo prebroditi njegove strahote i ostati zdravima, a u epidemiološkoj krizi s koronavirusom od nas se traži da budemo što je moguće više sami i izolirani, govori Dražen Škarica, socijalni pedagog i psihoterapeut u šibenskom Centru za socijalni rad, kojeg smo zamolili da se osvrne na psihološke aspekte situacije koja pritišće čitav svijet.
Ipak, dodaje, iz onoga što nas u narednom razdoblju čeka u razvoju epidemije svatko od nas može izvući korisniji osobni kapital nego iz ratnih godina. Jer, u povlačenju u četiri zida i maksimalnom reduciranju socijalnih interakcija, što od nas traži priroda širenja zaraze koja je zahvatila cijeli svijet, prilika je da sebe drugačije doživimo kroz disciplinu za vlastitu i korist svih drugih ljudi.
Čovjek se na sve navikne
Čuvati sebe od drugih i druge od sebe, biti od najveće koristi onda kada zapravo ne trebamo raditi ništa osim disciplinirano ustrajati u što većoj izoliranosti izuzme li se komunikacija na društvenim mrežama, mobitelima, telefonima i drugim suvremenim sredstvima glavna je i najteža kušnja koju koronavirus stavlja pred nas, kaže Škarica. Ljudi očekuju tko zna što zlokobno i prijeteće, a zapravo će nas, kaže, zadesiti jedino sve strože mjere na koje smo već koliko-toliko spremni i scenarij vjerojatno kao u Italiji: radit će jedino trgovine prehranom i ljekarne.
- U principu, ono što je važno je da se što manje ljudi zarazi koronavirusom i vjerujem da nikom nije lako, no čovjek je takav oblik života da se navikne na sve. Poznato je dakle, kako se virus prenosi, kako djeluje, tko je najviše ugrožen ali ovo je ipak u psihološkom smislu dosta teška situacija, ne dvoji Škarica. Naročito za mlade ljude koji su navikli kretati se, izlaziti i komunicirati, a k tome smo mi južnjaci i taktilni ljudi po mentalitetu.
Želim reći, naglašava Škarica, da život nosi i dobro i loše, te svima savjetujem da se fokusiraju na ono dobro i odupru se koliko god je moguće osjećaju nemoći, kao što se visokim moralom, bodreći se i muziciranjem na balkonima odupiru Talijani. Dakle, možda se vrlo skoro nađe lijek za koronavirus i savlada, brže nego što mislimo da hoće. Sada vidimo koliko su pojmovi materijalnog i svih tehničkih dostignuća civilizacije relativni nasuprot jednom prostim okom nevidljivom virusu o kojem još uvijek ne znamo puno i zato bi ovu situaciju trebalo shvatiti i prihvatiti kao priliku za osobni rast, savjetuje Dražen Škarica.
Izvucite duhovnost
- Godinama se bavim jogom, pri čemu su povlačenja u osamu redoviti ciklusi prakticiranja te discipline. Osamljivanja vrlo pomažu fizičkom, psihološkom i mentalnom osnaživanju, tako da ljudi, ukoliko ovo kroz što prolazimo dožive kao nešto što im može pomoći, dolaze u priliku da iz nečega što jest nevolja i nije nimalo ugodno, izvuku jako veliku duhovnu korist, smatra naš sugovornik. Optimist je, uvjeren je da ćemo se ove epidemije sjećati kao životne epizode u kojoj smo kao kolektiv - ne isključivo u smislu nacionalnog identiteta, nego kao čovječanstvo, uspjeli za sebe učiniti nešto dobro. Svatko će to doživjeti na svoj način - poneki i neshvatljivim kršenjem obvezne samoizolacije čemu svjedočimo, no Škarica smatra da ih u tome ne vodi zla namjera, nego barem u ovom trenutku epidimiološke situacije nisu bili sposobni shvatiti koliko je neodgovorna njihova odluka da se odupru imperativu discipline.
Situacija, nastavlja Škarica, još uvijek nije prestrašna, a ni strašna. No, da takvom ne bi postala zahtijeva disciplinu svakog od nas i slušanje dokazano kompetentnog, stručnog vodstva na čelu Kriznog stožera.
Smatra da je pandemija izbila upravo u trenutku gubitka povjerenja u ljude i nuka nas da postanemo bolji i odgovorniji. Koliko je to potrebno i koliko zapravo nitko na kugli nije otok sam za sebe, vidi se i po tome što bi se moglo dogoditi ukoliko se radi nediscipliniranosti zarazi velik broj ljudi: ne bi bilo dovoljno mjesta u bolnici, niti raspoloživog medicinskog osoblja. Uostalom, Kinezi, koji su bili prvi pogođeni, pa su uspješno savladali zarazu kod sebe i spremno pritekli u pomoć Talijanima, na paketima s medicinskim maskama poslanim našim susjedima nisu napisali jedino: “Forza Italia”, nego i poruke da smo valovi istog mora i latice istog cvijeća, podsjeća Dražen Škarica.