Ne kažu zaludu za nogomet kako je – više od igre. Tako je i predstavljanje knjige "Lipo stoji narančasta boja", u povodu 90 godina kluba sa Šubićevca, iz obiteljske manufakture Mikuličinovih – oca Ive i sina Petra, bilo više od "pola ure kulture" u onom drugom HNK - gradskom teatru. Bila je to lipa i topla šibenska večer za pamćenje koja je – i sama za sebe – neovisno o knjizi koja je promovirana, bila događaj.
O knjizi koja joj je bila povodom, nećemo. Kupite je, pa čitajte, ona je priča za sebe. Ona je bila tek povod da se stotinjak najzagriženijih, onih iz Kluba liječenih, a nezaliječenih Šibenčana okupe i site starih dobrih vremena. Bilo to na Šubićevcu i(li) okolo njega, na Draženovom ili Mareljinom Baldekinu, ili u Crnici Ivana Ninića, svejedno. Sve ih veže ista ljubav i ista strast prema gradu i njegovim bojama – jer i današnja Šibenikova narančasta, zapravo je, od godina i vrimena izbliđena crvena, koju je nekadašnji Šibenikov kapetan nepogrešivo izabrao za tu večer u teatru. Bilo je na tu temu i podbadanja i zajebancije, i sitnih provokacija – Šibenik je to – i to baš od strane voditelja, Ive Mikuličina, koje su bile podjarivane pljeskom i smijehom iz publike, ali ni Ivan se, makar brojčano nadjačan – sam protiv svih – nije dao. Stari je sportaš – 1947. godište – uzvraćao muški, ali u granicama fair playa. Ipak je on bio čuveno šibensko "livo krilo" i u Saboru i na Šubićevcu, kojem je tek vječni Tomislav Ivić, kad je došao u Šibenik za trenera, našao pravo misto. Metnija ga je u obranu, na libera!
Oprosti, Gorane
A to je, kako je to kazao Ivan te večeri, izvinjavajući se odmah Goranu Pauku, koji je bio u gledalištu, za to vrime bilo blasfemično. Jer, smatralo se da se u obranu meće one koji nemaju veze, ne znaju igrat, pa je to sličilo na degradaciju. Bija je uvriđen! Ali, pokazalo se da je "šjor Ivan" bolje od Ivana znao di će pružiti najbolje partije. Igrao je Ninić te sezone u obrani, kao centarhalf, "nogomet života", a dao je više golova nego kad je bio napadač!
– To je bio Ivić! Podsjetio je Ivo Ivana i na to da prag Šubićevca nije prešao otkako je neovisne Hrvatske, mada ga je (pokojni) Ivo Baica zvao i nudio mu u klubu funkciju koju hoće, da je sam izabere! Zašto?
– Osjetljiva tema! Otac Ive Baice, mesar Marinko i moj otac su bili veliki prijatelji, zajedno mi je radio s bratom Lukom u Hrvatskim vodama, pa kad je postao podžupan u HDZ-u, i kad ga nisu htjeli izabrati u Skupštini, ja sam mu isto pomogao. Tražio sam da se ponovi glasanje, i onda sam urgirao na ove moje tvrde, da glasamo za Ivu, i tako je on postao dožupan. I tako sam, jesam, pridonio HDZ-u! A jesan, hvalio sam i gradonačelnika (Željka Burića, op.a) koji je u Šibeniku napravija dobar posal, a to je zato jer je od 18. godine bio član Partije. A mi smo birali dobre kadrove! – kazao je funcutski Ninić, čije su riječi nasmijale cilo kazalište. Smijao se, ako smo dobro vidili, čak i gradonačelnik!
Na koncu, kazao je Ninić kako ga i izbornik Ivica Tucak, koji je zajedno s pomoćnikom Jurom Mareljom, došao pozdraviti sugrađane, zove druže.
– I u redu je! On je moj prijatelj, bez obzira na to što mi po godinama može bit sin, volimo se zajedno družiti, sad smo malo stali, ja zbog vrućine, on zbog reprezentativnih obveza, ali ćemo nastaviti. A uspješni smo i imamo rezultate zato što je savjetnik jednom i drugom Milo Kutlić! – otkrio je tajnu te večeri posebno nadahnuti i inspirirani Ivan koji kao da je novim životom živnuo nakon što ga je pred svjetla reflektora ponovno doveo Ivo Mikuličin. Ipak su oni isto godište! A Ivan skoro da mu je oteo mikrofon, prometnuo se u zvijezdu večeri pokraj autora, sina Petra, novinara HTV-a, koji je i svirao i pjevao, zajedno sa "Skradinkama", recenzenta Zorana Ševerdije, koji je, sada kada je u mirovini, i kad ima vremena, postao i doktor međunarodnog prava, mentor mu je bio sjajni Davorin Rudolf, koji je, kao i Ševa uostalom, u bogatoj karijeri, bio između ostalog i novinar.
Nećemo politiku...
I mada je moj kolega Mikula lukavo vrtio mantru, poput Meštra, "Ivane, nećemo politiku u našu butigu!", to je bio samo "znak" Ivanu da pohvali i Novicu Ljubičića, sadašnjeg direktora "Zelenoga grada", a nekadašnjeg županova tajnika, tada istaknutu HDZ-ovu figuru, koji je kratko vrijeme bio i sportski direktor HNK-a "Šibenik". Mada ga ni njegovi tada nisu htjeli, u klubu je bio izbrisan, HDZ-ov Novica ga je, veli, vratio u monografiju, objavio u njoj njegove četiri slike kao kapetana! Ja mislim da je imao zbog toga problema, ali hvala mu! – opet je izazvao smijeh u publici nekadašnji saborski zastupnik. Za kojeg je autor knjige o 90 godina HNK-a "Šibenik" kazao kako su zajedno igrali nogomet kao djeca. Ivan s viškom talenta, a on s viškom volje.
– On je bio lijevo krilo, a ja sam bio desni bek. I ostali smo danas na istim pozicijama! – poentirao je na koncu Mikuličin senior, citirajući Mišu Kovača – Bili ste divna publika! No, da jabuka ne pada daleko od stabla pokazao je i Mikuličin junior, "predbacivši" ćaći kako mu je ostavio da kaže samo – "servisne informacije", prije negoli je, kao odjavna špica, publika ustala, a onda iz svih grla složno, krenula "Funcutska himna". Mumlali su je, čak i tri Vodičana u publici, ali – iz razumljivih razloga – nećemo otkrivati njihova imena...