Nesmiljeni proces apartmanizacije je nemala prepreka dobro zamišljenom razvoju hrvatskog turizma. Zato ne vjerujemo da ćemo idućeg ljeta ponoviti ovako sjajnu sezonu, pred koju smo, zbog pandemije koronavirusa, itekako strahovali. Tako govore turistički pesimisti. Suprotno tome su stavovi u stilu “Bit će opet dobro!” i “Mi imamo još uvijek neiskorišten turistički potencijal na našim malim naseljenim otocima, koji će u budućnosti biti itekako atraktivan inozemnim gostima”. Gdje su u toj priči otoci šibenskog arhipelaga? Jesmo li minulih godina više ulagali u njihovo “šminkanje”, a manje u projekte, koji će ojačati turistički potencijal, te polako otvorili proces povratka ljudi na Zlarin, Krapanj, Prvić, Kaprije i Žirje!?
Krapanj se izdvaja u toj simpatičnoj, ali zasad ne i posebno djelotvornoj turističkoj priči, jer jedini ima hotel na otoku. Hotel “Spongiola” budi nadu da bi najniži naseljeni jadranski otok mogao u idućim godinama krenuti krupnijim turističkim koracima. Dapače, teško se oteti dojmu da je taj hotel relativno malog kapaciteta (66 ležajeva), ali sa četiri zvjezdice najbolji primjer odmaka od “klasičnog” apartmanskog ljetovanja. Da na zgodan način spaja nove zahtjeve turista s autentičnosti koju nudi Krapanj. Čak i u simboličnom smislu, jer je hotel dobio naziv “Spongiola” (talijanski spužva), tako da je preuređen prostor bivše spužvarske zadruge.
Uvažavanje gostiju
- Mi silno uvažavamo naše goste i njihove primjedbe, pa ne smatram nimalo slučajnim da nam se gotovo 80 posto gostiju vraća na Krapanj - izjavio je voditelj hotela Niko Jurić.
Otok Krapanj je dio Turističke zajednice Krapanj - Brodarica, što sugerira vjekovnu povezanost s kopnom, kamo su se i odselile brojne krapanjske obitelji, pa nije lako utvrditi koji je udio otoka, a koji Brodarice u ovosezonskom turističkom prometu. No, vrijedno je istaknuti ukupnih više od 124 tisuće noćenja, te poseban porast dolazaka i noćenja stranih gostiju iz svih europskih zemalja, pa i šire.
Do ovog ljeta se svojim hotelom mogao pohvaliti i Zlarin, koji je zapravo kolijevka otočnog turizma na šibenskom području. No, početkom godine poznati zlarinski iseljenik Anthony Maglica je donio odluku o zatvaranju hotela s mogućnošću njegova obnavljanja. No, od obnove “Koralja”, koju je trebao voditi njegov unuk Andrew, zasad nema ništa.
- Nije riječ samo o manjem rastu ili padu turističkog prometa na otoku, što je izazvalo zatvaranje jedinog hotela. “Koralj” je za veći dio Zlarinjana funkcionirao i kao svojevrsni dnevni boravak. Tamo su se u jesensko-zimskim danima organizirale različite priredbe, te posebice programi za djecu. Može li taj problem barem dijelom umanjiti najavljeno otvaranje Koraljarskog centra? Na to pitanje nije lako odgovoriti - požalila nam se na svoj način Katarina Gregov, direktorica TZ-a Zlarin.
Žalopojku susretljive i simpatične Katarine uvelike ublažavaju službeni podaci, koji govore da su otoci Zlarin i Obonjan, koji pripadaju TZ-u Zlarin, ukupno ostvarili osjetan pomak u broju gostiju (62 posto) i noćenja (21 posto). Na oba otoka smještaj je koristilo više od 57 tisuća domaćih i stranih gostiju.
Pesimistične brojke
- Kad je riječ o otoku Prviću, onda je silan raskorak između napora, koje ulažu tamošnji stanovnici i mogućnosti da se ostvare dobri turistički rezultati. Od 1,3 milijuna noćenja, koliko ostvaruje Turistička zajednica grada Vodica, turistički promet na Prviću je gotovo zanemariv kad je riječ o brojkama. Neovisno, od toga što je naša želja da taj otok bude svojevrsna “turistička depandansa” Vodica. Pogotovu, za one, koji su željni mira ili, kako bismo mi rekli, fjakastog odmora. No, bit ćemo uporni u želji da Prvić naraste u turističkom smislu, jer mu je to, zasad, jedina gospodarska šansa. No, kako uspjeti u tome, kad oba mjesta, i Prvić Luka, i Šepurine, raspolažu s jedva 100 ležajeva - otvorila nam se Anita Franin Pečarica, direktorica TZ grada Vodica.
Brojke turističkog prometa u prvih devet mjeseci ove godine apsolutno argumentiraju tezu vodičke direktorice. Na Prviću je u oba mjesta zajedno ljetovalo 3311 turista, koji su ostvarili ukupno 25.364 noćenja ili manje od 2 posto od ukupnog prometa Turističke zajednice grada Vodica.
Najmanje optimistična je, dakako, situacija na dva najudaljenija naseljena otoka Kapriju i Žirju. Ne samo zbog brojki koje govore kako na oba školja nije ostvareno ukupno ni 16 tisuća noćenja, uz napomenu da je Kaprije, ipak, zabilježilo porast noćenja od 12 posto. Nema nikakve sumnje da je Domovinski rat uvelike zaustavio projekte, koji bi pridonijeli (turističkoj) revitalizaciji tih otoka. Krajem osamdesetih godina minulog stoljeća (odavno utihla) Slobodna plovidba i moćni francuski investitor imali su javnu promociju projekata izgradnje marina na Kapriju i Žirju, no “sred pušaka, bajoneta” obje su priče utihnule. Trenutačno bez minimalnih izgleda da budu obnovljene. Neovisno od toga što nautičari “tradicionalno” uplovljavaju u privlačnu kaprijsku valu i Veliku stupicu na Žirju.
Za razliku od većine malih naseljenih otoka šibenskog arhipelaga najudaljenije Žirje imalo je minulih godina, činilo se, opipljive planove za revitalizaciju otoka. Ekonomski fakultet u Splitu izradio je, među inim, program održivog razvitka otoka Žirja. Spominjalo se i pretvaranje trošnog zadružnog doma u Dom za starije i nemoćne bodule, preobrazbu bivših vojarni JNA u odmarališta za hrvatske veterane. Zakleti Žirjanin, proslavljeni košarkaš Željko Jerkov najavio je dolazak poljoprivrednih stručnjaka radi obnove vinograda, maslinika i stvaranja plantaža južnog voća… No, zasad se ostalo tek na željama. Ne može se zanemariti činjenica da je elektrificiran zapadni dio otoka, a ni uređenje dječjeg igrališta, koje ljeti puno znači mališanima i njihovim roditeljima, ali…
Neovisno od korisnosti tih projekata, teško je zanijekati tezu da se bez izgradnje marine i obnavljanja rada nekad moćne poljoprivredne zadruge ne može pokrenuti toliko željeni proces revitalizacije Teutina otoka. Velikog školja, na kojemu poslije berbe maslina ostane manje od 50 žitelja. A slična će sudbina, ako se nešto brzo ne poduzme u turističkom i inom smislu, “zahvatiti” i ostale male šibenske naseljene otoke. Neovisno o blizini kopna.
Primjer Grčke i Italije
Priča postaje dodatno zabrinjavajućom, ne samo kroz prizmu Šibensko-kninske županije, kad potegnemo za usporedbom s ostalim mediteranskim zemljama. Otok Lampadusa je praktički bliži Sjevernoj Africi nego matičnoj Italiji, ali se broj žitelja već godinama vrti oko pet tisuća. Da ne govorimo o grčkim otocima, koje dijele nemale milje od kopna, a koji već desetljećima zadržavaju stalan i uspješan turistički kurs.
Ne čini li vam se, zbog toga, da nam nedostaje prave strategije za razvoj turizma na malim naseljenim otocima. Na državnoj, ne samo županijskoj razini!?